Neki muškarci kritiziraju (svoje!) žene da ne žele rađati, a istovremeno se nisu u stanju pobrinuti za minimum emocionalne sigurnosti kako bi žena htjela s njim imati jedno ili više djece. Znam jednog takvog, stalno cvili kako mu žena nije htjela više imati djece a on ih je zlostavljao hladnoćom, zanemarivanjem pa i batinom kad mu je došlo. Žena je inače takva da je mogla s veseljem roditi i desetero djece da je imala s kim. Žena je ta koja odlučuje o rađanju jer naprosto ima organe koje ima, ali muškarac ima jako veliku ulogu upravo kad se radi o broju djece.

muškarci žele potomke da bi imali nasljednike (čitaj muške) koji će nositi njihovo prezime i nasljediti njihovu imovinu da se ne rasipa na pitajboga koga. to je nama naše patrijahalno društvo dalo.
po mome... djeca bi trebala nositi majčino prezime jer je jediino tako sigurno da to dijete pripada toj lozi. uostalom ona ga je nosila 9 mjeseci i uglavnom ga je ona podigla i odgojila dok su se muškarci kako u davna doba pa sve do danas bavili imovinom i skupljanjem dobara. da napomenem, žene su i prije radile, i to teške fizičke poslove kao i u današnje doba. zahvaljujući emancipaciji a i time školovanju donekle su olakšale sebi bar u tom pogledu.
pitam se da je tako da li bi muškarci toliko forsirali rađanje djece, naročito muških potomaka? i da li bi se u tom slučaju žene osjećale kao strojevi za rađanje muškarcima?
ja samo znam da kad sam bila prvi put trudna da sam se osjećala ko krava za rasplod jer sam bila svijesna da to dijete neće nositi moje prezime. koje li nepravde.
ovo gledanje demografske slike jednog naroda nije ništa drugačije od poante moje prve rečenice jer ako ćemo gledati globalno ljudska vrsta nije u izumiranju. dapače, ima nas ko mravi.

Zapadna civilizacija ne propada zbog žena koje ne žele rađati, nego zbog povijesnog trenutka u kojem se nalazimo. Uostalom, ona još nije propala i nije dala svoje, može se tu puno napraviti, ali ne moralnim i drugim prisiljavanjem na imanje potomstva. Kad se stvari poprave, ako se poprave, djeca će doći sama po sebi. Ako ne, možda je i bolje da bude manje nas koji bismo u tom slučaju svi redom mogli postati topovsko meso.

Čovjek bi trebao imati djecu zbog duboke unutarnje želje i poriva da ima potomstvo. Ti Aleksandar to očito imaš, ali nemoj suditi one koji nemaju. Različiti smo i svi imamo pravo na život, po mogućnosti sa što manje prisila. dovoljna su fizička ograničenja u kojima boravimo. Btw, Flo i ja zajedno imamo petero djece i znamo što govorimo - jedno je razmišljanje prije, drugo nakon što ti se život zauvijek promijeni kad imaš jedno ili više djece. Vjeruj mi, kad se dijete rodi, kriteriji ti se sasvim mijenjaju, pa brzo naučiš ono što si mislio da znaš i shvatio da zapravo ne znaš i tim pitanjima se baviš godinama... Zato, samo polako

Mislim da i Flo i Svjetlo ima pravo, ali također i ja.
Ali mi nije jasno kad znam ljude koji imaju ekonomsku sigurnost i mogu
imati djece, oni to nikada neće imat radi nekog kvazi statusa itd...

Ja bi se smatrao licemjerom kada bih to učinio.

Pa nemoj se opterećivati time što drugi rade, oni znaju svoje, a ako griješe, to ide njima na dušu

Zapadna civilizacija ne propada zbog žena koje ne žele rađati, nego zbog povijesnog trenutka u kojem se nalazimo. Uostalom, ona još nije propala i nije dala svoje, može se tu puno napraviti, ali ne moralnim i drugim prisiljavanjem na imanje potomstva.
U ovim riječima je Svjetlo sažela najbitnije. Naravno da bez nataliteta nema budućnosti, ali nikada se ne smije gledati na to koliko je ili da li je uopće žena rodila djecu, kao najbitniji kriterij za vrednovanje uspješnosti žene.

Ok čujemo se za 30-tak godina, ako budemo znali pričat hrvatski.

Kad se popravi gospodarska situacija, porasti će i natalitet, ne možeš imati djecu ako nisi siguran da ćeš zadržati posao i da će ona imati sve što im je potrebno.