vidim imamo novog člana ljubitelja konja pa kažem ajd' da i mi otvorimo jednu takvu temu.
u zadnje vrijeme sa klincom odlazimo na terapijsko jahanje u konjički klub i udrugu za terapijsko i rekreacijsko jahanje "Pegasus" koji se nalazi u Mućiima pokraj Šibenika.
ta udruga funkcionira na volonterstvu pa se traže dobrovoljci koji bi ovo ljeto pomogli oko konja. više na ovoj stranici.
pa tko voli nek izvoli.
par slikica sa tog predivnog mjesta








ovo je Lipi. lipicaner, brat od konja kojeg su poklonili engleskoj kraljici kad je bila kod nas.

Aaa Floridana,super tema
Onda sigurno znate Ljiju,ona je voditeljica te udruge. Super je klub,lijepo mjesto,a vecinom su lipicanci tamo
Ja sam prije 5 godina pocela volontirati u jednom slicnom klubu,a zvao se Vita Nuova. Zapravo je to bila udruga za terapijsko jahanje.Predivno iskustvo.Djeca koja nisu mogla niti stajati,hodala su uz pomoc roditelja i kolica,prohodala su,naravno ne savrseno,ali hodaju. Najbolji primjer mi je jedna cura Maja. U klub je dolazila u kolicima,a nakon 3 godine jahanja gotovo je sama hodala i skupljala je rozete po paraolimpijadama. Konj radi kao terapeut i fizicki i psihicki.
Kad su konji u pitanju,ja se stvarno raspisem,hehe.

Pa da predstavim svoje kobilice.
Dora je kobilica koju sam zavoljela na prvi pogled,prvi kontakt...Nisam imala pojma tko je i sto je,da bi poslije,nakon 2 godine,nakon sto sam ju kupila,tek vidjela njen pedigre u kojem stoje imena svjetski i europski poznatih konja i sampiona. Meni to nije iti najmanje bitno,ali eto...Znaci prije 5 godina sam se zaljubila u nju. Ona je bila premlada za jahanje,treniranje,a ja nisam ni sanjala da bi mogla imati svog konja jer nismo imali niti sredstava niti sam mislila da bi toliko povjerenja imali roditelji u mene da mi na brigu daju toliku zivotinju koja zahtjeva puno. I tako sam se ja 2 godine brinula o Dori,mazila ju,cistila,igrala se s njom,odlazila po sajmovima,iako nije bila moja...I trenerica jahanja i tata su shvatili da nema druge nego kupiti ju. I najveca zelja mi se ostvarila=Dora je postala moja.
Prije godinu dana,Dora je na svijet donjela malenu zdrijebicu Cony.Ne moram niti spominjati da mojoj sreci nije bilo kraja. Dora je pasmine HSK(hrvatski sportski konj),jer je toplokrvnjak,a posto je ozdrjebljena na podrucju Hrvatske,ne moze dobiti drugacije papire. Roditelji su joj pasmina Trakhener i Hannover. Cony je samim time isto HSK.Dorici je sada 6,a cony 1 godina.
Drzim ih doma,iza kuce imaju stalu,ogroman ispust i uzivaju. S Dorom ne idem na natjecanja jer ih ne smatram nicim lijepim,vec samo pokazivanjem u kojem zivotinja niti malo ne uziva,vec radi pod prisilom jahaca,tj.sredstavima boli kojima upravlja konjem.
Sa svojim kobikicama radim na bazi povijerenja,ljubavi i uzajamnog zadovoljstva,bez pritiska.Naravno,nekog autoriteta mora biti,ali vise me shvacaju prijateljicom nego gazdom.
Slika imam stvarno puno.

Dora:





Prije 3 godine na sajmu u Gudovcu.Dora i ja



tu se ozdrijebila malena Cony








Cony:





u rano jutro,hehe. Lezi maza moja,a ja u pidzami tek izasla iz kreveta




Starije slikice

opet spavamo







I ovo su dvije novije:





Eto,ako nekoga zanima bilo sto o konjima,jahanju,brizi o njima,bilo cemu ,samo neka pita i pokusat cu odgovoriti

Cony, ne znam šta bi rekla na ovo šta i napisala. jednostavno si me oduševila. kao prvo konj je stvarno velika odgovornost. neki se ne mogu brinuti ni za male životinjice poput hrčka a tebi su roditelji dali na povjerenje konja i ti to odlično odrađuješ. stvarno se vidi da ih voliš. slike su ti super govore više od tisuću riječi.
bravo Cony!
znam Ljilju. nju ne možeš promašiti. ona je glavna strašna ženska. ne znam odakle joj toliko volje.
biti će još slikica iz Pegasusa, samo da dođem do njih jer su mi na kompu kojem je crkla matična i čekam da se to sredi. jesi li bila u Mućičima?

Jao,hvala puno:) Drago mi je da neko prpozna moju ljubav prema tim kobilicama i trud, a i vrijeme ulozeno u sve to.Zahtjeva i dosta odricanja,ali neka,moram se trudit i dalje.
Hvala na ovom za slike Slikat pokusavam sto vise i sto bolje jer mi je i hobi, a i mozda buduca profesija,tko zna
Nazalost nisam bila,ali voljela bih otic. Ljilji znam vec dvije godine ovako preko interneta jer ima vlastiti forum nazvan po klubu,Pegasus. Pa smo dosta tako komunicirale,razmjenjivale iskustva,slike itd. I nema davno je bila na tv-u.Zbilja je strasna zenska.
uff,znam kak je to,meni je vise stotina slika otislo sa hard diskom

Cony...svaka cast

Prekrasno!

Dobro došla, Cony

dobro došla

prekrasne slike, prekrasna životinja ( ljubomorna )

Hvala vam svima puno

pozdrav Ljiljana i dobro došla
ajd' kad si već tu kako se zovu ovi konji na ovoj slici i koje su pasmine?
ja sam ko tele šta se tiče toga, jedva zapamtim imena ljudi

ova mi je slija mmmmmmmmm



tu se bolje vidi ovaj drugi

Je, ovdi se bolje vidi Maro ... inače sve su ti slike mrak, prekrasno ... divota je gledati šta naslikaš (čak i kad mene uloviš )

Fala na dobrodošlici, drago mi je da sam vas pronašla ... nisam ni znala za ovaj kutak ... ovdi se sve doimlje vrlo miroljubivo, za razliku od većeg broja drugih foruma di ima prilično tenzija i loših vibracija ...

Inače da vam predstavim dio mojih konjića koji se vide gori na slici, s liva na desno od većeg k manjem stoji
- prvi alati Calypso (12 godina star), kastrat, visina u grebenu 173 cm, inače neka kombinacjia njemačkih pasmina ... zapravo ne zna se točno, jer pravih papira nema, ko zna kad i di su izgubljeni, ali zna se da je uvežen iz Slovačke ... po eksterijeru se vidi da u njemu ima možda malo westfalca i nešto holštajna, sve u svemu jako dobar konjo - radi dresuru i skače do 1,20. Kad sam ga kupila pred godinu i pol nije imao ni pola svoje današnje težine i doslovno je bio pred smrću od gladi, ako želite mogu staviti neku od njegovih slika iz tog perioda ...
- drugi malo svjetliji sivac s bijelim čarapicama je Maro (pravim imenom (546 Maestoso Mara) trogodišnjak lipicanac (vrlo kvalitetan selektivan uzgoj), kastrat, ujašen ... inače oždrijebljen u mojoj štali i moj osobni uzgoj ...
- treća tamnije siva je isto moj uzgoj - Cvita (pravim imenom 542 Santa), trogodac, najašena ... vrlo kvalitetna i visoka lipicanka (u grebenu ima oko 163 cm) ...
- četvrti mali dorati je oko 153 cm visok križanac Ares, kastrat također uzgojen u mojoj štali, sad će napuniti dvije godine i tek ga očekuje ujahivanje ...

Eto ... ne očekujem da bilo tko zapamti njihova imena, ali mene raduje pisati o njima i tw drago mi je da sam ovdi i da mogu pisati o konjima.

Pozdrav Ljiljana! Dobro nas nasla

Je, mi smo ti full miroljubiv forum...neki bi rekli da je to zato jer su admini malo netolerantni pa zbanniraju sve koji bi potencijalno mogli poremetit red i mir


Samo ti pisi...mi volimo citat...i gledat slikice

Pozdrav!

Konji su preprekrasne životinje, ima jedan u gradu Kastvu kod Rijeke, čini mi se nesretan... vlasnik ga koristi da ljude vuče u kolima po šumi, a kad su neka lokalna slavlja isto, samo po cesti, pa mi se čini prestrašen od silne rulje.

I uvijek kad idem na Učku posjetim ranč Bubač, tamo su isto konjići, koriste za terapijsko jahanje i oni mi se čine super!

Tu ima slikica: http://ranchbubac.blog.hr/

e da, Calypso. o njemu sam napisala jedan post na temi "dragi moj dnevniče! kad sam ga prvi put vidila. malo sam se pripala kad je zagalopira prema nama. imala sam osjećaj da dinosaurus dolazi pa kad je ogroman
i znam da sam mu se usput i divila jer je predivan mladi muški konj, velik, visok, sjajne dlake, pun snage.
simpatična mi je i Ružica, mislim da se tako zove, starija kobila na kojoj je moje dijete prvi puta jahalo. nemam pri ruci njenu sliku. imaš još i jednog indijanskog konja, jeli tako Ljiljo, jesam li dobro pohvatala?
stavi slike Calypsa.