Nisam naišla na ovu temu na forumu,pa rekoh da otvorim.
Naime,ja sam dijete alkoholičara i tokom vremena sam shvatila da iako ljudi često govore kako imaju ok obitelj na kraju se ispostavi da je jedan od roditelja ovisnik. Koliko vas je na forumu imalo roditelja alkoholičara i kako ste se nosili s tim u životu? Kakve je posljedice ostavilo na vas i kako ste ih uspjeli prevladati /ili još pokušavate?
ovo sam pokupila s jednog bloga,rasplakalo me jer se pronalazim u ovim riječima:
Postoje djeca koja nikada nisu bila djeca...
Postoje ljudi koji se boje biti sretni...
Postoje ljudi koje svi vole i koji beskrajno daju ljubav svima, a koji misle sve najgore o sebi... i
stalno traže u drugima ono što si sami ne mogu dati....
Ovo je priča o njima.
Odrasloj djeci alkoholičara.

Nemoj da se brines zbog toga jer nemora da znaci da ces imati posledice.
Jednostavno nemoj na to da mislis, zivot ide dalje radi ono sto trebas da radis, zaboravi lose misli na dobro.

Ma ne da možda neću imat posljedice,već ih imam. Ne želim iznosit na forum svoje privatne stvari ni ikoga zamarat svojom životnom pričom no sve što sam proživila ostavilo je posljedice. S kojima ću se morat borit tokom cijelog života što je i razlog zašto sam otvorila topic jer me zanimaju tuđa iskustva i tuđe nošenje s problemima i proživljenim traumama.

ako imas problema sa alkoholom jednostavno pocni da pijes mnogo vode i da gledas ili radis nesto sto ti je zanimljivo u slobodno vreme koje bi potrosila mozda na alkoholna pica.
Ako si imala traume ili nesto ranije pokusaj da ih ostavis iza sebe, razmisljanje o proslosti nece ti nista promeniti.

jel ti mene zaj***?
kakav je to savjet da pijem vodu ako imam problem s alkoholom?!
da je to logično mom bi ocu za odvikavanje trebala samo voda i puno hobija,mislim,bez uvrede ali lupetaš.
Nemam problema s alkoholom već sa depresijom, kompleksom manje vrijednosti,paranojom i sličnim stvarima.
I još nešto- istina da se u prošlosti ne smije živjeti ali ako probleme i demone iz prošlosti ne proučimo,prihvatimo i prekrižimo, možda će nam se činit da idemo naprijed sa životom ali ne idemo. Dok se njih ne rješiš nećeš postić ništa. Mene ovdje konkretno zanimaju ljudi koji su imali sličan problem, i način na koji su rješili ili još uvijek rješavaju svoje traume iz djetinjstva.
Ne vjerujem da sam jedina,stoga- javite se...

dobro za vodu sam lupio : / ali za hobi nisam.
Ako bi se bavila nekim hobijem koji volis i koji ti je zanimljiv mozda bi uspela da potisnes svoje lose osobine.
Ne verujem da ce neko sa istim problemom da se vraca na tu temu i seca losih stvari... sry ako sam te uvredio.

dugotrajni su to procesi. Moj otac apstinira već 2 godine,međutim ima 22 dana da je na psihijatriji i otkad je otiša,a ja ostala sama sa sinom i mužem doma shvatila sam zapravo koliko me on smeta i koliko mi smeta njegova prisutnost kući. Što je potaklo lavinu pitanja i podpitanja i napokon-suočavanja s tim da moram rješit svoje demone iz prošlosti koje sam ni kriva ni dužna zaradila...
Kao što kažeš,osvijestila sam neke svoje probleme ali to je tek prvi korak. Moram se maknut od oca, šta prije to bolje. Obitelj obično ne shvaća da djeca alkoholičara također trebaju stručnu pomoć,uvijek se gleda samo na ovisnika,npr jučer sam se svadila sa ocem, ali ne,ja nemam pravo na to za razliku od njega- odmah sam bila osuđena da sam trebala "pretrpjeti njegov ispad". Neću trpit,ne više. nemam živaca

Izvini ako sam te uvredio aurora, samo sam hteo da pomognem...

Ja te u potpunosti razumijem! Samo što u mojoj kući problem nije bio alkohol, već nešto puno gore - shizofrenija. Prijateljica mi je imala oca alkoholičara i vidjela sam mnoge sličnosti između njega i moje mame.
Da nije bilo te mamine bolesti, mi bismo bili savršena obitelj. Odrastala sam u ljubavi i osjećaju voljenosti sve dok mamu ne bi "uhvatilo". Koliko god mi razumjeli da je to bolest, ali toliko nas je psihički izmaltretirala da su, kao što i ti kažeš, posljedice morale ostati, s time da nam je bilo najgore baš kad smo sestra i ja bile u tinejđerskim godinama.
Moja je sreća što sam se udala u drugu sredinu i trebalo mi je vremena da se riješim raznoraznih osjećaja manje vrijednosti, pretjeranog obzira prema drugima... Sad živim za svog muža i djecu, živim svoj život.
Svoju majku veoma volim usprkos njezinoj bolesti jer to je žena koja je svjesno riskirala život da bi mene donijela na svijet i ja sam joj na tome beskrajno zahvalna! Rado do nje svratim, ali kad počne sa svojim "pričama", još uvijek imam onaj isti grč u želucu kao i prije.
Željela bih te ohrabriti i reči ti da zaista vrijeme liječi rane! Drži se ti svoje obitelji, nek ti oni daju snagu za dalje. Pokušaj se distancirati od oca, barem psihički ako ne možeš fizički, ali imaj i ljubavi i razumijevanje za njega. Znam da je to lako napisati i koliko teško zna biti, ali imamo samo jednog tatu i jednu mamu. Ne daj Bože, tko zna što se može desiti s nama za kojih 20-ak godina, a na koga ćemo se osloniti ako ne na svoju djecu.

@Biga-
uh hvala ti puno,suze su mi došle na oči čitajući tvoj post,nekako si me pogodia u žicu a da ni ja ne znam s čim
@Stayter- ma nema veze, nemoj mislit da si me uvrijedia,nisi, samo sam se iznervirala jer je očito da nisi proživio ovo o čemu pričam, a ne mogu ja savjetovat nekoga ko ima npr sina narkomana jer ne znam kako se osjeća,o tome se radilo
@stella- shizofrenija je priznajem,stravična bolest. Niti ne mogu zamislit kako je to živjet sa shizofreničarom,koliko me to plaši već samo kao napisana riječ!
no razlika je u toj bolesti i bolesti alkoholizma-alkoholizam sam biraš tj,sam svjesno uništavaš svoju porodicu i djecu...shizofreničara ne možeš krivit zato što je bolestan,zato razumijem zašto imaš drugačije viđenje svoje mame nego što ja imam viđenje svog oca. Ja njega volim,o tom nema sumnje, i nisam od onih osoba "uništio si me,umri,neću ti doć na grob" jer je to jako ružno bez obzira na počinjena djela. moj će otac uvijek imat mene i moju ljubav,samo se želim maknut od njega jer dok sam s njim- sve me na njemu smeta,previše loših uspomena...

Aurora, stvarno mi te žao, nisam znao da si udana i da imaš malo dijete. Nisam psiholog pa ne znam kakav savjet da ti dam, no da sam ja na tvom mjestu, vjerojatno bi radio ovo što ti radiš, tj. probao bi naći vlastitu kuću ili stan da možeš samostalno živjeti. Tada će ti biti puno lakše, ako će ti otac koji puta i doći u posjetu ili ti njemu, moći ćeš to kontrolirati i ograničiti. Želim ti sreću i snagu da to i ostvariš

@biga

@stella

uh...ja bi se sam malo osvrnila na ono da alkoholičari biraju biti alkoholičari. svaki alkoholičar kad je popio prvu čašu nije ni u ludilu pomislio da će postati alkoholičar. to je proces a razlozi opijanja mogu biti svakakvi, uglavnom su povezani sa nezadovoljstvom u životu. meni je njih žao ali vjerujem da je pakleno živjeti s njima. mene nervira kako se taj alkohol provlači kroz reklame pa čak i kroz informativne emisije kao nešto najnormalnije, martinje i tako to. pijani kvazi pop blagoslivlja vinovu lozu a nakon toga muž ubio ženu i prebio djecu, naravno pijan ko zemlja. iza svakog nasilja u obitelji stoje uglavnom alkoholičari. žalosno.
Aurora, nemam takvih iskustvata na svu sreću. nadam se da ćeš nači sagovornika. ima ih vjerovatno samo malo tko otvoreno priča o tome.