Ja se ne bojim mraka, ja u njemu mogu biti koliko hoću i nije me strah.
Bojim se zaspati, pogotovo ako je mrak.
Jako užasan osjećaj, i kada idem spavati uvijek netko mroa biti barem u susjednoj sobi, bezobzira bilo svijetlo upaljeno ili ne.
Razloge ne želim reći, zašto se bojim, al' mi je žao da se bojim zaspati jer inače obožavam spaaaaaaavaaaaaati, yawn!

Pa svjetlo inače ne pomaže kad je čovjek sam. U strahu može pomoći samo živ čovjek u kojeg imamo povjerenja. Sjećam se kako me jednom bilo strah kad sam bila sama preko noći u starinskom stanu kod bake i dede, sve je nešto krckalo i pucketalo, a ja sam onamo došla na miru učiti za ispite. Na kraju sam imala sva svjetla upaljena, a svako malo sam nazivala 95 da čujem barem ljudski glas. Ustrajala sam tri noći i bilo je sve gore i gore, na kraju sam otišla kući jer sam danju bila preumorna za učenje nakon tako loših noći.

vako strah od cega...
fobije...tu je visina meni samo...to nemogu pobjediti...

strah od...zajednicki naziv...nepoznato...
pa...nie dugo da je moj buraz snimil kamerom nestha stha nemogu objasniti...gadna stvarcica...manje bitno

nie nestha pametno ali sjekira pored kreveta davala mi je neki osjecaj sigurnosti...mada sam znal da to ako i dojde mi sjekira nece pomoci ali eto...primitivno sljaka

Ajoooj

da, evo i SiS je imala taj dogadjaj kad je ucila u toj kuci, a vjerujem da je i nas vecina imala takvo sto... jednostavno ti dodje da iskocis iz koze...

bilo je podlo od njega lol

vratio sam mu to 3 mj poslije u Drnisu...

evo moram iskoristit ovaj izraz, al cuvali mi isto neka skladista u nekoj vukojebini. Gdje poslije 21 sat samo cujes cagljeve i tko zna sto... imas osjecaj da si medju nekim zvijerima cijelu noc...
jedini izvor svjetla je bila prijavnica (kapija) tu je cijelu noc svjetlo radilo. Ja i Purgy smo bili na prijavnici, smjena iza smjene... jednu noc nitko nije htio ici u sumu drzat strazu, vec smo svi bili tu na jednom mjestu... i sad mi onako pricamo o svmu i svacemu, Purgy pricao s curom na mob. i malo se udaljio od nas. svi su znali da smo ja i on najstrasljiviji od svih tu... i sad otisao on jedno 10m od nas, mi smo stajali pokraj prijavnice gdje je svjetlo najjace...i kazem ja ekipi, pazite sad ovo, ja cu njemu reci ej purgy tko je to iza tebe???, i kad to kazem svi cemo pobjeci u kucicu.. kazu oni, ajde ok..

I ja onako sa strahom :PURGY TKO JE TO IZA TEBE???, mi poceli bjezat,, on je samo zavikao, mamaaaaaaaaa i vjerujte mi usao je u prijavnicu prije nas, mi smo vristali od smijeha

Dobro si mu vratio psinu!

Izvor svakog straha je neznanje i preuveličavanje.
Ničeg me posebno nije strah, osim prirodnog straha u nekim situacijama da mi se bližnjima ne dogodi nešto loše, a protiv toga se borim pozitivnim razmišljanjem.

Vrlo je nezgodno davati apsolutne izjave jer su one najcesce pogresne...naime cini se da je velika vecina (da ne kazem sve ) stvari na ovom svijetu - relativna.
Tako i izvor straha moze biti itekako opravdan. Recimo ako netko ima nisku toleranciju boli, a nalazi se zavezan s likom koji drzi noz u ruci i ima svaku namjeru krenuti rezati periferne dijelove tog nekoga onda taj netko bez preuvelicavanja tocno zna sto se sprema i recimo da je jasno i nadasve opravdano da se usere ko grlica...tako da...prvo skoci pa reci hop

Naravno u masu slucajeva izvor straha jeste u neznanju ili nema izvora uopce vec postoji sam po sebi ali nista nije apsolutno

Ja imam strah od visine ali se znam rijesiti tog straha tako da ga prihvatim
jednostavno se stopim s njim i straha vise nema
Tako je i sa svim drugim

@shadowh86 , i ja isto !

A ja, pak, obožavam visinu!

ja imam strah od lešina, pogotovo od ptica...uhvati me takva jeza... a tek preparirane ptice, to ne mogu ni pogledati.
kad pomislim da ću proči pokraj neke na ulici želudac mi se zgrči...