Covjek se vrati sa posla kasno,umoran i nervozan i nadje svog 5-godisnjeg sina kako ga ceka na vratima.

SIN: Tata,smijem li te nesto pitati

OTAC: Da,naravno,reci sta je?

SIN: Tata,koliko zaradjujes na sat?

OTAC: To se tebe ne tice.Zasto me to pitas?'kaze ljutito.

SIN: Samo sam zelio znati.Molim te,reci mi,koliko zaradjujes na sat?

OTAC: Ako vec moras znati,zaradjujem 50 dolara na sat.

SIN: Oh,djecak odgovori spustene glave.

SIN: Tata,molim te,mozes li mi posuditi 25 dolara.

Otac je bio bjesan,ako je jedini razlog sto me pitas da ti posudim 25 dolara
taj da mozes kupiti neku igracku ili slicnu besmislicu,tad se okreni i idi ravno u sobu i razmisli zasto si tako sebican.Ja neradim svaki dan za takve djecije
idiotarije!
Djecak je tiho otisao u sobu i zatvorio vrata.
Covjek je sjeo i postao jos ljuci zbog djecakovog pitanja...
Kako se samo usudjuje pitati takva pitanja samo da bi dobio novac?
Nakon nekih sat vremena,malo se smirio pa razmislio:

Mozda mu je nesto stvarno trebalo tih 25 dolara...Stvarno,nepita cesto za novac...
Covjek je otisao u njegovu sobu i otvorio vrata.
Jesi li zaspao sine,upitao je...
Ne,Tata,budan sam,odgovori djecak.

Razmisljao sam...mozda sam bio prestrog prema tebi maloprije.
Imao sam tezak dan i iskalio sam se na tebi.
Evo ti 25 dolara koje si trazio.
Djecak se uspravio,smjeseci se.
Oh,hvala ti tata,poviknuo je.
Tada,posegnuvsi ispod jastuka,izvukao je snop zguzvanih novcanica.
Kada je otac vidio da djecak vec ima novca,poceo se ponovo ljutiti.

Djecak je polako izbrojao novac i pogledao oca.
Zasto si trazio jos novca kada ga vec imas,planu otac.

Zato sto nisam imao dovoljno a sada ga imam,odgovori djecak.

Tata,sada imam 50 dolara.Mogu li kupiti sat tvoga vremena?
Molim te dodji sutra kuci ranije.Zelim vecerati s tobom.

Otac je bio slomljen.Zagrlio je sina i molio za oprost.

Ovo je samo kratki podsjetnik za sve vas koji naporno radite.
Ne smijemo dozvoliti da vrijeme prolazi mimo nas bez da provedemo neko vrijeme s ljudima koji nam puno znace,koji su bliski nasem srcu.
Sjeti se podjeliti tih 50 dolara ili o kojoj se valuti vec radi,s nekim koga volis.

Da umremo sutra,firme za koje radimo ce nas lako zamjeniti.Ali obitelji i
prijateljima koji ostaju za nama nedostajat cemo do kraja zivota.

Žalosna priča

Lijepa i poučna priča, već sam ju pročitao nekoliko puta do sada, ali nije loše je se ponovo prisjetiti.

Ja sam je dobila na mail, a čitao ju je i svećenik u našoj crkvi na jednoj propovijedi. Možda je prepatetično intonirana, ali dobro je prisjetiti se da nas djeca i ostali koji su nam bliski trebaju sada, a ne u nekoj neodređenoj budućnosti kad budemo imali više vremena, volje, boljeg raspoloženja...

Kod nas je isto svećenik već u par navrata ispričao istu priču, samo što je on govorio o majci glumici i sinu.
Nisam znala da ju gotovo svi prepričavaju.
Može se čovjek malo nad njom zamisliti, ali kao što i ti Svjetlo kažeš, malo je prepatetična.