Premjestila sam temu na psihologiju jer uistinu ovamo spada daleko više nego na filozofiju. Ali moram reći da me prilično iritira način kako se razgovara o nečem vrlo ozbiljnom. Samoubojstvo je samo čin, kao i ubojstvo, a putevi koji do njega vode jednako su kompleksni kao i oni koji vode do ubojstva ili neke druge grozote te vrste.

Slazem se...

Davno tražio ovo, pa tako

Ima vise nacina samoubojstva:jedan je direktan a drugi je indirektan.
O prvom znamo kako se desava,bilo ono najavljeno ili ne a o drugom tesko je uvideti da osoba zeli umreti svesno.
Naime:kada je doneta odluka od strane osobe koja vise ne zeli zivot a nema hrabrost dici ruku na sebe iz razloga vere ili bilo kojeg drugog ona ce svesno ici iz dana u dan,korak po korak u sigurnu i preranu,neprirodnu smrt opijajuci se svakodnevno radi ubrzavanja procesa unistavanja svog tela.Neki ce koristiti druga opojna sredstva sa istom namerom i sa lucidnoscu;najcesci razlog tome je neshvacenost bliznjih ili neshvacanje bliznjih,tamo gde traze utehu a nemogu je naci ili tamo gde zele dati a neznaju je dati te konstantno osecaju krivicu za tudje bolove a ne za svoje licne.
Samoubica je drzak i beskrupolozan i tim ultimativnim cinom hoce pokazati da je vredeo nesto,da je nesto hteo dati od sebe drugima i nesto hteo primiti od drugih.

možda zbog pritiska ovog svijeta u kojem zivimo se to povecava..
jednostavno je ta zurba uvijek prisutna, taj nekakav pritisak. I neke ljude to dokrajči. Općenito, ja ne mislim da je hrabro ubiti se, nego upravo suprotno, nastaviti živjeti i boriti se sa svim problemima koje nas okružuju. To nije rješenje, to je bijeg.

Slažem se s tobom, silvere! Najlakše je dići ruku na sebe i "riješiti se " ovozemaljskih problema, ali kakve to posljedice ostavlja na onoga tko ga pronađe, na njegovu obitelj, na njegove najbliže?Znam primjer gdje je kći našla obješenog oca.Nikad se nije oporavila od tog šoka!

da al ima slucajeva kad nitko prakticki nije brinuo za tu osobu i nikom nije stalo do nje osim jedne osobe. i sad da izgubiš sve za što si se borio i da ne vidiš apsolutno nikakvu buducnost pred sobom mislim da bi se upropastila skroz. ako osoba ne vidi razlog za živjeti jer sve što je ikad probala ne ide nikako onda dode do tog trenutka da jednostavno završi s tom mukom. poznavala sam takvu osobu pa znam o cem pricam... a isto tako treba imat hrabrosti prekinut život kao i nastavit ga u takvoj situaciji

malo statistike ... otprilike 4 puta zena vise od muskaraca pokusa samoubojstvo , a duplo vise muskaraca se ubije . Sto ce rec ili da su zene nesposobne ubit se posteno ili da ipak traze paznju okoline tim cinom

Od sredstava zene preferiraju tablete i rezanje vena , muskarci pistolje i vjesanje ,a eto sad je Hrvatska patentirala i novi izum ... samoubojstvo rucnom bombom



dosta samoubojstava se dogodi pod utjecajem alkohola ili nekog opojnog sredstva jer ljudi nemaju hrabrosti trijezni sprovesti plan do kraja .


onda npr. drzanje vatrenog oruzja u kuci olaksava posao , da neki nisu imali oruzje vjerojatno ne bi bilo tolko (samo)ubojstava jer mislim da nitko nije sam sebe zatuko palicom .

pozdrav Sigmunde. živnija nam je ovaj pdf otkad si došao i gušt mi je čitati te.
a ovo o ženama bi mogla biti istina kao i to da ženama oružje i nije baš tako dostupno, odnosno nemaju ga kao neke naše vrle muškarčine
dodušem mogle bi se baciti kroz prozor neke višekatnice ali to ipak traje, mislilm na padanje, pa bi se mogle na pola puta predomisliti a plus toga sigurno nebi lijepo izgledale u toj slomljenoj pozi

Samoubojstvo - po meni kukavicki ali u isto vrijeme hrabar cin.
Ne shvacam kakvi to problemi mogu natjerati nekoga da digne ruku na sebe. Vjerovatno se radi o sekundama, ali kada bi malo dublje razmislili mozda bi uvidjeli da to i nije neko rijesenje problema.

Ali totalno ne shvacam dijecu koja se ubijaju, pa kojih oni to problema imaju u zivotu da si moraju oduzeti zivot, pa jos nisu zivot ni probali a vec bijeze od njega

Hvala na dobrodoslici pokusat cu ne pricat previse gluposti

Puno nas u sali nekad kaze ubit cu se od muke kad zagusti , ali malo stvarno na to i pomisli. Kad su ljudi stjerani u kut i kad (ako) su pokusali se iscupati iz neke kaše vise puta sto je rezultiralo neupjehom , ako su liseni nekih temeljnih prava poput slobode (ne mislim na zlocince ) i slicno onda je po meni donekle i opravdano samoubojstvo.Kad covjek ne moze zivjeti kao covjek . Da budemo jasni to moraju bit neki extremni uvjeti i situacije , a ne zbog slomljenog srca jer je draga otisla sa macanom u BMW-u , a ostavila te da places na svom romobilu


Kao bijeg od problema smatram :
Npr. ako nas zatrpaju zivotni problemi i stalno ste u grcu oko posla ,sekirate se sta ce rec sef na neki propust , sta ce rec punica kad dobijete otkaz , zena nece moc vise gledat Kucanice preko maxtv-a , djeca vriste za playstationom 3 , gubite volju za zivotom i smatraju vas "luzerom" , terapeut vam postaje "Jack Daniels " , polako tonete u alkohol i pomisljate da skratite sebi ili nekom drugom taj jadni zivot ... (sindrom Al Bundya)

Vjerujem da je nekim ljudima puno teze naci hrabrosti suocit se sa izvorima problema i rec punici da zacepi il cete joj iscupat taj zmijski jezik nego si oduzeti vlastiti zivot .




S druge strane pitam se kad ljudi dobiju zelju za zivotom i promjenom . To se obicno dogodi kad je kasno i kad smo 1 nogom u grobu , a punica se jos ne da nego nam gura i drugu nogu . Njena kcer vise ne izgleda ko avion nego nosac aviona ...
Ljudi tek kad saznaju da imaju neku neizljecivu bolest shvate apsurdnost zivciranja oko posla , punice , psa koji slini po cipelama itd. Tek kad prođe baka s kolacima osjetis kolko fino mirisu . Samo kod samoubojica vjerojatno u mislima nije ono sto gube nego muke koje se oslobađaju.

samoubojstvo je kukavičluk!!! I to je to...
Nema apsolutno opravdanja za to.
odakle tebi pravo da si oduzmes zivot?!

Malo je prekompleksna tema da bi se tako lako moglo definirati i nazvati kukaviclukom ili bilo kojom drugom definicijom...

Do zelje, pokusaja i samog samoubojstva se moze doci iz milion razloga...vrlo individualna stvar...strah, ocaj, depresija, bol...na koncu treba imati i dozu hrabrosti za izvrsiti taj cin...

U principu se slazem da bi trebali imati odgovornost prema vlastitom tijelu i da teoretski ne bi imali pravo oduzeti zivot tom tijelu...ta nije ono krivo sto smo mi 'zapeli' u njemu...ipak...kada netko dojde do te tocke da ipak pocini takvu stvar on/ona to cini u jednom drugom stanju svijesti...

Osudjivat takav cin je...ne znam...al mislim da nemamo pravo osudjivati...