Templari ili punim imenom "Red siromašnih vitezova Krista i Salomonova hrama" (nazivani još i Vitezovi Templari) osnovan je 1118. nakon prvog križarskog rata po uzoru na cistercite s namjerom da pomognu novom Jeruzalemskom kraljevstvu da se odupre napadima muslimana iz okolice, i da pruži sigurnost velikom broju hodočasnika koji su krenuli u Jeruzalem nakon njegovog osvajanja.
Red je osnovao Hugo de Payens. Sjedište reda je prvobitno bilo pokraj mjesta gdje je nekad stajao židovski hram, Templum Salomonis, po čemu je i dobio ime.

Red se dijelio na vitezove i služeću braću , a na čelu reda je bio Veliki meštar i Generalni kaptol. Bili su vrlo dobro organizirani i vrlo brzo su postali značajan čimbenik političke scene svog vremena. Dobili su neke povlastice od pape, između ostalog pravo na ubiranje poreza na područjima pod svojom kontrolom. Rezultat takvog položaja je bio njihov brzi uspon.

Vojni dio reda se dijelio na vitezove opremljene kao oklopno konjaništvo, i drugi dio koji su činili pripadnici iz nižih društvenih slojeva i sačinjavali su laku konjicu.
Služeća braća su se, opet, dijelila na ekonome, koji su brinuli o upravljanju imovinom reda i svećenike, koji su skrbili za duhovne potrebe pripadnika reda.
Pored svojih redovnih, uglavnom vojničkih aktivnosti, bavili su se i nekim oblikom bankarstva, jer je velik dio križara njima povjeravao svoju imovinu na čuvanje.



Kako je u Palestini rastao vojni pritisak Saracena, Templari su već u 12. stoljeću svoje sjedište premjestili prvo na Cipar, a zatim u Francusku i počeli osnivati svoje podružnice - kuće po cijeloj Europi. Sudjelovali su u ratovima protiv Saracena u Španjolskoj i u oslobađanju Portugala.
Prve početke bankarstva iz razdoblja križarskih ratova razvijaju vrlo vješto, i u kombinaciji sa feudalnim poklonima koje su dobivali diljem Europe, postaju vrlo moćni. Kod njih se zadužuju gotovo svi kraljevi i plemstvo tog doba, a bili su i vrlo cijenjeni kao financijski savjetnici na dvorovima.

Takvim aktivnostima, osim što su imali vrlo veliku moć, stekli su i brojne neprijatelje. Počinje ih se optuživati za razvrat i krivovjerstvo, i kako te optužbe postaju sve ozbiljnije, počinju i progoni Templara, najžešće od strane francuskog kralja Filipa IV. koji je bio njihov veliki dužnik. Sukob Filipa i Templara završava 1314. kad spaljuju na lomači zadnjeg Velikog meštra Templara, Jacques de Molaya.
1312. papa Klement V. ukida red Templara. Njihova imanja u Francuskoj konfiscira francuski kralj, dok u drugim zemljama njihova imanja po papinskoj odluci dobijaju uglavnom Ivanovci i vitezovi s Malte. Neki su Temlari uspjeli izbjeći progonima i sklonili su se u Portugal gdje su promijenili ime reda u Kristov red. Drugi dio je pobjegao u Škotsku gdje je kralj bio Robert Bruce koji je već ranije bio ekskomuniciran, tako da nije morao prihvatiti volju Pape. U novije vrijeme objavljen je dokument iz tajne vatikanske knjižnice pod nazivom "Oprostite Templari" u kojemu papa Klement V. utvrđuje kako nije pronađeno nikakvih dokaza protiv Templara, te kako odrješuje sve čelnike Templarskog Reda.




Neki vjeruju, da su masovna uhićenja Templara koja su bila organizirana u Francuskoj u petak 13. listopada 1307. korijen praznovjerja o nesreći koju donosi petak 13.
Uz Templare se još i danas povezuju legende o Svetom gralu, Zavjetnoj škrinji, i nekim tajnama graditeljstva. Osim toga, povezuje ih se i sa masonima. Postoje mišljenja, da su Templari sudjelovali u Portugalskim
pomorskim ekspedicijama, kao i da su iz Škotske plovili Atlantikom i stigli do Amerike prije Kolumba. Dokazom za njihova putovanja do Amerike smatraju se nedugo otkrivene stare freske u kapeli u Roslinu u Škotskoj. Naime, na freskama su prikazani vinova loza i grožđe čije je porijeklo Amerika, a freske su, navodno, nastale u vrijeme prije Kolumbovih otkrića.
Posljednju i povjesno najuvjerljiviju legendu čini priča o prokletstvu koje je uputio zadnji vođa ovog reda. Na sam dan svoga pogubljenja on proklinje rimskog papu Klementa V.,francuskog kralja Filipa IV., francuskog premijera i
njihovih deset budućih generacija. Sve tri "proklete" osobe su umrle u sljedećih dvanaest mjeseci, a kasnije sva tri kraljeva sina umiru mlada bez
muške djece što dovodi do početka stogodišnjeg rata.
Red se dijelio na vitezove i služeću braću , a na čelu reda je bio Veliki meštar i Generalni kaptol. Bili su vrlo dobro organizirani i vrlo brzo su postali značajan čimbenik političke scene svog vremena. Dobili su neke povlastice od pape, između ostalog pravo na ubiranje poreza na područjima pod svojom kontrolom. Rezultat takvog položaja je bio njihov brzi uspon.

Zeznuta banda.

Malo drukčije sam mislio to banda.
Jer nakon 1990 na području RH se često koristi izraz banda. Npr. Banda crvena, crna banda- sve u pogrdnom smilu riječi, ali se može izvesti kao i družba.

A bili su legende. toliko je tajni oko njih da me fasciniraju gotovo jednako kao i vanzemaljci i sve te misterije....

Papa je prvobitno podrzavao Templare, dok su mu bili potrebi, a onda igrama moci doveo do njihovog unistenja i izdaje... Pozvani su na dogovor, a docekani na krvavi pir... Muceni, dok nisu priznali sve sto su i nisu pocinili... No, zanimljivo je priznanje o klanjanju Bafometu, u vidu lobanje - da li je rec o jednoj od Kristalnih Lobanja?...

Evidentno je postojanje izvesnih spisa, koji su nestali pre pomenutog crnog petka, tj. sklonili su ih van domasaja crkve...

Spekulise se o uspesnom iskopavanju izvesnih relikvija, za koje je pokrice bila nimalo ubedljiva prica o zastiti hodocasnika...

A postoji i onaj deo price o izgradnji duhovnog hrama - ne misli se uvek samo na gradjevinu... Paralelu imamo i sa prvim Solomonovim Hramom, ubistvom Hirama arhitekte i time vecnim isceznucem istinitih svetih tajni covecanstva, nakon kojih su izmisljene druge... Ovo ubisto se ritualno ponavlja pri jednom stepenu masonske inicijacije koji se zavrsava vaskrsenjem...

itd.

Ako nekog zanima nesto od svega ovoga... *

Slobodno nastavi, interesantno je....

Ništa od nastavka...

Sorry, malena... u takvoj sam svadji sa vremenom... Cim stignem... *

Ok...

Evo, nastavak pricice o Templarima, tj. jos neka zanimljiva razmatranja...

Templare, na čuvenom suđenju, tj. ispitivanju, na kome su odgovori bili potpomognuti poznatim srednjovekovnim metodama mučenja, povezuju sa služenjem Bafometu, koga su ispitivači protumačili kao Đavola, i obožavanjem lobanje, koju su protumačili kao Đavolju lobanju, rogatu, Bafometovu... Ali, ne zaboravite da je ovo interpretacija crkve, pod vođenjem pape koji je odlučio da mu njegovi sveti ratnici više nisu potrebni, a slabi kralj se povinovao papinom mišljenju... Ne zamerite mi na mome nepamćenju imena ili godina, ja pamtim priče, a ne podatke... možda je kralj bio Filip Lepi, zaista se ne sećam...
Svakako, postoje i mnogo bolja tumačenja verovanja i obreda Templara, ako ih uopšte možemo ovako okarakterisati. Dakle, Bafomet znači Pogrebnik, zapravo Holder of the Trent, onaj koji drži pogrebnu misu, peva pogrebnu pesmu. Mislim da ni Pogrebnik nije dovoljno dobar prevod. Mene ovo asocira na nekoga ko vodi duše pri smrti, kao što je recimo bio drevnoegipatski Anubis... A što se tiče lobanje kojoj su se Templari klanjali, veruje se da je bilo reči o lobanji od čistog kristala. Ne bih ovu temu dalje širila, jer postoji tema o kristalnim lobanjama, tako da se tamo mogu pronaći odlične fotke i dobra objašnjenja. Želim samo da naglasim da ovi podaci bacaju drugačije svetlo na celu priču o Templarima i njihovim aktivnostima...
U Jerusalimu, gde je drušvo formirano, brojalo je 9 članova, i vršena su iskopavanja. Tada su verovatno pronašli određene zapise radi kojih se veruje da su došli u posed tajne o levitaciji...
Kada se zvanično smatra da su bili raspušteni u Francuskoj, Templari su zapravo samo prešli u „podzemlje“...
Postoje pretpostavke o tome da su otkrili tajne Ishmaela, Assassinija i doneli ih u Evropu, a zatim zakopali u Galle...

*

Da, bio je Filip Lijepi, ali nije se radilo o slabom kralju i jakom papi nego obrnuto, o rasipnom kralju koji je puno dugovao Templarima koji su bili najveći bankari svoga vremena pa se kralj želio jednim potezom riješiti dugova i dokopati se templarskog blaga. Papa je naprotiv bio njegova marioneta, mislim da je bio Klement II, ali nisam sigurna, kojeg je kralj postavio za papu i zadržao u Francuskoj u Avignonu, dok je istovremeno u Rimu vladao drugi papa, pa su neki priznavali jednog, neki drugog papu i to je izazvalo veliku sramotu.

Zanimljivo je da se umišljeni kralj nikad nije dokopao templarskog blaga, ono je netragom nestalo kao i templarska flota koja je bila usidrena u Brestu - mnogi ozbiljni istraživači misle da su preživjeli templari odjedrili u Ameriku koju su već odavno poznavali iz zapisa koje su našli ispod ruševina Salomonovog hrama u Jeruzalemu, a vjerojatno su je i prije posjećiali - napisane su i knjige koje se bave tom tematikom. Činjenica je da se u obiteljskoj kapeli obitelji Sinclair u Škotskoj u dekoracijama koje su nastale prije službenog Kolumbovog otkrića Amerike nalaze i klipovi kukuruza...
Btw, dok veze s Amerikom navodno nisu znanstveno dokazane, pouzdano se zna da su Templari našli sigurnost na Britanskom otočju, osobito u Škotskoj gdje su ih stavili izvan zakona tek pod velikim pritiskom Francuske i pape pa su se stigli povući u ilegalu bez većih gubitaka...

To, evo ih istorijski podaci!!!
Hvala...

Grozno pamtim cinjenice... *

Čitam knjigu Picknetta i Princa "Templarsko otrkriće" u kojem oni zapravo iznose rezultate vog dugogodišnjeg istraživanja o templarima, te nam iznose potpuno drugu sliku njihove svrhe postojanja nego se to dosad mislilo.
Osnovna svrha postojanja tog reda bila je čuvanje "velikih" tajni, znanja umijeća koja su ulazila u sveru okultnog (skriveno, što se često oistovjećivalo sa otkrivenjima u znanosti), sferu alkemije. Da su masoni (slobodni zidari) zapravo nastali nakon raspada templarskog reda kao njihovi nasljednici. Da je u suštini njihovog vjerovanja bio gnosticizam (gnostička evanđelja iz Nag Hammandija). Suština gnosticizma je slijedeća - za razliku od katolika gnostici nisu puzali pred bogom i o sebi razmišljali kao o poniznim i zlim stvorenjima dostojnim samo čistilišta ili pak samog pakla. Oni su smatralo da u čovjeku postoji božanska iskra. Čovjek je nekada bio božansko biće koje je postalo" zatočeno" u svom materijalnom tijelu. Čovjek je sposoban, štoviše to mu je dužnost, sjediniti se ponovo s Bogom.
Zatim smatrali su da su žene duhovno istovjetne muškarcima, one su mogle ravnopravno sudjelovati u vjerskim ceremonijama.
Svakog pojedinca se ohrabrivalo da istražuje svoje unutrašnje i vanjske svijetove - kroz gnosis, spoznaju Božanskog. Sve o je bilo velika opasnost za katoličku crkvu, pogotovo ovo potonje - naglasak na osobnom spasenju potpuno je protuslovio katoličkoj crkvi koja je tvrdila da samo svećenici mogu biti posrednici preko kojih Bog komunicira s čovječanstvom.
Smatra se da je to uplašilo Vatikan i to je glavni razlog što su templari kao red ukinuti i nastojalo se ih istrijebiti i mučilo ih se na lomačama.
ima u knjizi još puno toga - veza s Leonardom Da Vincijem, Marijom Magdalenom, Isusom, Ivanom Krstiteljem, Sv. Gralom...
preporučam, svakako pročitajte

Ovo sve ima i u knjizi "Sveta krv - Sveti gral" - isto zanimljivo štivo...
Sa većinom gorenavedenog bih se složila, samo ne verujem da je to bio JEDINI razlog zbog kojeg su ukinuti, bilo je tu i igara moći... No, to je već neka priča van sfere okultnog, a takve manje volim... *