Pas koji laje ne grize - kaže ona stara narodna izreka. No to ne vrijedi ni za životinjski, ali ni za ljudski rod. Ljudi koji se svađaju manje su skloni fizičkom obračunu? Ne bih rekla. Prije bi se moglo reći da fizičku agresiju ipak ostavljamo za kraj, kad iscrpimo sva sredstva razgovaranja, nagovaranja, raspravljanja, konstruktivnog svađanja i suludog urlikanja. Samo, ovo nije topic o fizičkoj agresiji nego o svađi.

Svađa je ponekad neophodna kako bi se razriješili neki konflikti koje ljudi naprosto nisu u stanju riješiti mirnim putem. Osim toga, većina nas je sklona probleme barem malo gurati pod tepih zbog mira u kući, no ti problemi ostaju i na kraju eksplodiraju u svađi. Neki ljudi opet ne znaju mjeru pa im se svaki razgovor pretvara u svađu, za njih je svađa način razgovora i to se ponekad može uzeti u obzir, ali to ne znači da bi taj stil trebalo podržavati i kopirati.

Znamo li "regulirati" svađu, ukoliko do nje dođe? Paziti da ne dođe do uvreda i traumi koje se nikako više ne mogu izbrisati? Postoje i neki savjeti tipa - svađa ne smije s nama u krevet, dakle, završetak dana je krajnji rok dovršetka svađe. Ako se drugi sudionici ne žele pomiriti, trebali bismo se mi u mislima pomiriti s njima. Pročitala sam i jedan dobar indijski savjet - muž i žena, dok se svađaju, trebali bi se doticati makar i nožnim prstima. Tim kontaktom podsjećaju se da su i dalje jedna cjelina iako se svađaju i tako smanjuju mogućnost onih teških uvreda i povreda.

Stavila sam temu na pdf Obitelj jer je obitelj relativno zatvorena zajednica koja prolazi kroz svakakva iskušenja pa se u njima često događaju i svađe. No ako želite pisati o svađama u školi ili na radnom mjestu ili u susjedstvu, ili na internetu, slobodno pišite.

Moram priznati da zakazujem na onom području dodirivanja za vrijeme svađe, jer kad se naljutim dovoljno da se posvađam, obično ne želim nikakav fizički kontakt i u stanju sam ugristi ako ga suprotna strana želi uspostaviti.

Najviše me zanima znate li i kako zaustaviti svađu prije nego što do nje dođe, ili onako, na samom početku? Ja tu imam samo jednu tehniku - uopće se ne posvađati.

Mislim da to jako ovisi o tipu osobe. Ja naprimjer mrzim svađe, i da se mene pita sve se može riješiti mirnim razgovorom. No naravno to ne znači da se i ja nekad ne osvađam, jednostavno dođe do toga da smo nabrušeni i jedna i druga strana i onda razgovor završi u malo višim tonovima.
Ali svađa samo crpi energiju i mislim da je nepotrebna.

Nepotrebna je kao i svaki drugi oblik nasilja. Ali se događa i društveno se tolerira u određenim granicama.

I ja se mogu oko svega dogovoriti, ali mnogi ljudi se ne žele dogovarati. Ili ne znaju. Normalno je da u zajedničkom životu dolazi do situacija koje treba rješavati i koje nisu ugodne. No moj bračni drug tu ima jednu reakciju koja ne pogoduje rješavanju problema. Kad je stvarno nešto ozbiljno, on se zamota kao jež i šuti o tome kao zaliven, iako većinu stvari inače normalno rješavamo. Onda se dogodi da ja pričam, pričam, pokušavam doći do njega raznim tehnikama a na kraju i prasnem nakon čega obično ipak progovori. To se događa recimo jednom godišnje, ne češće.

I da, svađa oduzima puno energije, zato je izbjegavam, ali i ono što češće radim na poslu i u široj obitelji - prelazim preko stvari kao da se nisu dogodile ili ih izgladim na fini način, i one me koštaju na nekoj razini, samo imaju bolje rezultate nego svađa. Zato svađu izbjegavam pod svaku cijenu.

To je druga krajnost. Neki ljudi bi se stalno svađali, a neki se zatvaraju u sebe. Ni jedno ni drugo nije ok, najbolja bi bila neka sredina, no ako bi već morala birati između tog dvoje bolje se onda posvađati s vremena na vrijeme (ako neide mirnim ragovorom) pa riješiti neke stvari, nego držati u sebi, gomilati, gomilati i na kraju ispadne nešto mnog gore od svađe.

Cak i najnesvadljiviji tipovi nisu cijepljeni protiv svadje...ona se svakome, kad-tad, dogodi...misljenja sam da kod svadje trebaju uspostaviti pravila...dakle kao neki bon-ton svadjanja. I toga se treba pridrzavati ma koliko ljuti bili.

Recimo, smatram da je vrlo bitno ne sipati uvrede i slicno jer rijec je kao kamen - jednom bacena vise se ne vraca...a cesto boli vise i ostaje u sjecanju duze nego fizicka bol...

slažem se s Alphom. osim uvreda dobro je izbjegavati i riječi tipa nikad i uvijek. dobro je zadržati se samo na trenutnom problemu koji je izazvao svađu.
ja i moj muž smo impulzivni i vatreni, jako smo slični i kad je netko od nas nervozan onaj drugi se povlači i čeka da ga prođe, al' Bože moj nemožeš uvijek biti pribran pa iskre frcaju na sve strane
a onda dolazi na scenu umijeće pomirenja. humor je ono šta nas često omekša i ruši sve zidove između nas. ljuto lice pretvara u osmjeh, a onda na miru možemo raspraviti sve šta nas tišti.

Da, svađa može biti svojevrsna katarza. I svađa je način komuniciranja, samo je treba držati pod kontrolom i - izbjegavati, ipak, dok ide...

Dodala bih da je rijeci Nikad i Uvijek dobro izbjegavati i inace, a u svadajma pogotovo ( Flo )...ok, mozda malo sad idem u offtopic ali imam neki dojam ko da su te rijeci 'uklete'...pogotovo ova Nikad...to mi ide uz ono 'Pazi sto zelis, moglo bi ti se i ostvariti'...nekako te zivot dovede u situaciju da ti na prakticnom primjeru pokaze to tvoje Nikad pa da vidis kako i nije bas da je Nikad zbilja Nikad...malo sam spetljala (reko bi Omega - po obicaju) ali nadam se da ste me svejedno pokontali...

nikad ne reci nikad
alpha, tako si u pravu

moj partner i ja smo totalne suprotnosti. on je krajnje zatvoren, ne voli podizati rasprave i izbjegava razgovor/svađu, a ja obožavam dobru, zdravoseljačku svađu, bez pardona.

Takve price su kao i narodne izreke...nesto sto bi trebali imati na umu, nesto sto je primjenjivo u nekim sitaucijama...ali ne i nesto sto je apsolutno...

Recimo...osvrt na konkretnu pricu...grubo gledano prica stoji...cak je vrlo slicna onoj famoznoj izreci 'Nije vazno sto se kaze vec tko kaze'...ali bas kao i izreka ni prica nije uvijek primjenjiva u RL (ili virtualnom, whatever)... Zasto nije...nije zato jer ljudi nisu 'jednostavno takvi'... Mi npr. pricamo o svadji dvoje ljudi koji se u principu vole i zapravo ne zele povrijediti ovog drugog... tu vidim taj dio da nam je vazno i Tko kaze i Sto kaze...
Istina je i da je puno ljudi poput vukova...i tu vidim ovaj dio da je vaznije obratit pozornost Tko kaze i jednostavno se ne vrijedjat te se ponasati u skladu izreke i ove price...

Ali kao sto vec puno puta (na onoj temi, jelte) rekoh...to je sve vrlo individualno i ovisno o kontekstu...