Ko ce o kome nego svoj o svome.

Zen. Daleki istok. Misterija.

Cesto pomislimo kako sve oko nas nema smisla. Zen ce vam mozda dati poneki odgovor. Odgovor bez smisla, koji opet tako puno govori.

Pisite o Zenu. Njihove price, misljenja o njima. Dajte ovom svijetu besmisla potvrdu da to upravo jeste.

zasto ljudi dišu ?

Evo, recimo, nailazim li na besmisao postojanja. Pa na svakom koraku.

Zen me odusevio, jer sam u njemu nasao puno toga sto sam dozivio kroz prakticiranje moje ljubljene vjestine. A tek kad sam procitao "Zen i umjetnost odapinjanja strijele", prosvjetljenje. Tada sam shvatio sve ono prije sto me mucilo. Najveca umjetnost je neciniti nista.
I kroz vjestinu sam shvatio da se ne treba previse truditi. Biti opusten, prirodan. Ali, zapravo, to i jeste najveci problem.

Eto paradoksa

Mislim da zen nije za mene. Preporučili su mi knjigu Zen i umijeće popravljanja motocikla i jedva sam je do pola pročitala, što mi se ne događa baš često...

Nisam je citao. Pokusat cu je nabaviti, pa cu vidjeti o cemu se radi.
Malo je Zen suprotan logici, ali, stvarno sam se nasao u tome. Pokusat cu vam kroz moje primjere i price pribliziti ga. Vidjet cete. Nije tako strasno

Biti koncentrirano dekoncentriran... Ako uspiješ, možda ćeš vidjeti auru ili nešto drugo zanimljivo doživjeti

To je pisalo u onoj knjizi ili iz iskustva.

Dvije super knjige o Zenu



Narocito ona prva. Dok je on ucio kako odapeti strijelu, supruga je proucavala ikebanu i slikanje tusem.

ZEN je škola Mahayana Budizma (jedna od dvije glavne škole Budizma, Mahayana i Hinayana). Poznatiji naziv je Zen, ali njegovo skolastičko ime je Buddhahridaya (Doktrina Budhhina srca). Mišljenje onih koji ne poznaju Zen je da je to apsurdna i smješna filozofija. Ali, pošto ljudski jezik nije najprimjereniji alat za izražavanje najdubljih istina, ista se ne može logikom objasniti. Treba se iskusiti, da bi se razumjelo. Zen je dakle filozofija osobnog iskustva. Na osnovi tog osobnog iskustva grade se „Izreke“ (jap. goroku) alat za razumjevanje Zena. Temelj spoznaje u Zenu je zazen što bi se moglo prevesti kao sjediti u meditaciji. Zapadnjaci u većini slučajeva teško postignu dubinu orijentalnog duha, jer se protive logici, a logika je temelj zapadnjačkog promišljanja svijeta. Istočnjaci su u svojoj metodi rasuđivanja sintetični i ne vode toliku brigu o pojedinostima, već više žele postići razumjevanje cjeline i intuitivno razumjevanje. Jasna je veza Zena sa učenjima koja su došla iz Indije. Međutim, Indijska učenja su previše složena. Zen je praktičniji i jednostavniji. Ne koriste se komplicirane i zamorne fraze. Ne želi se univerzum objašnjavati kroz izuzetno komplicirane mandale. Ali, baš zbog te jednostavnosti, Zen je toliko kompliciran. Zen je zapravo nastao kao težnja da postane praktičan, ali i dalje da zadrži duh Budizma, čiji dio i jeste.

Prvo sam htio napisati što Zen je. Ali nakon kratka razmišljanja, shvatio sam da se to ne može napisati. Tako da ću uglavnom pisati što Zen nije.

Zen nije filozofija. Kad kažemo filozofija, mislim na ovaj naš zapadnjački način poimanja filozofije. Jer filozofija se temelji na logici. Zen se odriče logike i spoznaje kroz nju.

Zen nema svetih knjiga. Za Zen, sve knjige su tek papir za smeće kojim se čisti intelekt. Nema niti dogmatskih načela, a ni svetih formula. Zen se može proučavati samo u sebi, ne van sebe. Mi smo sebi sami učitelji, Zen nam pokazuje samo put.

Zen, iako proizašao iz Budističkog nauka, ne priznaje „Sutre“ niti „Satre“. Međutim, pogrešno je Zen uspoređivati sa Nihilizmom. Zen je i te kako afirmativan.

Zen nije religija u onom klasičnom smislu riječi. Zen ne poznaje Boga, religiozne ceremonije, buduće prebivalište duše, niti samu dušu. On je slobodan od svih tih „opterećenja“ koje nameće jedna religija. Međutim, to ne znači da se negira postojanje Boga. Ali se ni ne dokazuje. U afirmaciji uvijek imate sjeme negacije.

Zen hramovi su oslikani, ali Zen se ne klanja slikama niti kipovima. U Zenu se možete pokloniti običnom trešnjinom cvijetu i tako slaviti. Klanjanja slikama, kipovima, znamenjima i slična „pobožna djela“ su ništavna. Zen vjeruje u unutarnju čistoću i dobrotu. On se protivi svim religioznim konvencijama.

Postoje meditacije i u Kršćanstvu, ali njih ne smijemo miješati sa meditacijom koja se prakticira u Zenu. Zen ne meditira o religioznim pitanjima. On samo želi um staviti pod kontrolu, vladati njime. Meditacija je u pokretu, u životu. Biti svjestan. Dok hodam, dok se hranim.

Zen nije monoteističanm kao što nije i panteističan. Kad bi se odredio, morao bi se definirati. Morao bi opisati. On to odbija. U Zenu se kaže : „Nakon što sve stvari svedete u Jednotu, na što se svodi Jedno?“

Zen ne želi opterećivati. Zen je osjećaj, osobno iskustvo. Vatra je vruća … Led je hladan … U zenu se ne razmišlja o osjećaju. Ako o nečemu razmišljaš, to više nije Zen. Zen je osjećaj, opažanje, a ne razmatranje ili apstrahiranje.

I na kraju. Ipak reći što Zen jeste. Zen je buđenje. Pokretanje čovjeka izunutra. Odbacivanje svega vanjskog. Sve vanjske autoritete ne priznaje. Jer, vanjski autoritet se poštuje zbog sebe izunutra.

Zen = Nihilizam. NE!
Mada svakom svojom recenicom Zen zvuci tako nihilisticki, on to u biti nije. Nelogicno, ali tako je. U ranijim postovima sam pisao sto sve Zen nije. I svaka prica govori o tome sto on nije. Zen je osobno iskustvo i koliko god se trudili nesto opisati, necete razumjeti dok ne iskusite. Znam iz iskustva
Pa zasto onda negacija svega. Ali to nije negacija. Ali nije ni afirmacija. Npr. odnos prema Bogu. Mozemo li postavljati pitanja o necemu sto je tako daleko od naseg poimanja. Mozemo li uopce zamisliti sto je Bog. Normalno da ne mozemo. Cak i kad razmisljamo o necemu beskrajnom, nas um to ne moze pojmiti. Jer mi smo konacni.
Zbog toga se Zen ne zeli zamarati sa pitanjima koja se ne mogu postaviti, a zbog toga se ne moze ni odgovor dati. I kroz tu opustenost, nezamaranje, nedjelovanjem dolazimo do najviseg stupnja afirmacije.
Zen je i te kako afirmativan. Procitao sam jednu pricu (odbaci ono sto ne nosis sa sobom). Prica zeli reci kako se nihilizam treba odbaciti, jer poguban je. Ako nista ne nosim sa sobom i to svakom kazem, pa upravo sam sebe time doveo u kontradikciju. Hvalim se sa neposjedovanjem necega. A kako sam ga jako prigrlio.

„Praznih ruku idem i gle, lopata mi je u rukama;
Idem pješice, a ipak jašem na leđima vola;
Kad prelazim preko mosta,
Gle ne teče voda, već teče most“

Ako nekome nije sjela priča o pljesku jedne ruke, kako će mu tek sjesti ova pjesma. Ova pjesma prikazuje put kojem zen teži. Netko će reći da je ovo apsurdno i zbunjujuće. Van svake logike. Ali upravo na tom dijelu dolazimo do odgovora. Zen ne želi opisati svijet i zbivanja oko nas na logičan način. On se bori protiv svega što je logično. Jer, velike istine se ne mogu pojmiti logičnim učenjem. Ne želimo tiraniju logike, jer često vidimo da našim životima ne upravlja logika. Bar mojim ne, a i vi se zapitajte koliko su logični svi događaji u vašem životu. Ovdje ne dolazi u obzir ikakva mistifikacija učenja zena. Jednostavno, želimo reći kako život i sve oko nas ne možemo objasniti logičkim zaključivanjem. Želimo se osloboditi obaveze imenovanja svega nekim imenom. Riječi su malo. Opišite, ali stvarno opišite svoj osjećaj, miris cvijeta, jutarnju maglu. Sve što ćete mi dati su prazne riječi. Reći ćete, ako sam sam to iskusio, tada znam o čemu mi pričate. Istina, ali tada znam samo SVOJU istinu. Imam svoje iskustvo, svoje misli, svoje osjećaje. Koliko su oni slični tvojim? Ljudi imaju sustav po kojem žele živjeti. Prožet je logikom, ali koliko ste puta prekršili sve zakone logike. Osobno, svaki dan, a vi. Trebamo živjeti slobodno od svih tih velikih riječi, doktrina i nauka. Želim živjeti kao ptica. Iskreno slobodno. Stvarno slobodno. Kolika je veše želja za slobodom. Ili ćete radije robovati formama a sve kako bi imali neki ustaljeni ritam, rutinu. Time samo želite imati osjećaj sigurnosti, osjećaj kontrole života. Odbacite tu zabludu. Nikada svoj život uistinu nećete kontrolirati. Baš kad se uljuljate u taj osjećaj sigurnosti, desit će vam se nešto novo, neočekivano. Upravo to i daje ljepotu životu. Nema ružnih ili lijepih događaja. Samo promjena i novosti (koje samo zaborav jesu )
Ako priznate svoje neznanje, otvaraju vam se vrata spoznaje. Ako tvrdim da nešto ne postoji, na mala vrata uvodim afirmaciju istoga. Želite li vidjeti Zapad, pogledajte prema istoku i dobro se zagledajte, u daljinu, vidjet ćete ga.