Osobno sam prošla razne faze vezane uz nesigurnost, a zapravo su bile vezane uz osobni razvoj. Samopouzdanje nije prirođena osobina već se razvija tijekom vremena. U osnovnoj školi (i cca. prva dva razredna srednje) sam imala totalno nisku razinu samopouzdanja i jako me pogađalo mišljenje okoline.
Danas ipak mogu reći da sam odrasla, imam u velikoj mjeri izgrađene stavove i svoj sustav vrijednosti. Svjesna sam i različitosti u mišljenjima tako da me okolina više emocionalno ne dotiče. Živim i puštam druge da žive (kao što stoji u potpisu naše svjetlosjene).

Misljenje je ko dupe...svatko ga ima

A ja sam misljenja da jedan veliki broj ljudi pati od manjka ili nedostatka samopouzdanja...

Osobno...ne znam...nije me previse briga sto drugi misle o meni...imam svoje misljenje o sebi...a ono je, od prilike, da imam jos puno za raditi na sebi i uciti i pitanje je da li cu uspjet savladat sve sto trebam/zelim za ovog zivota (cini mi se tesko izvedivo)...naime, vjerujem da se covjek mijenja (i treba mijenjati) citav zivot...da treba prepoznavati svoje greske, uciti na njima, mijenjati se, raditi na sebi...jedom rijecju - evoluirati

A sto se tice stavova...vise volim reci 'razmisljanja' nego 'stavovi'...stavovi su mi vise kao nesto tesko promjenjivo...kao nesto za sto mislim da je to tako i nikako drugacije i da sam u tome u pravu...a sad...tesko je reci ko je u pravu kad ne znamo siru sliku...
Doduse sad je to pitanje samog pojma sto nekom znaci rijec 'stav' i tako to...al sto kazes...zivi i pusti druge zivjeti