Taj rat je bio nekako leden... jeziv... neprirodan... *

i krvav...

WWI , ne znam sto o njemu reci, ali mogu poneku o ovom zadnjem. Odvratan, mucan, ALI, mila majka naspram proslih. Znam, znam, sada ce se naci uvrijedeni, clanovi obitelji i slicno, ali naspram rata prije, kao da smo malo humanije ratovali. Zvuci grozno, ali istina je. Mozda nismo imali dovoljno vremena isprobati sve recepte nasih djedova, jer kako je krenulo, stigli bi i prestigli nase pretke u krvolocnosti. Stali smo, ne na vrijeme, ali u nekom pristojnom trenutku
Mislim da se ipak desavaju koraci naprijed. Ne da mislim, vec vidim.

Opet o karmi, pojedinci i tako dalje. Moje djelovanje u ratu.
Smatram da sam se vodio nekakvim moralnim nacelima i imao sam hrabrosti izreci puno toga sto nije bas previse odgovaralo ljudima iz mog okruzenja. Mozda zato nisam ni bio toliko popularan nasiroko, ali bolje je imati jednog ali iskrenog prijatelja. Pred svakoga mogu stati i pogledati ga u lice.

A sto se tice sutnje. Najveci zlocin njemackog naroda je bila vecina koja je sutila. Ne toliko zlocini, koliko ta grozna sutnja koja toliko boli. Treba pricati i o onom losem. Jer bez toga nema katarze kroz koju nacija treba proci prema svom ociscenju. Ne napadam njemce, sacuvaj Boze, velika je to nacija, vec ih dajem kao primjer. Umjesto njemac slobodno napisi hrvat, srbin, slovenac, musliman ... ono sto jesi.

A koji rat nije krvav i sve najgore.
Šta prićate da smo bolji. Nema pravila u ratu. Dođeš, ubiješ, pokradeš, odeš. Vrlo jednostavno, ne.
Rat je trošenje ljudskih resursa uzalud. A da ne pričamo o oportunitetnom trošku za vrijeme i 20 godina nakon rata. A taj sukob ne mora biti velik. Evo primjer ex.SFRJ. 20 godina prošlo a mi ni na nebu ni na zemlji.
Njemačka je u 20 godina postala ponovo generator Evrope, a mi ???

Mi smo generator Balkana

Mislila sam na Bosnu ''90-ih... *

Malo sam grubo zvucao, jedan zivot vrijedi kao tisuce. Ali mislio sam striktno statisticki. Mada se brojke tesko mogu dobiti, politika je uvijek bila ona koja je odredivala brojke, a ne ti jadni ljudi koji su poginuli zbog ljudske gluposto. Koliko je ono Jugoslavija izgubila ljudi u WWII, 1.7 milijuna? Na osnovu cega su dosli do tih brojki. Pa na osnovu nerodenih, koji se nisu rodili zbog smrti. Trebalo je njemce oderati do gole koze, trebalo je prikazati velike patnje koje je KPJ sprijecila svojim herojskim cinom. A povijest pisu pobjednici.
Kad sam rekao da se stalo u neko pristojno vrijeme, u tom trenutku sam bas o Srebrenici razmisljao. Odvratno, stravicno. Ali da se u tom trenutku nije stalo, sto bi bilo slijedece, Velika Kladusa i dalje. I zato sam rekao da smo na vrijeme stali, jer bi stvarno dostigli nase pretke u krvolocnosti. Ne govorim ni o jednom narodu zasebno. Vec za prostor sveukupno.

Malo o onima koji trebaju rat zaustaviti. Kazete vode su oni koji su odgovorni. Pa vidimo kroz povijest da to i nije tako. Svakakvih voda je bilo i na njih se ne treba pouzdati. Kazete, svako ponaosob bi trebao sukladno svojoj savjesti djelovati, ali sutljiva vecina uvijek prevlada. Znaci ni oni nisu neki faktor, mada na sve mozemo racunati. Pa tko je taj koji bi rat trebao zaustaviti. Pa UN. Znam, neefikasni su, tromi, neopremljeni, korumpirani. Ali, UN prolazi kroz transformacije. Liga naroda je odbila se transformirati. Jos su im glave bile u onim viteskim vremenima. Zato je i propala. A nastala je kao plod narastao na stablu grozota WWI. Vjerovali su u gentlemasku rijec. Koje budale. Zamalo se to desilo i UN. Vjerovali su da ce strah od rata biti jedini i najveci motivator koji ce vlade i drzave odvratiti od rata. Ali stasale su nove generacije ljudi. Onih koji se ne sjecaju grozota. Citati o necemu i doziviti nesto, nikada nije bilo isto. Pozelili su rat. Stvorili ga iz sebi razumljivih (i samo njima razumljivih) razloga. UN je napokon shvatio da se treba nesto i sprijeciti. Da treba biti brzi, djelotvorniji, efikasniji. I polako se tome ide. Onom jadnom djetetu u Libanonu je presporo, ali, za cijelu planetu, recimo da je dovoljno brzo.

I ja sam mislila BAS na Srebrenicu...
Kao da si mi procitao misli... *

Nije tako davno bio taj WWI, ali opet se cudim koliko utjece i dan danas na svjetsku situaciju. Zanimljivo je kako su izigrani Kurdi u cijeloj toj prici. Normalno, pokvareni Englezi obecase ljudima drzavnost ukoliko im pomognu na frontu oko Turaka. Ovi su to rado prihvatili. Po zavrsetku rata, onda kad su se karte slagale, Kurdi normalno trazise svoje pravo (fakat imaju pravo, koliko ih ono ima , oko 20 miliona, jedan jezik a u 4 drzave su rascjepkani) , a Englezi se lagano napravise Englezima. Zanimljivo je kako se slicno ponovilo i sa Vijetnamom. Povijest se ponavlja, dobro, drugaciji su glumci, ali drame su iste. Neki nikada nece nauciti na onaj laksi nacin, iz tudih gresaka.

Ali da nebi bilo samo po Englezima, imam ja pricu i za Francuze.

To s Kurdima je velika svinjarija...

Koja se razbija svima nama o glavu.
A sada sam povezao jos nesto. Sve ovo oko Talibana, Al Kaide. Kriva je Francuska. Obrazlozenje poslije slijedi.

Kako jedno drugo slijedi, kao lavina.

Vijetnam je bio francuska kolonija prije drugog svjetskog rata. Po izbijanju rata, francuzi su pobjegli iz Vijetnama i ostavili ga na milost i nemilost Japancima. Kako su ameri imali problema sa tolikom bojisnicom, pomislili su kako bi mogli uzeti lokalne nacije pod svoje, opremati ih i obucavati za borbu protiv imperijalnog Japana. Samim tim bi sebi olaksali i mogli bi slati postrojbe tamo gdje im vise treba. Vijetnamski narod je prihvatio isto pod uvijetom da poslije rata dobiju samostalnost i ne budu vise kolonija. Amerikanci su to prihvatili, jer im je tada jedina briga bila WWII, a ne ono sto ce se poslije desavati. Vijetnamski narod je cak sastavio deklaraciju o nezavisnosti koja je kopija americke. Od rijeci do rijeci. Sve je bilo OK, dok nije rat zavrsio. Po zavrsetku, Francuska je zelila sve svoje kolonije nazad pa su se vratili u Vijetnam. Tada dolazi do bunta i francuzi budu izbaceni iz zemlje (ima cak na pocetku filma "Bili smo vojnici" malo o tome). Francuska , kao jaka politicki zemlja trazi da im se kolonija vrati i normalno to traze od amera. Ovi sto ce jadni, prihvatise i uvalise se u svoj najveci gubitak. U tome su i Rusi vidili priliku i ponudili "bratsku" pomoc vijetnamskom narodu. Amerikanci, ljuti zbog ruskog angazmana u tom ratu su se zakleli da ce im vratiti vijetnam kad tad. I nakon nekog vremena desio se Afganistan. Amerikanci su radili da sruse socijalisticiki usmjerenu vladu u Afganistanu u nadi da ce i rusi dobiti svoj vijetnam. I jesu. To su normalno, postigli financirajuci i obucavajuci Talibane (ucenike medresa). Kako su rusi prosli, znamo. I tako Talibani sve jaci preuzimaju vlast. Ameri ih zaboravljaju, a kad Talibani pocnu raditi protiv svojih nekadasnjih mecena dolazi do sadasnje situacije.