osamljenost je veliki problem u današnjem tehnološkom svijetu, zar je onda tako srašno nalči grupu koja ti kao mala zajednica pruža potporu i sigurnost koju inače nemaš?

Nije strašno, ne govorimo ovdje o planinarskim društvima, amaterskim sportskim klubovima, pa ni o lovačkim društvima ili pojedinim skupinama i zajednicama koje egzistiraju uz postojeće institucije raznih religija. I nikome nije žao što je netko našao potporu u životu, sve dok ga ta potpora ne počne žestoko iskorištavati. O tome smo gore pisali, ili se varam?

ja znam svoje vjerovanje za njega mi netrebaju nikakve sekte

ma mislila sam na na slabe ljude žedne duhovnosti i vjerovanja u nešto - jer iskreno izviđači ti i nisu neka potpora i uz njih se možeš osjećati kao stranac i to gore nego u punom tranvaju neznanaca - , a s druge strane kasnije se uvijek moraš vratiti doma u ono od čega si htio pobjeći, a kod sekti to nije slučaj

u sektama je mnogo osoba razočaranih u kršćanskog boga, frustriranih i napuštenih ljudi koji se okreću tradicijama kulta kako bi zadovoljili neraščišćene stvari same sa sobom.

To da. Ali odgovorila sam zbog prve rečenice koju si gore napisala i pitaš zar je tako strašno naći potporu... Može biti i te kako strašno ako se upadne u sektu gdje se ljude iskorištava, ponekad dovodi i do samoubojstva, a ti si mlad ili vrlo nesiguran čovjek koji traži potporu, a takvih ljudi koji traže potporu ima danas više nego ikada, onda se razvije psihička ovisnost o vođi sekte, eventualno i o sekti samoj, to zna biti početak velikih problema za pojedinca, ali i za društvo ako se takve ovisne članove pošalje na neki prljavi posao tipa prosjačenja, krađa i slično, a bilo je toga. Ponavljam, ako se radi o pozitivnom okupljanju koje ne šteti nikome a pojedincu koristi, samo će ih izravni protivnici, ukoliko ih ima, prozvati sektom.

nije to baš istina i Wiccu su proglasili sektom, a da ne kažem da to još uvijek uskogrudni ljudi misle ...