I tako prođe još jedno stoljeće… Zna li itko gdje je sahranjena filozofija, da odem i makar odnesem jedan vijenac i stavim joj na grob…?
Primijetio sam, ako ne pogrešno, da je stoljeće koje je već prohujalo i odmiče bilo jedno od najsiromašnijih doba za mislioce. Nema više dubokih misli, temeljnih, svježih, pronicljivih. Paradoksalno, jer je u njemu vladao opšti konsenzus da svako ima pravo na svoje mišljenje. Više radnika bi trebalo uraditi i više posla. Da, „trebalo bi“. Možda je moralo biti tako, da bi se shvatilo da „svako“ nije mislilac, i da nekome možeš dati „pravo“ ali ne i „umijeće“…
Budući da je 20. stoljeće otišlo u ku*ac, ovim bih htio da pozovem današnje filozofile da pokušamo zajedničkim naporima da spasimo makar ovo sadašnje. S tim u vezi, mislim da je dobar početak našeg posla kraj pretprošlog stoljeća i njegov najeminentniji i ujedno zadnji filozof – Nietzsche.
Barem što se tiče mojeg veličanstva on je do danas ostao jedini filozof koji mi predstavlja izazov, i kojeg mi još nije dosadilo ni čitati ni proučavati. Naročito kad još zavirim u neke strane forume, imam priliku vidjeti kakve se sve gluposti o njemu pišu, kao da su apostolski tekstovi u pitanju a ne filozofski. Izdvajam nekolicinu „Engleza“, ali ostatak je čista beletristika i pop-psihološko prese*avanje.
Čini mi se logično da prve riječi ove rasprave (ako nisu i posljednje) budu i prve riječi Zaratustrine nauke:
„Ja vas učim o natčovjeku. Čovjek je nešto što treba prevazići. Šta ste učinili da biste ga prevazišli?“

Filozofija je bila u najvecem zastoju (ili bolje receno nazatku) za
vrijeme sholastike, a to ti je vrijeme kada se za osnov filozofije
koristila biblija...
Evo par pitanja iz Filozofije...pokusajmo ih zajedno rijesiti...

Nekoliko primjera razradjenih filozofskih pitanja:

1) Sta je svrha covjekovog zivota?
2) U cemu je sreca?Je li sreca u uzivanju ili u smirenom zivotu bez
mnogo potreba,u prihvatanju reda svijeta ili u teznji za promjenom i
prevladavanjem onog sto jeste i ostvarenju visih oblika i sadrzaja
zivota,u spoznaji najvisih istina ili u priblizavanju Bogu?
3) Je li smisao covjekovih djelovanja i nastojanja lagodan
zivot,ili uspjeh,ili prestiz, ili slava,ili cast,ili bogatstvo,ili
moc,ili ljubav,ili solidarnost,ili moralna vrijednost...?
4) Sta je dobro?Koje su temeljne vrline:da li
umjerenost,razboritost,hrabrost,mudrost,pravednost,jednakost,
solidarnost,ljubav,prijateljstvo,nada,sloboda,bogobojaznost,nevinost,samilost,samosavladavanje...?
5) Postoji li najvise nacelo moralnog prosudjivanja i
vrednovanja?Kako glasi ta univerzalna norma,odnosno mjerilo za ispravno
i neispravno?
6) Sta je sloboda?Je li sloboda odsutnost prepreka,ili spoznaja
nuznosti,ili mogucnosti izbora,ili odredjenje svoje prirode i
istorije...?
7) Je li sloboda bit covjeka?Ako jeste,je li covjek nuzno i uvijek
slobodan?Moze li nesto slobodu covjeku sasvim onemoguciti?Moze li i u
neslobodnom drustvu covjek biti slobodan?Moze li u slobodnom drustvu
covjek biti neslobodan?Je li sloboda covjekovo svojstvo ili
zahtjev,koji stoji pred covjekom?
8)Ima li slobode bez odgovornosti,ili odgovornosti bez slobode?
9) U kakvom su odnosu pojedinac i drustvo,sloboda pojedinca i
sloboda drustva,sreca pojedinca i sreca drustva,interes pojedinca i
intares drustva?
10) U kakvom su odnosu covjek i covjek?Je li covjek covjeku vuk ili je covjek covjeku najvise bice i najvisa potreba?
11) Potize li covjek svoju svrhu tek u zajednici sa drugim
ljudima,ili je moguc jedino individualan napor pojedinca,koji ostvaruje
ideal neovisno od drugih?
12) Koliko je sreca buducih pokoljenja nas cilj?U kakvom su odnosu
dotupna dobra i vrijednosti sadasnjice prema visim vrijednostima u
buducnosti?Kakav je odnos izmedju ideala i stvarnosti?
13) Opravdava li promisljen poredak drustvene cijeline djelimicno zlo koje taj poredak sadrzi?
14) Ostvarije li istorija napredak prema stanju opste pravde i jednakosti?
15) Sta je istorija?Je li to samo tok pojava, ili su one u
medjusobnoj vezi?Ostvaruje li se u tim zbivanjima ikakav
napredak-razvitak,ili se sve krece u krugu,pa je rijec o vjecnom
ponavljanju istig?Je li istorija domena nuznosti ili mogucnosti,ima li
u istoriji smisla ili je sve apsurdno?
16) Je li bit vremena savremenost,proslost ili
buducnost?Neprestana sadasnjost,ili pak hronoloski okvir zbivanja
omedjen i prosloscu i sadasnjoscu,ili je bit vremena zbivanje iz
buducnosti?
17) Po cemu jeste sve sto jeste,sta je ono sto svemu sto jeste daje postojanje,sta znaci egzistirati?
18) Postoji li opsta,univerzalna zakonitost svega u svijetu i kakva
je priroda te zakonitosti?U kakvom su odnosu nuznost,slucajnost i
sloboda?
19) Koje je porijeklo nase spznaje?Je li izvor spoznaje razum ili iskustvo,ili ljudski um u cijelini?
20) Postoje li granice spoznaje,ima li pitanja o kojim spoznaja
cuti,ili je spoznaja beskonacan proces pa nema pitajna na koje covjk ne
bi mogao dobiti odgovor?
21) Sta je istina?Je li istina u umu ili u stvarima,u podudaranju
pojma i stvari,ili u podudaranju predmeta sa samim sobom?Je li
kriterijum istine djelotvornost ili prakticna korisnost?
22) Sta je lijepo,a sta lijepota.Koja je razlika izmedju umjetnicki i prirodno lijepog?

Licno smatram da se Filozofija sastoji od spekulacija o stvarima o kojima egzaktna spoznaja jos nije moguca.
Mislim takodje da Filozofija u buducnosti nece imati takvu vaznost kakvu je imala za Grke ili u srednjem vijeku.
Uspon nauke neminovno oslabljuje Filozofiju...

Tendencija 20. stoljeća, o koliko se vidi, i početka 21. stoljeća je upravo na nauci, pri čemu se stvarima nastoji prići na provjerljiv način.
Glavnu ulogu u matematičkoj logici i razvoju modernih logičkih sustava imali su Wittgenstein i Gödel, koji su čitavoj "priči" prišli na jedan drugačiji način od dotadašnjih filozofa.
Osobno vrlo cijenim Nietzschea i njegovu filozofiju o evoluciji u natčovječno biće. Zapravo, ista ideja provlačila se još od staroegipatskih vremena u kojima je opisan Adam Kadmon, savršen ili kompletan čovjek. U novije vrijeme Ken Wilber, Andrew Cohen i drugi mislioci zagovaraju transcendenciju osobnog u grupno, uklanjanje ega i stvaranje novog, višeg bića kao emergentnog fenomena kohezije među visokosvjesnim pojedincima.
Bilo bi možda pogrešno reći da je 20. stoljeće u filozofskom smislu profulano, jer nam je kao posljedica Gödelovih, Wittgensteinovih i Turingovih ideja iznjedrilo računala.
Ono što mora biti jasno to je da su računala sama po sebi, kao takva, neutralna za ljudski napredak u pravom, evolucijskom smislu. Mogu biti i korisna i štetna.
Mislim da se u 21. stoljeću dalje trebamo orijentirati baš na promišljanje osobne i grupne evolucije, a računala koristiti samo kao alat. Tako i tako nisu baš jako pametna.

KONAČNO hvala, tko god hoče zahvaliti bilo kojoj nadnaravnoj sili, ja bih najprije Archangel što je ova tema uopće načeta.
Po mom mišljenju konačno počinjemo razmišljati svojom glavom i možda netko od nas učini po pitanju društva nešto, možda več jednom krene otpor komercijalizmu.
Prije svega ovi postovi koje sam pročitao su stvarno razumijevanje filozofije onako kako su, kao Nietzsche i ostali, mislioci htjeli da ih shvatite.
Od svega toga sve vrijeme su vam govorili i htjeli da se stavite u njihov vremenski kontinium i da konačno shvatite da čovječanstvo cijelo vrijeme svoga postojanja vrti se u krug i pokušavaju Vas staviti u ulogu pionira postojanja što nažalost, po mom mišljenu, nisu uspjeli doprijeti do masa koji im je i bio cilj mijenjanje ljudske svijesti van ograničenih nametanja sadašnjeg društva.
Inače molim Vas filozofiju nemojte čitati kao lektiru, nego uključite ono što Vam je dano da im trud nebude uzalud.

Obzirom da je Fantom postavio previše pitanja da bi odgovorio na sva, ja ću probati odgovoriti na prvo koje govori o smislu ili svrsi čovjekova života.

Netko je dobro postavio pitanje, čini mi se Archangel, da li ta svrha uopće postoji, da li je postavljena od nekog drugog, ako pak je zašto bi se mi toga trebali držati, ako pak nije tko nam ju onda određuje, da li možda mi sami. Ja sam mišljenja da je naša svrha, naš rast, biti bolji iz dana u dan, ali ne biti bolji u odnosu na nekog drugog ili druge, nego biti bolji u odnosu na nas same. Nije potrebno da se takmičimo sa drugima, već sami sa sobom i tada nećemo biti zavidni na druge i na njihov rast, jer nam oni nisu konkurencija, nego netko od koga možemo učiti bilo na ispravnom putu ili na pogreškama.

archangel, kao prvo zadnji post ODLIČNO, nisam nitko tko procijenjuje samo želim da ljudi shvačaju tisučljeća razvijanja ideja i ono što veliki mislioci hoče poručiti da konačno prodrijemo preko granica društva koje su nam nametane.
mislite ljudi = znači postojite