oh da to je istina Legi

Postavio sam par pitanja u postu -.-'

ja sam bobitel dobila tek u 7 razredu osnovne, i nije mi trebao, niti sam se hvalila njime...
što se tiče iluzija one su tu da ih srušimo, to ako većin neće njima je na duši, bitno je da postoje ljudi koji mogu prozreti tu fasadu.
danas se ljubav kupuje, a ne bi trebala.
zasto djetetu uskratiti mobitel? ja bi ga prvo pitala zašto mu treba, a odgovor ne simje biti jer ga drugi imaju, u biti on bi trebao biti zabranjen maloj djeci kojoj se mozak još razvija.

ja se za to ne trebam brinuti, moj klinac će biti čudak jer sam ja čudak, a vjerojatno će mu i takav otac biti, bezobzira imao on mobitel ili ne (moje predviđanje daleke budučnosti )

@gea Genijalan post!

moj prvi mob je bio 6. ili 7. razred zato da mogu sa svojima ostat u kontaktu radi tog mob i je ;D

kontakt i kontrola su dvije strane iste medalje.

s jedne strane, savršeno je znati da se možeš javiti nekome ako trebaš nešto i da te netko može kontaktirati ako želi.
s druge strane, mobitel postaje oružjem kontrole u rukama svih osim visokosvjesnih ljudi. Da pojasnim: svatko tko iskazuje i najmanju želju za nekim niskim porivima ega težit će kontroli nekog drugog. A jedno od najboljih sredstava za to je i mobitel.

istina, meni se to dogodilo s posesivnim dečkom... svako malo je to čudo zvonilo

čitkaram riječnik - Đavolji riječnik od jednog ironičara, evo što je on napisao za telefon, a što bi mi mogli prenjeti i na mobitel

telefon - Đavolji izum koji poništava određene prednosti kad se nepoželjna osoba drži na distanci, opskrbljen zvonom koji nas prisiljava na žrtvu

U doba kad sam bila klinka, ili kako bi Gripphon i Legi rekli - u moje doba ( ), nije bilo mobitela...prvi mob dobila sam na faxu...negdje na drugoj godini valjda...
U svakom slucaju vratimo se u doba moje osnovne/srednje skole...eto, bez mobitela, bez kompa, adsl-a i ostale tehnologije (neki niti telefon nisu imali) i dalje smo sasvim dobro komunicirali.
Kad bi se s nekim dogovorio za sastanak i ako bi kasnio nije bilo nacina da se to dojavi...i opet smo prezivjeli...

Misljenja sam da se djeci u osnovnoj skoli treba limitirati mobitel, internet i slicne stvari. Roditelji pak, sami, nude djeci mobitele jer se osjecaju sigurnije kada znaju da ih dijete moze nazvati ako se nesto dogodi...a u takvim smo vremenima da se svasta dogadja. Ipak, ako pogledamo sto klinci rade s mobitelima...recimo tucnjava u skoli...sto radi klinac? Zove li roditelje? Zove li ucitelje? Jok. On mobitelom snima tucnjavu...i, da prostite na izrazu, jebiga sad al sto ce mu onda mobitel ako ga koristi na krivi nacin
Razumjem da se roditelji brinu ali cini se da mobitel uopce ne sluzi u svrhu za koju je dan djetetu pa cemu ga onda davati? U redu...ako dijete ide na izlet ili nesto...ali generalno...ne znam...

U srednjoj skoli dijete je vec vece i zeli privatnost. Mobitel mu to omogucava. Nema onih scena kad decko kasno zove na telefon, a javi se mrzovoljni tata Osim toga, srednja skola moze biti relativno daleko od kuce pa eto...da se moze dijete javit ako npr. nema busa, kasni doma i sl. A onda opet ima situacija ko kod Gee kad bi bilo bolje da se onom spomenutom decku malo javi mrzovoljni tata

Generalno gledano meni je mobitel puno komodnija stvar nego telefon koji gotovo da niti ne koristim. Da ga ne moram imati kako bih imala adsl ugasila bih ga
E, sad...to sto je mobitel postao 'komodniji' ljudima je jedna vrsta navike. Navika koja nas, na neki nacin, cini robovima. Recimo, znam se 'iznervirati' kad nekog zovem na mob (bude nesto hitno) i taj netko se ne javlja. Prije bi zvao nekog na telefon i sad ili je doma ili nije ako nije - bad luck A sada ak se ne javis, oma-sad-oma, ovaj s druge strane ti biiiipbiiiip sve po spisku
Ali i dalje biram to robovanje...eto, zgodno je, prakticno u ovo nase ubrzano informaticko doba, a ima i fotic pa se mozes i slikat u ovoj maniri kad te lociraju GPS-om

alpha, u principu se slažem s tvojim navodima, iako velim, ništa nam nije falilo i bez mobitela i fotića na njima, ljudi su bili i prije veseli i sretni i dobro su se zabavljali.

ja sam svoj mobitel, legendarnu nokiu 3310 dobio u četvrtom razredu gimnazije u principu zato što su "svi to imali". Još sam se u drugom razredu raspravljao s jednim pametnim kolegom iz razreda kome to treba i došli smo do zaključka da je neophodan samo ozbiljnim poslovnim ljudima i kad se ide na neki put. Zapravo, sve to stoji i dalje, samo su ljudi komotni i vole kontrolu i sigurnost koju kontrola daje.

Pa, da...to i ja kazem...odrasli smo bez mobitela i to je bilo super vrijeme...a sad smo (sam) se navikli...

misliš li da mora biti tako? ne možemo li jednostavno odlučiti da smo tehnologiju pogledali, isprobali i nadrasli u smislu da smo zaključili da nam je bolje bez nje? Ne znam, moj bivši šef na Ruđeru je dugo dugo odbijao kupiti mobitel, jer mu u pravilu nije trebao. Imao je mail i telefon i to mu je bilo dosta. Na kraju su ga maltene prisilili da zašto to nema, da blabla. A tip je vrhunski znanstvenik...
Ne znam, čini mi se da je možda moguće da ćemo jednoga dana shvatiti da ovim svime postajemo samo sve veći robovi i sve manje slobodni ljudi.

uf da, citaju moje visoko ilegalne poruke..

ma Đavolji riječnik je riječnik cinizma, nema on veze s vragom, ne zanima mene sotonizma

što se tiče dečka prekinuli smo prek mobitela točnije prek sms-a, zbog čega sam ekstra ljuta na ta čuda jer ti omogučavaju da sve napraviš u pamučnim rukavicama ne videći osobu...

ja znam da sam sluga svom mobu... ali samo zbog funkcje mp3-a inaće sam poznata po tome da me nikad nema kad me netko zove, jer ga jednostavno zaboravim uzeti