Svijet je velik i u njemu je mnogo različitih tipova ljudi. U svemu tome je za slaganje s drugima bio potreban jedan zakučast element – komunikacija. Neurolingvistika je proučavanje umijeća komuniciranja. Ljudi koriste različita osjećanja ili načine da bi prenijeli svoje misli drugima. To je jedan od razloga zašto su različiti ljudi u stvari različiti. Ako bismo shvatili način na koji razmišljamo i način na koji misle ljudi s kojima se družimo, vjenčavamo, radimo, koje nadgledamo, riješili bismo se brojnih konflikata i nerazumijevanja. Evo kako sve to funkcioniše.
Tri tipa načina komuniciranja: audio, vizuelni i kinestetički.

Audio:
Ljudi kod kojih je prisutan ovaj vid komuniciranja vode se prema onome što čuju i što misle. Oni su poput kompjutera: orijentisani podacima, naizgled bezosjećajni, potpuno zavise od činjenica i ličnosti kada donose odluke, a mogu s velikom koncentracijom i naporom raditi satima.
Ove osobe koriste fraze koje se tiču slušanja i razmišljanja, npr.: Slušam te..., to mi odlično zvuči.... To su ljudi koji ne pričaju mnogo i mrze ukrašavanja. Žele da kažete ono što imate i da idete dalje. Dajte činjenice, a oni će odluku. Dajte im zadatak, ali im ne recite kako da ga rade ili bi vam mogli reći: "Pa riješi to onda sam." Audio tipovi vole matematiku i prirodne nauke, dok djeca kao audio tipovi vole mjerenja, proračune i rješavanje logičkih problema. Inače vole tehnički preciznu muziku, a biraju poslove iz oblasti računarstva, inžinjerstva, elektronike, prirodnih nauka, medicine itd.
Kada vam audio-tip kaže nešto, smatrajte to tačnim sve dok vam se ne kaže drukčije. Dakle, ukoliko audio-muž kaže ženi da je voli jednom, to je istina sve dok joj ne kaže drukčije (Barem on tako misli).
Audio-tipovi ne vole da ih se dodiruje dok oni to ne zatraže. Bilo kakvo pokazivanje emocija njima nije prijatno. Iako mogu veoma snažno voljeti, biti odani, rijetko pokazuju svoja osjećanja ikome.

Vizuelni tipovi:
Vizuelni tipovi se vode prema onome što vide. Da bi razumjeli neki koncept, prvo moraju u glavi predstaviti sliku tog koncepta. Koriste slike da bi opisali stvari. Vizuelni tipovi koriste fraze kao što su: "Vidim gdje to vodi,... to mi dobro izgleda...; izgleda poput,... mogu zamisliti, itd. Osim toga, oni izražavaju svoja osjećanja u slikovitim rečenicama: "Toliko sam ljut da osjećam da bih mogao eksplodirati kao vulkan.
Vizuelni tipovi moraju se uvjeriti svojim očima da bi u nešto povjerovali. Npr. ako je žena vizuelni tip, muž joj svakodnevno mora riječima i djelima pokazivati ljubav. (Ako ona to ne vidi, onda je to kao i da ne postoji).
Ovi tipovi također vole svoj vlastiti prostor. Ne ulazite u taj prostor bez traženja dozvole. Kada ovi tipovi slušaju muziku, oni zapravo vide sliku te muzike u svojim mislima. Npr. riječi pjesme "la mer" (more) će evocirati slike velikih valova, zvuk vode, galebove, itd.

Kinestetički:
Misaoni okvir u kome se ova osoba kreće je to kako se zbog nečega osjeća. Kinestetički tipovi vole dodire ljudi, koriste riječi koje izražavaju osjećanja, npr: "Ljut sam", "sretan sam", "to je divno" itd.
Ovi tipovi vole biti u središtu stvari, raditi neke grupne aktivnosti, igrati uloge itd. Također, vole sjesti uz osobu dok razgovaraju s njom; vole malo, intimnije društvo, emotivnu muziku koja ih motivira i pokreće. Odlično im ide razumijevanje osjećanja drugih ljudi i suosjećanje s njima.

Evo nekoliko primjera po čemu se ove grupe razlikuju. Recimo da nekome objašnjavate kako da stigne do nekog odredišta. Audio-tip će vam reći: Idite 500 metara niz glavnu ulicu, skrenite lijevo i onda idite 100 metara i skrenite desno, a onda idite 200 metara i izaći ćete na glavnu aveniju...
Vizuelni tip će reći: Idite sve do vatrogasne stanice i onda skrenite lijevo. Zatim idete sve do spomenika i onda skrenete desno. Onda idite do apoteke i doći ćete do mjesta koje tražite.
Kinestetički tip vam može reći: "Ja idem u tom pravcu, možete sa mnom.

Kupovina automobila može biti još jedan primjer. Audio-tip želi znati koliko konjskih snaga ima auto, koliko goriva troši, zanima ga garancija, sve činjenice i oprema. Vizuelni tip želi vidjeti auto, izvana i iznutra, dok kinestetički tip želi sjesti na sjedište da vidi kako će se osjećati.

I još jedan primjer: Ako osoba kupi neki uređaj, teško će ga sklopiti uz pomoć priručnika bez ilustracija ako je vizuelni tip, dok će audio-tip to bez problema uraditi.

ja sam vizuelni tip. moram viditi. razmišljam slikama, muziku doživljavam upravo kako je opisano gore za vizuelne tipove. i nemam poteškoća sa vizualizacijom...bilo čega do u detalja. najlakše pamtim kad vidim. to ide dotle da kad mi netko kaže svoje ime odmah ga zaboravim ali ako ga pročitam ono ostaje zapamčeno.

I ja sam tipični vizualni tip. Toga nisam bila svjesna dok nisam jednom negdje naišla na test kojim se određivao način kako učimo strane jezike. I eto, ispalo je da sam vizualac

možeš li opisati ukratko kakav je to način?
znam da sam u školi učila vizualno, pogotovo kad je trebalo učiti napamet. recimo pjesmicu, ja bi je vidila onako u strofama.