Znanost kaze: "Vrijeme je fizikalna veličina kojom se mjeri trajanje nekog događaja, a samim tim i trajanje nekog kretanja. Nakon Einsteinovih radova, vrijeme postaje dimenzija prostora, koja se dodaje na prethodne tri dimenzije, čime prostor postaje četvorodimenzionalan. Samim tim dolazi do njihovog sjedinjavanja u termin prostorno-vremenski kontinuitet (prostorvrijeme). Nakon toga slijedi ideja koja postaje zastupljena, a to je da je kretanje u vremenu jednako moguće kao i kretanje u prve tri dimenzije." (preuzeto s Wikipedije)

Ali...postoji li Vrijeme zapravo ili je to samo iluzija? Da li je Vrijeme uvjetovano zivim bicima koja ga definiraju?

Neki smatraju da Vrijeme ne postoji...obzirom da je proslost nedohvativa, a buducnost nepojmljiva sve sto nam ostaje je sadasnjost... A sadasnjost je trenutak koji zapravo nije mjerljiv...
Sto je proslost i buducnost? Da li su to samo nase iluzije, zapisi naseg uma?
Da li Vrijeme postoji i ako nema zivota koji ga prepoznaje?
Ako Vrijeme ne postoji znaci li to da se sve odvija istovremeno ali nama nedokucivo obzirom mozemo zivjeti samo u svom trenutku u kojem jesmo?

S druge strane, vecina ce se sloziti da Vrijeme postoji... Vidimo njegov protok na utjecaju stvari koje nas okruzuju...onda mora da postoji...

Ali sto je Vrijeme zapravo? Da li je Vrijeme staro koliko i Svemir? Da li ce trajati do kraja Svemira? Sto dokazuje postojanje ili nepostojanje Vremena?

... Na Forumu postoji vec jedna tema o Vremenu koju je otvorila Zvezda...ali to je tema vise o nasem dozivljaju vremena dok se ovdje postavlja pitanje da li Vrijeme uopce postoji i sto je Vrijeme...
Ipak, ako netko smatra da se teme trebaju spojiti i to se da rijesit

E, da...moj comment na temu...

Eto, ja sam sklona razmisljati da Vrijeme postoji, da nije samo kreacija naseg uma...da postoji od pocetka Svemira i postojat ce i nakon sto nas vise ne bude...

Jedan od argumenata jeste cinjenica da se Svemir giba...nasa Planeta se vrti nekom brzinom kako oko svoje osi tako i oko Sunca...a brzina je put/vrijeme...dakle da bi mogli reci da se nesto giba potrebna nam je definicija/postojanje vremenskog perioda...samo gibanje po tome dokazuje postojanje vremena na neki nacin...

Vrijeme se na neki način mjeri stupnjevima promjene na svemu što nas okružuje - od erozije neživih tvari do trošenja živog organizma tijekom onoga što nazivamo fizičkim životom. Kad bi sve što nas okružuje bilo uvijek jednako, teško bismo stekli pojam o vremenu. No mi živimo u svijetu koji nam nameće tu iluziju koja je za nas stvarna. Dan i noć se pravilno izmijenjuju, dani se mogu brojati, iz dana u dan se događaju promjene u našoj okolini. Izmjenjuju se i godišnja doba, a mijenja se i površina zemlje na kojoj živimo, premda uglavnom neizmjerno sporo. Ljudi koji nas okružuju rađaju se, žive, stare i umiru jednako kao i mi sami. Sve to su znakovi protoka vremena. No kad bi sve to oko nas iznenada stalo, kad bi se zaustavio metabolizam koji je naš privatni sat, vremena za nas ne bi bilo. Zanimljivo je i kako se mijenja subjektivni doživljaj vremena - u strahu i panici sekunde mogu biti duge kao sati, a u radosti vrijeme brzo prolazi. Zbog svega što sam gore napisala kao i zbog mnogih drugih razloga mislim da je vcrijeme iluzija, vrlo stvarna i vrlo moćna, ali ipak iluzija. Kao i svijet u kojem smo odlučili živjeti.

Da, ali mi smo ti koji smo definirali tu prolaznost, vrijeme... Ono postoji nama...ali da li bi postojalo da nas nema?

Postojalo bi drugim stvorenjima, pretpostavljam. Sjećam se jedne zanimljive teme na forum.hr-u, pitanje je bilo bi li mjesec postojao kad ne bi bilo nas koji ga percipiramo... To su pitranja na koja zapravo i nema pravog odgovora. Mislim da bismo se trebali uzdići do razine iznad ove na kojoj trenutno funkcioniramo kako bismo sebi stvarno objasnili te fenomene i našli odgovore. Ali važno je postavljati pitanja i tražiti odgovore. Zato volim ovaj forum

Naravno da bi postojao...mislim Mjesec...to je filozofsko pitanje koje se zapravo temelji na glorificiranju covjeka kao takvog s cime se ne mogu sloziti. Naime meni to djojde na isto kao da se pitam da ce Mjesec postojati nakon sto ja umrem. Nece, naravno da nece...ali ne Mjesec nego ja...

A za Vrijeme...eto...neki smatraju da ne postoji...a meni to bas i nije najjasnije...naime, kao sto sam rekla, mislim da postoji i da ne ovisi o zivim organizmima...

Pardonček, gore pod "nas" nisam mislila na ljude nego na živa bića općenito...

Da, skuzih Svejedno...i bez ijednog zivog bica Vrijeme bi trebalo postojat...i Mjesec isto

Dakle, vrijeme je za vrijeme, a sad baš imam vremena da pišem o vremenu i trebat će mi neko vrijeme.

Definirati vrijeme je nemoguće na jedinstven način, već svatko ima svoju definiciju vremena kao i za sve ostalo.

Vrijeme je u znanosti veoma važno jer se znanost bavi promatranjem. Samo vrijeme u znanosti označava duljinu nekog događaja, a da bi se moglo mjeriti vrijeme, tada su trebale biti izmišljene jedinice.
Osnovna jedinica mjerenja jest sekunda čije je trajanje točno određeno, to je 9 192 631 770 perioda zračenja između 2 stanja cezija-133 na 0K.
Budući da je sekunda veoma kratko razdoblje gledano sa ljudske perspektive, tada je uvedena i minuta. Tu su i dani određeni Zemljinom rotacijom i godine nastale Zemljinom revolucijom.

U znanosti vrijeme nikada nije konstanta, već ovisi o uvjetima gdje se vrijeme mjeri. Velika brzina gibanja uzrokuje sporiji protok vremena na primjer, takozvana dilatacija vremena.

Isto tako vremenom je određena i brzina, a brzina nam govori koliko vremena treba nekom tijelu da stigne od točke A do točke B.
I tu su uvedene naše vlastite jedinice točno određene duljine...

Međutim u filozofskom smislu vrijeme je komplicirana 'pojava' za objasniti.

Na pitanje ''postoji li vrijeme?'' odgovorit ću da postoji.
Vrijeme je neovisno o promatraču, zašto i ne bi bilo. Upravo zato što vrijeme postoji mi postojimo, mislimo i promatramo druge pojave koje također dokazuju to vrijeme.
Iskreno, kako netko može tvrditi da vrijeme ne postoji, pa tada bi se sve događalo u trenutku, ništa niti ne bi postojalo, a očito nije tako...

Je li vrijeme postojalo prije ikakvih živih bića? Kreacionista će reći ne, ali ako uzmemo teoriju evolucije kao istinitu, tada je vrijeme moralo postojati da bismo mi uopće nastali. Kakve veze ima postojanje vremena sa živim bićima, pa ne određuju živa bića postojanje vremena, nego obratno, vrijeme određuje i zaslužno je zašto uopće postojimo.

A i nema smisla pretpostaviti da se kemijske reakcije na Suncu nisu odvijale kao i sada dok nismo postojali, jednostavno nema smisla. Mi smo samo promatrači koji smo uspjeli primjetiti to postojanje vremena, ali da smo ga izmislili... Ne, nismo, postojalo je i prije nas ako idemo na teoriju evolucije.


Da, odlično da je Svjetlo spomenula temu na Forum.hr ''postoji li Mjesec kada nitko ne gleda u njega?''
Isto tako ovdje možemo postaviti pitanje ''postoji li vrijeme kada nema nikoga da ga detektira?''

Zašto ne bi postojao Mjesec kada ga nitko ne gleda, zar živa bića određuju stvarnost? Ja mislim da je to totalna besmislica, živa bića ne određuju stvarnost, već obratno, stvarnost određuje živa bića.
Da, Mjesec postoji kada nitko ne gleda u njega, plima i oseka su tu.
Ista stvar je s vremenom. Postoji i kada ga nitko ne može detektirati jer živa bića ne određuju postojanje nečega, već su samo promatrači.


Ovo što je Svijetlo spomenula da je vrijeme iluzija jer ga ponekad drugačije doživljavamo...
To je čisto zbog nas samih, ne zbog vremena, vrijeme je tu stalno, ali nama kao promatračima je bitno što i kako se mi sami osjećamo u tom trenutku. Čovjek koji padne u komu uopće ne doživljava vrijeme, pa to ne znači da vrijeme ne postoji i da ne 'teče'...
Da je sve to produkt nas samih može se dokazati i znanošću. Stavi prst na peć i drži gore 3 sekunde. Znanost će dokazati da je prst na peći bio 3 sekunde, ali mi sami možemo procjeniti da je prst bio na peći 5 sekundi...
Nije to do vremena, to je do nas.

Iskreno, uopće ne razumijem kako netko može reći da vrijeme ne postoji...

E, da...

Postoji, ali samo dok postoje bića koja ga doživljavaju. Btw, postoje mišljenja da je sve što nas okružuje živo, pa i nežive tvari (nežive po definiciji). Dakle svemu tome je vrijeme potrebno kako bi postojalo. Ipak vjerujem da postoji šansa da su i vrijeme i materija zapravo iluzija

Hajde, navali Eclypso

Hmh...da se malo ponovim...

Alpha je napisao/la:

Naravno da bi postojao...mislim Mjesec...to je filozofsko pitanje koje se zapravo temelji na glorificiranju covjeka kao takvog s cime se ne mogu sloziti. Naime meni to djojde na isto kao da se pitam da ce Mjesec postojati nakon sto ja umrem. Nece, naravno da nece...ali ne Mjesec nego ja...

_________________
Respect

Zapravo bih pojašnjenja trebala straviti na Duhovnost, ali da pokušam ovako.

Kad gledamo materiju i spuštamo se na njezine niže razine otkrivamo da u njoj ne postoji ništa čvrsto. Atomi kao elementarne čestice sastoje se od subatomskih čestica od kojih npr. elektron praktički i nema masu, a po definiciji ima karakteristike vala i čestice u isto vrijeme kao i fotoni i druge subatomske čestice koje se stalno pojavljuju u sve većem broju kako fizičari pokušavaju eksperimentalno utvrditi temelj našeg svijeta. Među tim subatomskim česticama zamišlja se jako puno praznog prostora za koji posljednjih desetljeća mnogi sumnjaju da je prazno pa se oko toga vrte i teorije o izvoru beskonačne energije iz polja nulte točke. No dobro, kao što je voda čvrsta poput betona ako na nju skočimo s nekog visokog mosta, jednako tako materiju doživljavamo kao vrlo čvrstu i solidnu zahvaljujući vlastitoj poziciji u tom našem sustavu. Čini se da je materija vibracija, prilično zgusnuta vibracija - istočnjaci to objašnjavaju pomoću pra-riječi om ili aum (devanagari zapis riječi vrtio se u floridaninom potpisu dosta dugo). Tako se na neki način može ustvrditi da materija ne postoji, iako je ona s našeg trenutnog gledišta i te kako solidna, osobito kad se u brzini sudarimo s nekim njenim oštrijim pojavnim oblikom. Poznato je da u promijenjenim stanjima svijesti koja se ponekad nehotice postižu materija i te kako mijenja svoje karakteristike jer na neki način mi imamo mogućnost utjecati na osnovnu tvar od koje se ovaj svijet koji gledamo sastoji.

Što se vremena tiče - ono je povezano s materijom. Osim toga, ono je vrlo subjektivno kao što smo gore već pisali. Naravno da subjektivni doživljaj protoka vremena nije jednak za sve nas u svakom trenutku. Zato se oslanjamo na atomske reakcije kad želimo precizno mjeriti vrijeme. No i u tom slučaju mi mjerimo vrijeme samo za ovaj naš trenutni univerzum ma što ta riječ značila, na subatomskoj razini gdje je i brzina svjetlosti kao konstanta vrlo upitna vrijeme je prilično niškoristi faktor.

Dakle mislim da vrijeme i materija postoje kao činjenica i pomalo nestabilna konstanta na jednom nivou linearne svijesti koju poznajemo. No što ako se prebacimo na nivo na kojem te zakonitosti više ne vrijede? Jučer, danas i sutra spojit će se u jedno jedino sada u kojem istovremeno hoće i neće biti materije kakvu danas poznajemo i toliko cijenimo kao nešto vječno i neprolazno...