upravo sam tražila onu tvoju temu o smislu života i naiđem na ovo. nemam pojma kako sam ovo zaobišla.
u međuvremenu sam izgubila smisao....naprosto ne postoji....e sad po zenu je to dobro ali u meni izaziva depresivni osjećaj, tugu. ništa mi više nema smisla, nema cilja. dok je bio cilj bilo je i ambicije da se ostvari...sad sam ostala nasred puta kojeg ni nema i pitam se što sad? zašto besmisao izaziva u čovjeku takav osjećaj, i dali smo ga izmislili da se tako ne osjećamo, dali bi se uopće trebali upitati po zenu to? ako nema cilja nema ni napretka. ako nas boli zub zar bi trebali to prihvatiti kao takvo i ne otići zubaru da nam popravi zub? dali je cilj nešto šta su nas učili da mora biti, školovati se, zaposliti, oženti, roditi....pa kad to sve prođeš ostaneš bez cilja. poput mrtve rijeke svijet teče bez cilja svog. ko kruška zrela sam otpala i našla se na tlu i sad se pitam- ustati ili odustati? dali bi se uopće trebal pitati ili bi trebala ostati na podu i uživati u tom osjećaju jadnoće?
u međuvremenu sam izgubila i smisao za humor
a bilo je tako dobro sa smislom...
di si gali? jebe se tebi, uživaš na Brijunima i pričaš o smislu besmisla ili besmislenom smislu....


lako je tako

etotigavraže došla sam do odgovora.
previše analiziram.
sad su mi neke tvoje riječi od prije jasne

vako sam ja to pojednostavila
zen = ništa
zazen = zaništa

:cheers:

ala šta sam danas zazen


ubit će me gali kad dođe

Ništa ne postoji

Yamaoka Tesshu, kao mladi student Zena, posjećivao je mnoge majstore Zena. Između ostalih, posjetio je i Dokuona.

Želeći pridobiti njegovu pažnju, reče: "Um, Buddha i sve ostalo, na kraju krajeva, ne postoje. Prava priroda svih tih fenomena je praznina. Ne postoji ispunjenje, mudrost, iluzija i prosječnost. Nema se što dati niti primiti."

Dokuon, koji je pušio tiho, ništa ne reče. Odjednom je udario Yamaoka svojom bambusovom lulom. Ovu učini mladića poprilično ljutim.

"Ako ništa ne postoji," upita Dokuon, "odakle je ovaj bijes došao?"

Ovo je dobra priča o teoriji i praksi