da se ne vrti oko Zemlje

Vrti koliko god ti to čudno zvučalo (zanemarujući egzaktnu znanost)

objasni molim te

Mogu pokušati, Flo.

Za početak, zamisli dvojni sustav zvijezda. Može se reći da se one međusobno vrte jedna oko druge, ali se u preciznom pogledu ne vrte jedna oko druge, već oko zajedničkog težišta.
Princip je sličan kao u poluge. Na svaki rub poluge staviš po jedan uteg, a onda ispod poluge slažeš težište tako da ona bude u ravnoteži, to jest da bude vodoravna. Uteg koji ima veću masu, njegov kraj poluge bude manje udaljen od težišta nego kraj lakšeg utega tako da budu u ravnoteži.

U svemiru se sustav zvijezdi isto tako izjednačuje ka ravnoteži, a onda tako kruže oko zajedničkog težišta...

Isto je i sa Zemljom i Suncem. Zemlja ima puno manju masu nego Sunce, baš zato težište sustava Zemlja-Sunce bude puno bliže Suncu nego Zemlji, toliko blizu da se čini kao da se Zemlja doslovno vrti oko Sunca, ali točnije jest da se vrti oko zajedničkog težišta sa Suncem i svih tijela sunčeva sustava.

Dakle, Sunce se kao i Zemlja vrti oko zajedničkog težišta Sunce-Zemlja, a zato možemo reći da kao što se Zemlja vrti oko Sunca, tako se i Sunce vrti oko Zemlje.

kužim šta hoćeš reći. utjecaj Zemje na Sunce postoji ali je mali zbog njene veličine ali opet stoji ona da se Sunce ne vrti oko Zemlje nego oko njihovog težišta.

Hmmm....pitam se oko cega se vrti nasa Galaksija...

Oko težišta svih objekata u galaksiji, a to je otprilike kod središta galaksije

No dobro, vratimo se mi našem vremenu. Pitanje je postoji li vrijeme kada nema živih bića da to primjete...
Zaključili smo da vrijeme možemo primjetiti promatrajući fizikalne procese oko nas.

Sada bi sljedeći korak trebao biti da odredimo zbog čega se procesi oko nas ne događaju trenutno, već u nekom vremenu tako da ih možemo promatrati...
Tu S&S i Gloria vjerojatno misle da vrijeme nema veze s procesima, već da su procesi oko nas čisto posljedica fizikalnih zakona, a i naše volje (pomak ruke recimo).
Međutim da bi se takvi procesi mogli odvijati, tada izvođač tih procesa treba postojati, bio to ion vodika u zvijezdama ili bila to živa bića, slažete se?

Sljedeće pitanje je što to omogućuje materiji da postoji, to jest što nama omogućuje da postojimo?

Sada ću tu čekati vaše odgovore, to jest vaša mišljenja. Moje mišljenje jest da nam to omogućava ono što smo nazvali vrijeme
Ako je tako, tada, kada neće biti živih bića, postojanje materije i fizikalne procese omogućit će - vrijeme. Drugim riječima tada vrijeme itekako postoji kada nema živih bića. Što vi mislite?

1. Hmmh...nisam bas skuzila sto si gore reko...ja pitah oko cega kruzi nasa Galaksija...ti rece oko sredista Galaksije
Mislim da nisam mozda bila jasna...Oko cega kruze sve Galaksije? Kao...oko centra Svemira? Ali postoji li centar Svemira?

2. Mozda se i dogadjaju ali mi ne vidimo nego ovako...hocu reci...zamisli da snimas film...u odredjenom vremenskom periodu izmjeni se neki niz slicica. Mozemo reci da se to dogadja gotovo trenutno tj. takvom brzinom koju mi ne mozemo popratiti vec zbog tromosti oka vidimo film, tj. pokret.
Pa ako uzmemo takvu teoriju mozda smo mi samo toliko tromi da ono sto se dogodilo u jednom trenu ili toliko brzo da bi to mogli nazvati 'trenom' (u nedostatku boljeg izraza) vidimo kao relativno polagano linearno protjecanje vremena...
E, jesam ga sad prosula, ha? ...to uslijed inspiracije stresa na poslu

3. Sto omogucuje materiji da postoji...prostor mozda? Ajde dobro i vrijeme isto
Ajd da opet malo filozofiram Ovdje je pitanje od kud se materija uopce stvorila. Big Bang mozda? Jer Prostor i Vrijeme (kao i zakoni prirode) su mozda samo posljedica Stvaranja...dakle sve je vezano uzrocno-posljedicnom vezom...ako ne bi bilo nikakve materije ne bi bilo ni vremena...hmmm...

1. Nisam sigurna jesmo se polovili...hocu reci da bi po teoriji da se sve krece oko centra bilo logicno da postoji tako nesto kao 'centar Svemira', ali onda opet Svemir se siri u svim smjerovima (barem tako djeluje) sto bi znacilo da nema neki centar...ili ima...ili nema...ili?

2. Hehe...upravo tako...zavisi sto definiras kao trenutak

3. Da, pa tocno sam to objasnjavala...kao da busis nesto...kako busis tako probijas sve dublju rupu...stvaras rupu... Znaci materija 'stvara' vrijeme...ono je nusprodukt procesa promijene materije kao takve... Materija sama sebi stvara vrijeme u kojem se krece/mijenja...ziva bica ili ne ziva - svejedno je za ovu teoriju...
Znaci dok ima materije ima i vremena...bilo kakve materije...bez materije nema ni vremena...

Pa...kad sam napisala ovu teoriju to je vise bila kao neka ideja koja mi je tek tako pala na pamet...namjera mi je bila zabaviti se malo...

Mislim da sam jos na pocetku teme dala svoje misljenje o vremenu. Ipak to ne znaci da se ne mogu igrati s drugim idejama.
Ali ajmo malo onda razradjivat tu teoriju...
Spominjes 'busenje' vremena...zasto si uzeo bas taj 'destruktivni' primjer? Kako to da nisi uzeo onaj 'konstruktivni' kada sam to usporedila sa gradjenjem ceste ispred sebe?
Ja nisam raslojavala vrijeme ovom teorijom, dapace upravo sam ga kreirala...stvarala iz nicega...
Doduse ipak ih ovdje nesto dodala...kazes 'ne smijes tako busiti vrijeme'...ok, osim sto smo ustvrdili da nista ne busim, svejedno se osvrnimo na tvoju izjavu...pitala bih - zasto? Zasto se nesto ne bi smjelo rastavljati na sastavne djelove? Zato jer tada postane neshvatljivo za nas um...ali to nije doboljan razlog. To sto mi nesto ne mozemo shvatiti ne znaci da ne postoji. Stoga smatram da imamo pravo rastavljati stvari (ili vrijeme) na proste faktore ali da to bas i nema smisla jer nas vodi u slijepu ulicu nama trenutno shvatljive logike...sto ne znaci da se odgovor ne krije upravo tamo...

Spominje se Bog i prostor...za ovo bi prvo trebali predpostaviti Boga, a onda i njegovu moc/zelju stvaranja...ajmo....dakle imamo prostor i to je dovoljno da Bog stvori materiju...sada ta materija mora 'ozivjeti' kao bi proizvela vrijeme...dakle Big Bang...i stvore se zivot kakav ga znamo, zakoni fizike, vrijeme....
Sad imamo prostor i u njemu materiju koja svojim djelovanjem u prostoru stvara vrijeme...pa pitas kojom brzinom...o kolikom dijelu trenutka pricam...ne znam...kao sto rekoh napisala sam teoriju jutros...kao ideju...za zabavu i razvijanje maste...ali evo dat cu prijedlog rjesenja tog pitanja. Primjer...to bi bilo kao oslobadajnje energije prilikom nekog djelovanja, a prvi impuls je nastao sa Big Bangom (kao i materija). Kao da je vrijeme energija koja se oslobadja uslijed djelovanja materije. Recimo da to bas nije mjerljivo nasim mjernim jedinicama vremena. Zasto bi se to dalo izmjerit u sekundama? Osim toga nisam rekla da je to 'stvoreno' vrijeme jednoznacno...ono bi se moglo svejedno sastojat od svih slojeva od kojih se sastoji i sada...zajedno sa svim percepicijama svih dimenzija. Dakle, ne bi se moglo odgovoriti na to pitanje u sekundama...
Isto tako rekla sam da su u toj ideji materija i vrijeme povezani, a ne da jedno odredjuje drugo. Jedno bez drugog ne bi postojali. Kao da zakotrljas kamen niz padinu...kamen postoji, padina postoji ali tek kad ih spojis dogodi se pokret.
Zasto ne bi mogli nastati istovremeno? Primjer...dok postoji energija postoji gibanje i obratno...kao kod automobila...dok imas benzina i dok stvaras energiju koja ga pokrece on ide naprijed. Onaj cas kada nestane energije motor staje...

Upravo ovo pitanje ima li vrijeme smisla bez materije bi islo u prilog ovoj teoriji...bas kao i pitanje ima li smisla meterija bez vremena.
Ajmo malo razmislit o tome...recimo da imamo vrijeme kao konstantu i materiju koja nema nikave reakcije...ona je upravo to - 'smrznuta u vrmenu'. Dakle tek kada ima reakcije i vrijeme se 'pokrene'.
Ajmo sad obratno...imamo materiju ali nemamo vrijeme (dakle ni kao konstantu, ni kao nesto sto se dogodi uslijed reakcije materije)...to ne ide...cak kada bi doslo do reakcije ona bi istodobno pocela i zavrsila i opet bi imali situaciju - nicega.
Dakle, cini se da su vezani...materija i vrijeme, mislim

Omegice...pricali smo o ovome...moj 'sluzbeni stav' o vremenu znas...ali to ne znaci da se ne mozemo igrati... Rado cu nalaziti odgovore na tvoje pitanja ali nadam se i da ces ih ti postaljati u dobroj vjeri, a ne kako bi mi nesto dokazivao