Ste istraživali svoje obiteljsko stablo?
Ste možda došli do nekih zanimljivih predaka?

Ja nisam, no baš bi me interesiralo da vidim tko su ti moji daleki preci, kako su se zvali, gdje su i kako živjeli...

ja sam uspjela naći sa mamine strane dosta predaka jer sam u sređivanju zemlje. i tako sam morala tražiti neke pretke u arhivi moga grada. otvarajući te velike knjige mogu reći da sam osjećala poštovanje prema tim ljudima jer da nije njih nebi bilo ni mene. bilo je zanimljivo, kao šetanje kroz povijest, čitati kad se tko rodio, koliko je djece imao i koliko je te djece uopće preživilo. recimo moja prabaka je imala 11-oro djece. od njih toliko nju je nadživilo samo četvero. uglavnom su umirala mala djeca a neke od njih je pokosila i španjolska gripa. rađala je svake druge godine. tako se moralo jer je smrtnost djece bila prevelika.
nekako sam suosjećala s njom. mogla sam zamisliti kakvu bol je osjećala sa gubitkom svakog djeteta. možda se to iz ove perspektive čini da je bilo jednostavnije, kao ono imala ih je puno pa jedno više ili manje je svejedno. ali sigurno jo je bilo teško kao i svakoj majci kad izgubi dijete. da ne pričam da se preko nje prelomilo dva rata.
moram napomenuti da su te knige umrlih, rođenih i vjenčanih pisali popovi jer su bili jedini posmeni a i obavljali se sve obrede prilikom takvih događaja. knjige su pisane na talijanskom, tako sa su se neka imena kao što je Tomica pisala Tomizza.
bila je to interesantna šetnja.

nisam istraživao možda bi i bilo zanimljivo pratiti svoje rodoslovno stablo. uvijek bi se mogla napraviti zanimljiva priča. jedan prijatelj išao kod nekoga tko se bavi stime ali koliko sam shvatio vezano je najčešće za crkvene zapise.

a s druge strane kako su nas učili svest će se na zajedničko porijeklo, na adama i evu ili majmuna

Da, to za djecu je istina, moja baka još i danas tak razmišlja. Dok sam rekla da mislim imati samo jedno dijete, probudio se u njoj taj strah, a kaj budeš ako se njemu nešto dogodi. Trebala bi imati više djece.

moram priznati da me takve kalkulacije sa brojem djece nerviraju a sto ako se desi nesto djetetu..oprostite na ovom ali to su stvarno babska sranja.. a što ako se nešto desi sa svima. mislim. tko može znati svoju i nećiju sudbinu. to me najviše nervira kada mi netko kaže koliko se treba imati djece.

Tak su ljudi nekad razmišljali upravo zbog velike smrtnosti djece.

Nisam nikad pratila obiteljsko stablo, niti sam ikad razmišljala o tome. Ali bilo bi lipo znati od koga potječeš... Naravno, mislim malo bliže od Adama i Eve...

Da, proučavala sam malo svoje obiteljsko stablo, moj tata i moj djed su to također činili i to s više dostupnih podataka, moram zamoliti tatu da malo o tome napiše

Ja nisam ni morala istraživat... Moje prezime ima plemicki list i grb. Ima cijela povijest o tome a hvala bogu imamo i svoju stranicu na intrnetu pa i tamo nadem uvjek neku novu zanimljivost Al mi je bilo najzanimljivije slušat pokojnog dedu kad je pricao o tome...

Može se znati koje je to prezime možda?

Hvala. Idem vidit na stranicu.

ajde pa da cujem komentare

Fora je to, ne samo da ti je obitelj plemičkog roda, nego i znaš sve pretke do daleko unatrag u povijest. Nisi morala sama istraživati, netko je to napravio u tvoje ime.

Ma to se prenosi s koljena na koljeno. Plemicki list je uvjek kod nekog. Trenutno je kod mog kuma. Uskoro ce ic u muzej. Al ja sam vecinu saznala od dede. Ova stranica ne postoji dugo.