Ovu bolest smo već negdje spominjali, sjećam se gotovo jednosatne emisije koja je govorila o toj neobičnoj pojavi u Japanu, gdje su djeca pod tolikim društvenim pritiskom da se neka od njih zatvaraju u svoje sobice i žive poput pustinjaka. Donosim c/p s jednog BLOGA na kojem se to sve skupa kratko i jasno opisuje:

Citat:

Definicija – Hikikomori su adolescenti i mladi koji su preplavljeni Japanskim društvom, koji osjećaju nemogućnost da ispune očekivanja koja su im nametnuta. Bježe od svoje uloge u društvu i izoliraju se od društva. Hikikomori (osobe) često odbijaju napustiti roditeljsku kuću, zaključavajući se u jednu sobu na nekoliko mjeseci ili čak godina. Po nekim podacima u Japanu je oko 1 milijun hikikomorija, ili 1 od 10 mladih ljudi u Japanu. Većina mladih koji oboljevaju su najstariji sinovi u obitelji. Jedan od njih je nakon pet godina provedenih u sobi počeo shvaćati šta je napravio. Još uvijek teško izlazi iz sobe, boji se susreta sa ljudima i prestravljen je da će netko saznati da je bio boestan. Ali i sam govori da ne zna razloge zašto je to napravio – («Neka mi netko kaže, zašto sam izgubio 5 godina svoga života?») Njihovi dani (tjedni, mjeseci, godine) uglavnom prolaze ovako; Spavanje preko dana – kada su svi budni (da izbjegnu kontakte sa svima), bude se kasno navečer, pale TV i igraju igrice(playstation). Idu spavati u rano jutro kada počinje buđenje ostatka obitelji. Roditelj (uvijek majka) stavlja 3 obroka dnevno ispred vrata i ne komunicira sa njime. Očevi ponekada djecu ne vide po nekoliko godina (iako su u istoj kući). Nakon nekoliko mjeseci (uglavnom godina) počinju shvaćati da su izgubili svaku društvenu sposobnost – komuniciranje, rad, učenje… nestale su im godine obrazovanja. Počinju se ponašati uplašeno, nestabilno i na kraju nasilno.

Potpuno mi je jasna takva reakcija jer sam i sama bila vrlo sklona povlačenju u svoju sobu u adolescentskom dobu, ali mi nikako nije jasno kako su roditelji te djece mogli dopustiti da im dijete zapadne zapravo u jedno psihotično stanje a da mu nisu pokušali na neki način pomoći...

_________________
Živi i pusti druge da žive

zanima me što o tome kažu psihijatri i psiholozi.
imaš pravo Svjetlo, da se to događa s mojim djetetom, pa nema šanse da bih ga pustila da čuči u sobi 5 godina.
jesu li ti ljudi normalni?

Zaista istina! Sramotno od roditelja!
No, istina. Japanci su se zaista dobrovoljno potlačili od svog društva i ne mogu to više podnjeti. Nesnosno im je.
Čuo sam jedan podatak da prosječni Japanac ima dva do tri tjedna godišnjeg odmora, a da onih tjedan dana ne iskoristi radi poštovanja prema svojoj tvrtki, državi ili šefu!

Pitam se tko bi se kog nas udrekao godišnjeg?

pa i moj godišnji ti je takav