Prica pocinje jos tamo davne 1952. godine na jednom japanskom ostrvu. Grupa naucnika je vrsila eksperiment na jednoj vrsti smedjih majmuna, koje su navikli da uzivaju u slatkom krompiru. Medjutim, svaki obrok uvijek im je bio pokvaren umakanjem svakog krompira u gorku smjesu slicnu pijesku. Vecina majmuna jela je cijeli krumpir, zajedno s pijeskom. Nakon odredjenog vremena mlada 18-mjesecna majmunica otkrila je da u obliznjem potoku krompir moze oprati i uzivati u jelu bez gorkog dodatka. Svoje otkrice prenijela je na majmunsku obitelj kojoj je pripadala.
U sljedecih sest godina znanje pranja krompira se sirilo sa starih na mlade. Krumpir su prali samo oni mladi koje je naucila obitelj. Ostali majmuni su i dalje jeli gorku koru.
I tada se dogodilo da su u jednom danu na ostrvu svi majmuni poceli prati krompire. Svi su odjednom postali svjesni da mogu izbjeci gorko jelo. Ono sto je najvise zapanjilo naucnike da su i majmuni na susjednim ostrvima poceli raditi isto, iako do tada to umijece nije bilo poznato. U jednom danu, svijest svih pripadnika jedne vrste prosirila se do nove spoznaje. Ovaj fenomen evolucijskog skoka u razvoju kolektivne svijesti, Ken Keyes je nazvao "fenomen stotog majmuna", simbolicno objasnjavajuci da kriticna kolicina znanja medju pripadnicima jedne vrste predstavlja "99 majmuna", a kada se konacno osvijesti i "stoti majmun" znanje se trenutacno prosiri medju svim pripadnicima vrste, a bez ikakvog doticaja medju sobom.Od tada je nacinjeno mnostvo slicnih eksperimenata sa vranama, misevima... Isto vrijedi i za ljude. Osvijesteni pojedinci medju ljudima, kada im se pridruzi onaj kljucni "stoti", osvijestit ce sirenjem spoznaje kroz kolektivnu podsvijest ostale.
Ovaj primjer je najozbiljniji dokaz o postojanju kolektivne svijesti, o mogucnosti prenosenja znanja ili iskustva s jednog pripadnika vrste na drugoga bez izravne komunikacije ili cak kontakta. Svi smo medjusobno povezani i svi dijelimo svojevrsnu kolektivnu ljudsku svijest.
Efekt stotog majmuna dokazuje tu staru istinu da je sve sto mozete napraviti kako bi promijenili svijet oko sebe – promijeniti sebe, i to na bolje , naravno. Stoga nije vazno da ljudi doznaju da cinis dobro – vazno je da to cinis. Kada dovoljan broj ljudi napokon ucini nesto ili kada se ucini dovoljan broj puta bez obzira je li to molitva, vegeterijanstvo, dobra djela ili bilo sta drugo, tada ce se dogadjati posvuda i svima. Odjednom ce to biti jednostavno i uobicajeno.
_________________
Moja je psiha tako misticnog karaktera da je
apstraktno govoriti o morfologiji njene dijalektike...