Vjerujete li da se život nastavlja nakon ovog života, nakon smrti, ili mislite da tada sve prestaje?

Koja su vaša očekivanja vezano za život nakon smrti?

Imam jednu jako dobru temu koju moram prepisati iz jednog časopisa vezano za život nakon smrti. Dosta je teksta a ja nemam vremena pa kada budem imao tema pada

Virujem, ali ne ono tipa, kad umreš ideš u pakao ili raj, nego više u reinkarnaciju, ponovno rođenje ili kao što je na ''opsjednutosti'' rečeno, lutanje duša...

Verujem 100%... Ocekivanja: vraticu se "kuci", rezimirati i ovaj zivot, a onda napraviti plan za sledeci (na zalost, mislim da ce biti potreban)...

Zašto će plan biti potreban? Misliš na ponovno rođenje? Šta misliš jesi li imala život prije ovoga?

Vjerujem da ima nešto između onog "raj i pakao" i onog "reinkarnacija".

ne vjerujem zasad

Vjerujem.

Kad sam bila mala pitala sam mamu o tome i ona mi je rekla da ako se bojim smrti, neka razmislim o onome prije rođenja. No mama nije znala da me pomisao na prazninu prije rođenja plašila jednako kao i pomisao na apsolutni9 nestanak nakon smrti koji nikad nisam bila prihvatila. Imamo jednostavan izbor - prihvatiti da živimo u potpuno slučajnom i zapravo besmislenom trenutku, nevažni svima osim samima sebi i još ponekome krhkom kao što smo i sami, ili ne prihvatiti. Jsam odabrala neprihvaćanje.

ono sto je interesantno kod toga je da iza sebe imamo vjerojatno milijune, da milijune prosleih zivota...


zamislite samo koliko nas je onda puta do sada napucao neki zgodni decko...?

i jos smo zive...

A ja sam Aleksandar Veliki.

da, fakat, pa daj nam onda ti pricaj kako je to sjecati se sebe iz proslog zivota

Da...hm...da

Ništavilo i potpuna praznina su mi nezamislivi, prije ili poslije. Osim toga, uplašila me mogućnost, prilično velika, da sam se mogla uopće ne roditi. Znala sam koliko su se puta moji roditelji, djedovi, bake, pradjedovi i prabake našli u smrtnoj opasnosti koje su bili dovoljno svjesni da su o njoj pričali svom potomstvu - vjerojatno sa željom da se oni ne nađu u sličnoj situaciji. Recimo da je moj tata umro od slijepog crijeva koje je operirao prije nego što sam se rodila. Ili da je mama umrla kao novorođenče kad je oboljela od sepse. I tako dalje, u neprekinutom nizu unatrag. Tada sam shvatila da je život na materijalnoj razini štafeta. A o onom drugom životu imala sam vrlo nejasne pojmove koje sam razjašnjavala još desetljećima nakon tih mojih prvih filozofiranja u nižim razredima osnovne.

Jesi uspjela razjasnit? Da nam malo razjasnis?