Dakle...

Bilo je to 25. srpnja 1977. oko 8.30 navečer kad se desetogodišnji Marlon Lowe doslovno borio za svoj život. Igrao se sa dvojicom prijatelja u stražnjem dvorištu svoje kuće u Lowndelu u Illinoisu, kad su se iznenada dvije goleme crne ptice obrušile s neba i počele progoniti jednog od njegovih prijatelja, Travisa Goodwina. Nasreću, Travis je uspio pobjeći skokom u bazen, pa se smrtonosni duo okomio na Marlona. Marlon je trčao što je brže mogao, ali to nije bilo dovoljno brzo. dok je trčao, osjetio je, na svoj užas, kako panđe divovske ptice stišću naramenice njegove majice bez rukava, i sljedećeg trenutka je užasnuti dječak - koji je imao oko 30 kg - podignut 3 m iznad tla.
Marlon se otimao i vrištao piskutavim glasom dok ga je ptica bez ikakava napora nosila 12 m u zrak iz stražnjeg u prednje dvorište. Njegovi roditelji, Ruth i Jake Lowe čuli su mu glas i istrčali, kao i dvoje susjeda koji su se nalazili u blizini. Ruth je stigla prva i ugledala uužasan prizor koji joj je sledio krv u žilama. njezina je sina otela golema crna ptica koja je ličila na kondora i koju je njezin sin svom snagom udarao po nogama dok ga je ona nosila visoko u zrak. Međutim, nekoliko trenutaka poslije njegovi su udarci pogodili, svoj cilj, jer je ptica iznenada rastvorila panđe i ispustila Marlona na zemlju, zatim se zajedno sa svojim partnerom uzvinula u visine. Marlonova je majka poslije rekla mjesnim novinama: ''Udarao ju je šakama. Da nije nikad ga ne bi ispustila.''
Četvero je odraslih dotrčalo do preplašenog dječaka i s olakšanjem otkrilo da je, osim šoka i poderane košulje, Marlon dobro. Međutim, u idućim je tjednima platio danak: često je patio od noćnih mora - ''Cijelu se noć bori protiv tih ptica'' pričala je majka novinarima - a cijela je obitelj bila nemilosrdno izvrgnutaskepticizmu i cinizmu.
Najdramatičniji pokazatelj njegove traume uskoro je postao vidljiv - za godinu dana, Marlonova je crvena kosa sasvim posijedila.
To je tek jedna od mnogih neobičnih priča koje se nalaze u dosjeu o sjevernoameričkim divovskim pticama - koje, iako se čini nemogućim, ipak postoje.
U slučaju Marlona Lowa, on i njegovi roditelji tvrdili su da ptica najviše liči na andskog kondora, Vultur gryphus - crnu vrstu strvinara s rasponom krila do 3, 2 m. Međutim, ta vrsta nije udomaćena u Sjevernoj Americi. Postoji manja vrsta, kalifornijski kondor, Gymnogyps californianus, koja je nekoć bila rasprostranjena po cijelim Sjedinjenim Državama, ali je 1977. izumrla, stoga je najvjerojatnije ona krivac. Usvakom slučaju, ta vrsta kondora ne bi mogla nositi desetogodišnje dijete. pa kakva je onda bila ta tajanstvena ptica?
Stare legende i priče američkih domorodaca govore o divovskim strvinarima ili orlovima koje nazivaju thunderbirds. U suvremeno doba mnogi su ljudi zapadnih dijelova SADa i Kanade tvrdili da su vidjeli ptice nalik strvinarima s kolosalnim rasponom krila - monstruozno velika stvorenja koja bi mogla nositi djecu i koja podsjećaju na mitološke thunderbirdse, ali koja se ne mogu usporediti s nijednom danas živućom pticom.
Primjerice, 10. travnja 1948. u Overlandu, Illinois, Clyde Smith, njegova žena i prijatelj Les Bacon vidjeli su na nebu velik leteći objekt za koji su mislili da je tamnozeleni avion, dok nije zamahnuo krilima! Tek su tada shvatili da se radi o divovskoj ptici s rasponom krila od 6 m - dvostruko više od onoga koji poznaje znanost.
Neposredniji susret dogodio se u svibnju 1961. kad je newyorkški poslovni čovjek pilotirao svojim malim avionom duž rijeke Hudson Valley, a golema ptica koja je letjela ne zamahujući krilima, stalno ga je napadala. Kad je taj jezivi događaj prijavio ondašnjim novinarima, rekao je da se ptica ponašala ''kao borbeni avion koji traži prolaz''.
U svojoj knjizi ''Zaista čudesno'', prirodoslovac Robert Lyman navodi da je jednom vidio takvu pticu kako stoji na sredini ceste blizu Coudersporta u Pennsylvaniji. Bila je visoka oko 1 m, perje joj je bilo smećkasto, vrat i noge kratki, ali su joj krila bila neizmjerno velika i zauzimala su cijelu širinu ceste. Kad ga je ptica ugledala, odletjela je, a kad je Lyman izmjerio cestu, bila je široka 7, 6 metara!
Mnogi zoolozi misle da su te priče izmišljene - čak i one u kojima su očevici ljudi sa znanjem, prirodoslovci i piloti - dok su neki manje sumnjičavi. To je zato što su samo prije nekoliko milenija ptice koje odgovaraju opisu tih stvorenja zaista postojale u Sj Americi. Bile su velike poput strvinara, s rasponom krila od 3, 5 - 5 m, i veoma prikladno, nazivale su se teratorni, što znači ''divovske ptice''.
Prije nekih 5 milijuna godina najveći teratorn svih vremena još uvijek je živio u Južnoj Americi - bila je to zaista čudovišna ptica, Argentavis magnificens (''veličanstvena argentinska ptica''), čiji je raspon krila dosezao nevjerojatnih 7 - 7, 6 metara.
Jesu li ta stvorenja nekako preživjela do današnjega dana izvan dohvata modernih ljudi, nastanjujući udaljene planine, te tako ostala neotkrivene znanosti?

Iz knjige Misteriji svijeta Dr. Karla P.N. Shukera.

Evo još nekoliko linkova: http://sped2work.tripod.com/thunderbirds.html
http://www.cryptozoology.com/articles/marlon.php



Fotografija navodnog thunderbirda


Slika teratorna


Što vi mislite o ovome? Ja jako volim velike grabljivice i mislim da bi bilo super da neke od ovih veličanstvenih ptica i još uvijek postoje negdje u nenaseljenim i neistraženim kutcima naše Zemljice.

Ne znam koliko je moguće da takve velike vrste postoje i da nisu otkrivene uz svu tehnologiju koju danas imamo, od satelita pa na dalje. No, sve je moguće
Mene najviše intrigira ovaj dio teksta:

zubić vila je napisao/la:

Primjerice, 10. travnja 1948. u Overlandu, Illinois, Clyde Smith, njegova žena i prijatelj Les Bacon vidjeli su na nebu velik leteći objekt za koji su mislili da je tamnozeleni avion, dok nije zamahnuo krilima! Tek su tada shvatili da se radi o divovskoj ptici s rasponom krila od 6 m - dvostruko više od onoga koji poznaje znanost.

Pošto su ljudi za pticu pomislili da je avion, zasigurno je bila na velikoj udaljenosti. Na nebu... daleko... E, zato me zaista čudo kako su ti ljudi uspjeli odrediti da je ptica dugačka 6m.

_________________
''...kratak je san na svijetu htijenje svako''
F. Petrarca

da i ova ptica na zadnjoj slici ogromno izgleda bas super

ok... sad sam definitivno posjedila... ja se bojim golubova kamikaza, a ovo je "malo" veće

nače postoje velike crne ptice u Africi, ali nisu neki letaći
pitanje je : gdje one rade gnjezda? za to bi im bila potrebna omanja šuma grančica i brdašce

Kondori su znali otimati manju djecu, možda je ovaj par bio malo veći od uobičajenog, ili stvarno neka nepoznata vrsta. No tu postoji kvaka, ako se radi o nepoznatoj vrsti grabljivica, mala je šansa da su bile viđene samo nekoliko puta. Poznato je da orlovima i sličnim grabljivicama treba vrlo veliki prostor kako bi nalovile dovoljno za svoj život i razmnožavanje. Ako pak lete velikim krugom u potrazi za hranom, velika je šansa da budui viđene. Mislim da se u opisanom događaju radi o onom starom "U strahu su velike oči". Da meni neka ptičurina odnosi dijete, i ja bih pomislila da je dvostruko veća nego što je realno moguće. Čini mi se da su preuveličali i visinu dokle je ptica nosila dječaka - da je pao s 12 m bio bi teže ozlijeđen. Nešto ga je podiglo, no možda nije bilo tako veliko i nepoznato, kondori često otimaju janjad koja i nije više tako lagana i mala...

upravo tako...bravo Svjetlo ti uvjek imas racionalno i prihvatljivo objasnjenje....

a što je s ovom sliko ptice pokraj koje stoji čovjek?
molim vas neka mi neko reče da je to fotomontaža ili da je ptica umjetno napravljena da bi zastrašila ljude poput mene

e pa sada...tjesi se da su i to bica isto i da su ranjiva

to tješenje je urezervirano za komarce

Slazem se...samo trebamo uokolo setat sa vilama ili nekim slicnim orudjem i sigurni smo ...

naravno Alpha hehehe vile su najbolje heheh ili ak imas kisobran izmlatis pticu i da vidis:D

ovako sam čudna, ali da okolo hodam s vilama... to bi bila potpuno nova razina
trebali ste me vidjeti u Veneciji kišobran je radio 100 na sat

a nema nikakvih fotografija, a toliko očevidaca?

a ne znam, i meni je čudno da toliku ptičurinu nitko nije otkrio još..