http://www.nf.unmo.ba/dl/Psihologija/Razvojna_psihologija/Kognitivna%20teorija%20Jeana%20Piageta.pdf


da ne pisem previse ovdje imate objasnjene faze razvoja djece i tu mozete vidjeti sto je u redu ocekivati od nekog djeteta u skladu s njegovim godinama

djeca nisu jednostavno ljudi u malom i ne mozemo ih smatrati odgovornima kao odrasle jer ne barataju sa repertoarom znanja, iskustva i emocija kao vecina odraslih .... kao da ocekujete da fićo vozi jednako brzo kao bmw samo zato sto su oboje auti

... djeca traze puno potkrepljenja , paznje . Ako se djetetom ne bavite kada je pristojno , ako ga ne pohvalite kada napravi nesto dobro, vec samo onda kad napravi neku glupost obratite paznju i galamite na njega to ce mu posluziti kao primjer kako moze privuci vasu paznju .
S druge strane ako djetetu ispunjavate svaki hir onda vise necete imati s cim potkrijepiti njegovo dobro ponasanje , nece imati ni motiva jer ionako sve dobije .

Znaci treba dobro balansirati između davanja i oduzimanja nagrada . Kaznjavanje inace nije dobar nacin odgoja jer tada u djetetu raste frustracija , moguca mrznja prema roditelju , bjezanje od kuce i puno vece probleme jer kazna kao kazna ne daje alternativno rjesenje za neko lose ponasanje .

Ako dijete zabrlja nesto , ne samarat ga odmah nego pokazat alternativu i ako ucini tako onda ga nagraditi u protivnom nema sladoleda


Usput kad sam se raspisao da spomenem jos jednu stvar oko odgoja ,... to je neusuglasenost ponasanja roditelja s vlastitim pravilima koje postavljaju djetetu. Npr. dijete slaze nesto i majka ga nasamara ko vola u kupusu i govori mu da ne smije lagat , a onda kad dobije od bake neku ruznu majicu i kaze iskreno da mu se ne sviđa onda ga opet majka nasamara . Ili kad majka govori ne psuj , a otac govori - samo tako sine posalji ti njih sve u rodni kraj ... to moze uzrokovat velike poteskoce djeci i treba izbjegavat .

Evo jednog članka koji ima veze sa temom:

Djeca se rađaju s osjećajem za dobro i zlo


dnevnik.hr



Djeca su rođena s ugrađenim osjećajem za dobro i loše, pokazala su najnovija istraživanja. Vjeruje se da će upravo ova spoznaja u pitanje dovesti odgoj kao posljedicu njihova ponašanja prema drugim ljudima.


Suosjećanje prema drugima nije posljedica odgoja



Studija koja je pokazala da su djeca opremljena s osjećajima poput suosjećanja, pokrenut će debate na način odgoja, a mogla bi baciti svjetlo i na uzroke agresivnog ponašanja, odnosno bullyinga.
Znanstvenici su otkrili da su djeca od sedam do 12 godina svjesna i da razumiju patnju druge osobe. Većina ih također raspoznaje loše ponašanje kao što je bullying te osjećaju prirodnu potrebu zaštitit žrtvu.
Istraživači su zaključili da ta dječja karakteristika nije posljedica dogoja.
Kako bi se otkrilo razumiju li djeca bol i patnju poput odraslih, tim na Sveučilištu Chicago pokazao je skupini djece filmove nogu i ruku ljudi koji pate. Kod nekih je bol bila slučajna, kao naprimjer pad predmeta na ruku, dok su drugi iskusili bol koju im je netko namjero nanio, npr. namjerno stajanje na nogu.
Mjerači aktivnosti mozga pokazali su koji je dio mozga djeteta reagirao na pojedini prizor. Reakcije na namjerno i slučajno izazivanje boli bile su drugačije, pa je tako prilikom namjerne boli povećana aktivnost dijelova mozga povezanih s društvenom interakcijom i moralnim prosuđivanjem.

Mislim da je to razvijeno od samog pocetka...nevjerojatno kako sasvim mala beba skuzi kada je npr. na tv nesto negativno, a ne govorim na reakciji na buku ili tako nesto...
U tom i je fora...djeca se radjaju s osobnoscu...zato ti prirucnici 'kako odgajat dijete' nisu tek tako primjenjivi i univerzalni...nece svako dijete radit nepodopstine iz istog razloga niti se svakog moze na isti nacin kaznit...
Kada bi ponasanje djeteta bilo uvjetovano na nacin kako to pise u prirucnicima onda bi odgoj bio prilicno jednostavan. Djeca nisu roboti. Nisu tabula rasa.
Neke stvari se mogu primjenit za odredjenu djecu koja su karakterno slicna...ali ne za svu djecu...