Mentalno zdravlje djece može utjecati na posao koji će raditi kada odrastu te sa njime povezan stres, pokazala su istraživanja britanskih znanstvenika. Studijom je obuhvaćeno više od 8000 osoba koje se pratilo od njihova rođenja 1958. godine. Odrasli koji su u djetinjstvu bili izrazito nesretni, anksiozni ili povučeni u sebe, češće su radili vrlo stresne poslove, zahtjevne i rizične, no bez mogućnosti odlučivanja. U srednjim godinama te su osobe zbog stresa bile podložne razvoju depresije i tjeskobe. Znanstvenici pretpostavljaju da loše mentalno stanje u djetinjstvu utječe na obrazovanje, a time i na izbor posla. Također, ta djeca često odrastu u osobe bez samopouzdanja i želje za uspjehom radi čega se opredjeljuju za poslove sa malom mogućnosti razvoja njihovog potencijala.

Nažalost to je uobičajeni slijed događanja, iako ima iznimaka koje potvrđuju pravilo. Ljudi koji u djetinjstvu ne steknu određenu sigurnost i samopouzdanje kasnije to teško nadoknađuju pa se to vidi i po poslovima koje su u stanju relativno uspješno obavljati.

Zapravo mi je to nekako logično, na žalost. Stvori se začarani krug. Rijetko tko izbjegne tu "sudbinu", ako mu se na vrijeme ne pruži pomoć.

Istina....uzročno-posljedična veza... ali ima iznimaka naravno...baš zato što su bili nesretni u djetinjstvu nastojat će sebi pružit bolju budućnost i zaboravit prošlost,naravno ako su u mogućnosti.

Ne slažem se s prije navedenim.
Ja upravo zbog toga što sam živio tamo di živim i kako živim. Radim ovaj posao puno bolje i s manje stresa.

nije u pitanju samo izbor posla, u pitanju je sve...
djeca sa nesretnim djetinjstvom imaju manje izglede za uspjeh u životu, a pri tom ne mislim samo na karijeru i materijalni uspjeh, od djece sa sretnim...

opet, to ovisi i o djeci...
neka mogu svašta podnijeti i iz svega izaći jača od svojih vršnjaka...
ali, takva su, nažalost u manjini jer najveći broj djece teško može prijeći preko trauma...

da, to dali će iz nesretnog djetinjstva izići ojačana ili oslabljena možda ima veze sa samim karakterom ili???

Poanta je u tome da je ta osoba već u samom startu oslabljena, tjeskobna, depresivna, anksiozna... Malo je onih koji iz takvog stanja svijesti u kojem se osjeća napušteno, nesigurno, zapostavljeno i tko zna kako još, mogu izaći ojačani.
Jedno je kad netko naknadno iskusi ova stanja, a drugo je ako je u samom početku života bio slomljen.

Tu si u pravu, sami temelji nisu toliko čvrsti kao kod nekih drugih osoba koje su imale sretnije djetinjstvo.

Nesrecno detinjstvo moze uticati samo na karakter i osecajnost u odraslim i zrelim godinama ali ne i za opredelenje profesionalne struke,to je samo moje mishljenje.

činjenica je da djetinjstvo može utjecati i na sam razvoj inteligencije, odnosno, ostvarenje intelektualnih mogućnosti u određenom rasponu. nitko od početka nema fiksni iq (uzimam kao primjer, iako je inteligencija puno šira od toga), ali postoje određeni razmjeri koje neki čovjek može doseći. A ako u djetinjstvu dođe do nedostatka razvoja kognitivnih sposobnosti zbog nedostatka osnovnog obrazovanja i nekih još gorih stvari, onda to definitivno može utjecati na kasniji život, a tako i na odabir posla, jer netko tko nije bio u mogućnosti razviti svoje sposobnosti ne može ih ni iskazati u obrazovanju.

eto. nije baš skroz vezano uz temu, ali..

mislim da je to usko vezano uz karakter, jer ima isto tako ljudi koji su imali totalno katastrofalno djetinjstvo, a izuzetno su uspješni u poslu...ali često zato imaju grdnih problema u emotivnom životu...