Da vidimo, kakva su naša iskustva s tim neslužbenim prihodom (ili izdatkom, ovisi s koje strane gledaš). Osobno sam sklonija davati djeci novac po potrebi, a imaju i mali crni fond za ono što im je potrebno a da ne moraju stalno zapitkivati, no taj fond kod starijeg iznosi tristotinjak kuna, kod mlađeg koji je sklon odmah sve potrošiti onoliko koliko mu ostane, rijetko više od pedeset kuna. No zato plaćam stripove, sladolede, sokove, čašćenje prijatelja čipsom i sličnim i pitam se nije li to skuplje nego da odvojim mjesečnu svotu i pustim ih da se snalaze. No kad smo pokušali oni su džeparac stavljali na stranu, a od mene opet tražili novac za gore spomenute stvari. Tako zasad stagniramo na prvoj varijanti

Imala sam sličan režim dok sam bila dijete i kasnije dok još nisam imala svojih prihoda. Nijedna razumna želja nije ostala neuslišana ili je barem bila razmatrana ukoliko nije bilo mogućnosti da se ispuni. Tako mi novac i potreba za zarađivanjem nikad nisu bili pri vrhu na ljestvici važnosti.

Ne znam može li preveliki džeparac uistinu pokvariti dijete ili to ovisi o drugim odgojnim momentima i karakteru djeteta? Mislim ovo drugo, ali voljela bih čuti još poneko mišljenje. Srećom uz plaće kakve imamo muž i ja ne moramo brinuti oko tih detalja.

Mislim da je ovo ipak odlična ideja o mjesečnom džeparcu, bez obzira što su se klinci odmah bacili na štednju.
Mislim da takvi mjesečni prihodi pomažu djeci da se odgovornije odnose prema novcu i općenito trošenju novca.

mislim da je dobro da klinci imaju neki fiksni prihod tj. đeparac. po meni on bi trebao biti adekvatan društvenom nivou (koji se danas počinju sve više razlikovati) u kojem se kreću. drugim riječima nebi se trebali izdvajati ni u negativnom ni u pozitivnom smilu te količine da bi se izbjegla frustriranost ili uobraženost. taj fiksni prihod bi ih trebao koliko toliko naučiti rešpektirati novac i kako ga razumno koristiti. na taj način bi možda shvatili da novac ne pada s neba.
naravno da ovo neće uvijek paliti jer kao što je rećeno to može ovisiti i o karakteru osobe/djeteta


no kako sam ja stripi imam prijedlog da im zavežete na štap ispred očiju neku svoticu, ono kao mrkva i magare

ovo na što sam mislio prethodno ne vrijedi baš za jako mlade, mislim da ovo vrijedi za tinejđere koji polako počinju sa izlascima i društvom. za mlađe bi možda bila bolja kombinacija fiksnog uz neku zaslugu i kupovanje po potrebi. teško je reći nešto savršeno pametno na tu temu jer se svi mi razlikujemo te možemo različito reagirati.

Hm, moji starci su uvijek imali dobre place ali nisam bas dobivao deparac kad i kako sam htio. Recimo za deparac sam trebao posisati zivicu, pokositi travu, pomoci u stihanju vrta i neke ostale kucanske poslove tako da sam stekao malo drugacije gledanje na pare. Mislim znao sam cijeniti te novce a ne da su mi 100 i 1000 kn isto te isto. Imam danas brdo frendova i frendica koji imaju place oko 1800 do 2000kn i onda kupe recimo cipele koje kostaju 1700kn i nakon 2 dana kukaju kako nemaju ni za kavu. Djecu bi trebalo odgajati da cijene taj novac a ne da misle da on pada s neba.

ja sam dobivala početkom mjeseca džeparac. pokrivao je troškove za put, jauznu, izlaske i eventualno piće nakon škole.
mogla sam si i uštediti za novi komad odjeće.
moji su takvu praksu uveli tek kad sam krenula u srednju školu i kad su bili sigurni da sam sposobna odgovorno se ponašati prema novcu.
i bez obzira na sve moje ludosti iz tog doba, tu njihovu gestu zaista sam poštivala.
a kasnije mi je to dobro došlo kad sam se odselila i kad sam počela studirati.

ja nisam imao niti nemam džeparca...roditelji mi daju kad zatrebam (ili kad imaju) 10 eventualno 20 kn ovisi kako kad dnevni, na dva dana, ti, poneki put i tjedan.
prosječno (ovisi kako koji mjesec) dobijem oko 200 kn mjesečno. Moram priznat da i pušim pa mi tih prosječnih 200 kkn djeluju još manje.
Nije to sad neka stroga odluka mojih staraca već pitanje plaće.
Poneki put frustira to što ih svaki put moram za nešto pitat i imam osjećaj da samo pitam a novce i ništa drugo, a poneki put i oni to predbacuju.
No opet moji vršanjaci, neki imaju manje, neki više ali imaju. Jedanput mi je frend rekao da mu je mama dala samo 500 kn za džeparac i da nezna kako će izdržat cijeli mjesec.
Sad mi više ništa nije jasno.
Vidim da ovdje dostas odraslih piše. Na koji način razmišljate i što očekujete i što mislite kada djetetu dajete novac, džeparac i to

Moj mali ima tek 4, pa još moram malo pričekati s džeparcem , iskreno nisam još razmišljama o tome kako i koliko.

A s obzirom kako vrime ide, mislim da ću ja svome kad bude ima deset godina morat davat više nego šta ja sad potrošim...

Mi smo napravili listu poslova za koji dobiju određenu sumu novaca. To nisu veliki iznosi, ali na kraju mjeseca kad je isplata to im puno vrijedi jer to je njihov zarađeni novac i s tim oni sami raspolažu. To nam je posebno djelotvorno kad traje škola jer su za 5 i 4 nagrađeni, za 3 ne dobivaju ništa, a za eventualnu 2 ili 1 skida im se određena suma novca.

Ja si sama zaradim deparac

Da imam djecu ja bi to ovako... Odredila odredenu svotu koju dobiju tjedno npr i za svaku lošu ocjenu ili neku glupost smanjila. Kad bi jednom došli do 0 shvatili bi

a ako uđu u minus
shvatit će kako funkcioniraju krediti i kreditne kartice