Hehehe. Da ma vako cemo se dogovorit haha. Kad si vec postavila tj. rekla mi da se pitam to sto se trebam pitat zapravo a to je sta mene pokrece, evo pokusat cu ti odgovorit na to i tebi i sebi

Probao sam pronac jednu rijeci, nemogu jer zapravo neznam ni dal postoji pojam za ovakvu stvar. Probat cu to opisat nekakvim zbivanjima kao takvim bez da trazim neku "rijec" koja bi bila ja.
Pokrece me recimo kad se u jutro probudim, kad ptice pjevaju i kad je mir i tisina.
Kad na to dodam recimo kavu i komp tj. internet onda se savrseno osjecam.
Pokrece me recimo kad vidim mrava na cesti i kad ga ne zgazim vec prodjem pored njega pa ga jos i pozdravim doslovce, to mi daje smisao zadovoljstva.
Pokrece me kad programiram neke svoje ideje, kad izmisljam nove projekte i kad trazim perfekciju u njima.
Pokrece me kad recimo se nadjem sa drustvom i kad smo svi pozitivni te kad smo svi oslobodjeni.
Pokrece me spoznaja da sam dijete u dusi te da nemam fiksno misljenje o bilo cemu. Znaci obozavam razmisljat, stvarat u glavi price, razvijat diskusije kao takve te trazit ono sto vec zelim nac u svemu tome. Ipak sam vodenjak. To mi je vrlo izrazena stvar da recimo legnem u 21 u krevet i do 02-03 ja sam brijem neku svoju spiku. Tocnije razmisljam. Dal to bilo da doslovno programiram i sastavljam neki projekat ili nesto sasvim 20-to, nebitno je.
Izrazito sam zadovoljan ko osoba kad sam u drustvu pozitive. Kad je oko mene pozitiva i svijetlo. Reklo bi se da mi je ovo najbitnija stavka svega. Negativne stvari nekako odbacujem od sebe, bole me a bol ne volim. Dodjem do zakljucka zasto se to desi i onda ga jednostavno ostavim sa strane i kazem idem dalje u nove vode.
Kad je recimo sve nekako prirodno oko mene. Kad nesto ne moras, kad nesto radis jer to stvarno zelis radit....
Ljubav kao takva tj. toplina srca dal moja, dal necija mi je definitivno evo bas sad to gledam, naj jaci pokretac svega u meni je sveopca ljubav.
Reklo bi se da sam dijete koje voli trcat velikim livadama te da me radost kao takva koju recimo djeca imaju izrazito pokrece. Kad se sve ovo skupa smnozi, osjecam se doslovce svoj.
Siguran sam da ima jos puno stvari no cini mi se od svega da mi je ovo nekako najbitniji pokretac.
Zato i ne volim novac, navike te ostale dijelove koje recimo svijet voli ili podrzava i prihvaca zdravo za gotovo. Ne vidim smisao zivota ako nema radosti u njemu i istinske ljubavi prema svemu.
Sta jos stvarno neznam.