ja sam imala tako-tako djetinstvo, bilo je loše, ali ipak ne katastrofa. ja sam od početka bila povučena, meta školskih zlostavljaća, roditeljski razvodi-nerazvodi, osjećaj manje vrijednosti i podcjenjivanja još pokoje stravićne sitnice o kojima ne bi... meni je to na kraju dalo snage - iz toga crpim sve što mogu - od crtanja, pisanja do samog gledanja stvari oko sebe
ne mogu reći da to još uvijek nije dio mene... ponekad me uhvati depresija, ali to prođe...
ali što je da je pretvorio me je u cinika i blagog pesimistu

_________________
Ljudi su kao riječi iz romana ili pjesme....Sami za sebe nisu ništa...Dobiju smisao i postanu lijepi tek kada stanu zajedno....