Kad su vam djeca bila manja, jeste li ih puštali k sebi u krevet?

Čitala sam da to nije higijenski, da čak nije ni psihološki dobro za dijete, ali puno roditelja koje ja znam to prakticiraju.

I mi osobno uvečer liježemo u dvoje, a budimo se utroje.
Pošto nam je dječji krevetić tik do našega, malecki se samo prevrne i stisne se k nama.
Eto, znam da se baš ne preporučuje, ali tako mi je sladak kad ga vidim kako spokojno spava kraj nas da ga nemam srca prebaciti natrag u krevetić!
Pa i ova dvojica starijih još dan danas vise na našem krevetu do zadnjeg, a ponekad ode tata gore spavati sa jednim, dok drugi spava sa mnom. To im je posebni gušt!

Kakva su vaša iskustva i mišljenja?

dobro je. nisam jedina koja dopušta to po meni je to normalno da dijete traži blizinu roditelja, naročito majke. kad ono osjeti da može samo i da mu treba prostora otići će u svoj krevet. problem je šta onda roditelji nemaju svoje intimne trenutke pa pati seks.
nije mi jasno kako to misle da nije higijenski???

Pa, koliko se sjećam kad sam to čitala, a bilo je jednom i na Oprah, da nije higijenski baš iz tog razloga što bračni krevet služi za seks, pa znojenje i tako to.
Ali majku mu staru, pa po tome ni poljubac za laku noć nije sterilan, zar ne?

a dobro si rekla. onda nije ni sisanje sterilno. a di ćeš lipše i praktičnije kad po noći beba ogladni se okrenuti na bok i dati mu papati onako sanjiva.

Istina! I nema dizanja s kreveta, grijanja bočice, ne razbudiš se ni ti ni beba.

po meni to nije problem,neka dite spava dok želi... ja sam nažalost bila primorana spavat s roditeljima u krevetu do svoje 9.godine jer smo bili u groznoj situaciji sa stanom i novcima,i nikad nisam imala svoju sobu kasnije ,a ni moja sestra... i mogu čak reć da je to na meni ostavilo traga jer mi je uvijek falilo privatnosti