Radi se opcenito o dozivljaju svijeta...pa tako i nacinu na koji ga mi dozivljavamo i ono sto primjecujemo kako ga drugi dozivljavaju...

Prijatelj je uzet cisto kao globalni primjer (da ne kazem dokaz) kakvih sve raznih dozivljaja ima...i da se na osnov tog nekog primjera pokusaju shvatiti i ti drugaciji pogledi...

pa, nekome su picassove slike prekrasne, nekome su bezvezne.. Doduše, naravno da postoje stvari koje su većini lijepe, al opet, ljepota je u oku promatrača. A šta se tiče ljudi kojima ništa nije lijepo, takvi ljudi po meni imaju nekih problema u životu.

Sada sam čitao ponovno, i zapravo sam temu sveo na to kakvi su ljudi koji misle da znaju sve. A lijepo je objašnjeno, koliko sam shvatio, stvar je u tome ima li netko tu crtu umjetnosti u sebi ili ne. Ali i dalje mi se ne sviđaju ljudi koji tako gledaju na svijet crno-bijelo, oblak je oblak i pusti ga da isparava, Mjesec je Mjesec i pusti ga da kruži oko Zemlje.

Ima li to ikakve poveznice sa empatijom?

Recimo da bi se moglo nazvati empatijom...
Osećaj povezanosti ili istovetnosti sa svime oko sebe, u sebi itd. Osećaj snažnih međusobnih veza ozmeđu svega, pa i nas samih i svega...
Verujem da bi to moglo biti nešto kao opšta ili univerzalna empatija... *