Merkurice ti predugo radiš u školi.
Možda ti treba neka promjena.

merkurice, pitam se kako si došla do tog zaključka??

ja mislim, da su ljudi takvi, kakvi jesu. odrasli samo za razliku od djece glume i skrivaju svoje "nedostatke" odnosno osobine koje im se samima ne sviđaju.

Ljudi su često skloni u djeci gledati krasna nevina stvorenja kojima samo krila nedostaju da budu anđeli. Kad imamo svoju djecu ili se češće družimo s njima vidimo da to i nije sasvim točno. Ja mislim da su djeca mali ljudi i da po tom pitanju nema puno razlike među djecom i odraslima. No djeca su svježa, puna života i još čista od događaja i utjecaja koji će im kasnije utjecati na oblikovanje karaktera. Djeca su osobe koje će jednom, uz malo sreće, odrasti, a odrasli su nekadašnja djeca koja se u životu snalaze i koprcaju kako znaju i umiju.

Upravo tako S&S...djeca su ljudi...i to cesto vrlo okrutni mali ljudi...

stvarno ne kužim merkuricu, a sada bogme i alphu, ajte cure objasnite mi molim vas kako ste došli do tako "negativnog" feelinga prema djeci???

Ja sam do toga dosla kad sam i sama bila dijete...eto...po meni je cinjenica da klinci znaju biti iznimno okrutni...
Ti se ne bi slozila s time?

gloria, to nije negativan filing, nego vrlo, vrlo realan.
volim djecu i obožavam raditi s njima, ali radim s većim klincima i na njih se ne odnosi ono što sam izjavila. oni na neki način već jesu "odrasli" jer kuže šta je šta, imaju već osjećaj za dobro i loše.
mala djeca "gora" su od odraslih ljudi po tome što nemaju razvijen osjećaj za ono što je o.k. i što je možda malo manje o.k. i u tom smislu, odrasli su ljudi bolji od djece.

Meni nitko ne moze tvrdit da klinci 'ne znaju' sto rade...i ja sam bila dijete i oduvijek mi je bilo jasno da npr. mucenje zivotinja nije u redu i nije normalno i nije zabavno...ali neki moji vrsnjaci ili stariji od mene su to radili...
Klinci su od odraslih razliciti samo u tome sto naprave/kazu ono sto zamisle...drugim rijecima odrasli bolje lazu...

Upravo to!

u mojoj ulici ima jako puno male djece. igralište im je prilično daleko, odnosno oni su pre mali da ih se pusti same.
tako da se igraju u samoj ulici, a to znači da cijele Božje dane nabijaju loptu i vrište kao da ih netko kolje točno ispod mog balkona. tako ako spavam nema zvuči mi kao da urlaju točno pored moje glave, jer ja sam na prvom katu.
dakle, moj susjed se stalno izderava na njih, tjera ih, galami...i naravno da oni još više iz inata tipa zajebavaju....

dok ih ja, baš u krajnjoj nuždi ako sam turbo umorna zamolim da se spuste samo 5 m niz ulici bar 2 sata, i probaju biti mrvicu tiše, (objasnim im da sam puno radila, jako umorna, i da bih samo malo probala odspavati) i djeca ti mene bez pogovora poslušaju.

što zaključujete iz ovog?

Ma dajte, nisu djeca gori ljudi od odraslih jer će i oni postat odrasli kad tad, riječ koju tražite jest iskustvo.

A inače onaj tko tvrdi da putem joge u nas ulazi sotona... Zapravo radije ne bih komentirao.