Imam tinejdžera u kući. Dobar, pristojan, hoće čak i učiti, ali - svaka moja riječ ili izjava prolaze detaljnu analizu (ukoliko pomisli da se sadržaj odnosi na njega, njegova prava, njegove bonitete i ostalo njegovo a pomisli puno češće nego što ja to pomislim). Usred zime otvara prozore i sve naas smrzava jer je u stanu navodno zagušljivo. Izlazi na hladnu kišu u kratkim rukavima bez potkošulje jer - pa samo će otrčati do škole, a u školi mu je ionako uvijek vruće. Pere se non-stop i traži da mu majice budu bez mrlja i po mogućnosti lijepo ispeglane (moram napomenuti da se nikad ne sjeti te bolje majice skinuti prije jela a nisam baš genijalka po pitanju skidanja mrlja. Osim toga mrlje za koje tvrdi da su strašne, odvratne i uočljive s Marsa ja najčešće ni ne vidim, ili ih primijetim tek kad skinem naočale i zabijem nos u tkaninu. I tako...

Budući da sam ovdje među starijima neću pitati imate li sličnih problema nego - sječate li se vlastitih pubertetskih fora?

Jo...jel ti to opisujes mog dragog, dragog (ali trenutno vrlo iritantnog) rodjaka? Nevjerojatno kako su svi isti! Ko da ih netko to uci negdje...cudo jedno!

A moje fore...vecina tih tipicnih iritantnih me na neki nacin zaobisla...u biti i tada mi je to bilo blesavo...kao sto mi je i sada...dobro, sad mi je i smjesno...

Pod iritantne mislim na opsjednutost izgledom, potrebom za hrpom odjece/obuce, djelovanja na stetu drugih samo zato jer mi je ceflo (tipa otvaranje prozora u sred zime)...doduse da mi je tako sta i palo na pamet mislim da bi mi to momentalno izbili iz glave...tako da

Jedino sto sam prosla tipican pubertetski razvoj emocija...sve sam osjecala prenaglaseno...hormoni valjda

Ipak...zato sto sam se ponasala drugacije od drugih imala sam vjecite sukobe s okolinom tj. vrsnjacima...al sta da se radi...kad sam tvrdoglava

A ti S&S? Kakva si ti bila? Tipicna tinejdjerka ili...?

Mislim da sam bila sasvim obična cura i bila sam prilično namćorasta u to vrijeme ( ), mislim da sam bila teža sebi nego drugima. U sebi sam bila puna previranja. Za odjeću nisam marila kao ni sada, važno je da je uredna i da se osjećam ugodno u njoj. Znala sam piliti oko nevažnih sitnica. Mama kaže da stvarno nisam bila teška, ali je bila zabrinuta jer nije znala što zapravo mislim

E tako nekako se i ja sjecam tog razdoblja...mislim moj subjektivni dozivljaj mi se cini slican tvom opisu

Sjecam se da sam bila nesigrna do boli...al nema sanse da bih to bila pokazala...i nisam bila povodljiva (kao sto se dalo zakljucit)...ma Namcor bila Namcor ostala

zaljubija se

sasvim dovoljan razlog da se ponaša tako.
moj isto malo pila oko odjeće ali ne previše....samo čekam kad će se desiti ta faza kao kod tvog

ja sam bila grozna pubertetlija. i dan danas mi je žao mojih kad se sjetim što sam sve radila.
bila sam jako buntovna i svojeglava. kontra svih i svega.
sad kad se sjetim, čini mi se da je moja mama vrlo brzo odustala od mene i jednostavno čekala da se opametim.
stvarno, ali najstvarnije kad se sjetim sebe kakva sam bila u tim godinama, ovo sjeno što si napisala za svog sina, je ništa u usporedbi s onim što sam ja svojima priređivala.

Zvuči utješno, hvala, binah

Ja nisam bila tako naporna, ali isto kao i što svjetloisjena kaže, moji su se bunili da ne znaju šta mi se mota po glavi. Nisam bila ni povodljiva, ali s druge strane sam imala svoje ekstreme koji nisu bili recimo tipični.

A kad moj maleni uđe u pubertet, šta će to bit. Nadam se da će bit na mene jer ako bude na gogx-a, vjerojatno ću završit na psihijatriji u tridesetima.

Draga Angel, svaki čovjek je unikat pa i pubertet proživljava na jedinstven način. A djecu treba pozoreno slušati, onda svašta možeš čuti, to je točno

There are two statements about human beings that are true: That all human beings are alike, and that all are different. On those two facts all human wisdom is founded. — Mark Van Doren (1894-1972)

(;