Depresija je gadna stvar......secanja(bilo koja) puno doprinose...a najgori momenat je kada osoba pomisli da joj se zivot osmehnuo,svu nadu i zelje stavi u taj osmeh i pocne ziveti normalno uzimajuci,bolje reci prihvataljuci ljubav koja joj se daje(samo to je jedini izlaz iz depresije)....a u momentu kada mu se ista uzme(bez obzira zasto i radi cega)onda se oseti kao da je bila iluzija,osmeh se pretvori u nesto slicno poput jokera u filmu dark knight...te padne u jos dublju depresiju gde lekovi i nikakva terapija(citaj hemijska) ne moze pomoci a kamo li pshilozi iliti psihijatri koji su po meni u nekom smislu onanisti kopkajuci po psihi tkv pacijenata i vise ih izlude no poboljsanju stanje depresije....
ranije,svi to znamo,kada neko padne u depresiju i pocne gubiti razum(sto je iluzuarno jer svaki depresivac ima vise noge na zemlji no ljudi koji zive u iluziju i misle da je sve ok jer su postali robovi materijalnosti i ne vide dalje od onoga ciji su robovi...a to moze biti bilo sta,bilo sta...) ..i da,ranije su doktori,psiholozi itd lecili to elektrosokovima a sada lekovima koji uspavljuju i um i dusu,covek postane" legume"(sjeno ,google lose prevede a ja ne znam adekvatnu rec na hrvatskom pa je pliz prevedi)....
jedino sto moze izleciti depresivca(ako je to uopste bolest) je ljubav i priroda,majka zemlja a ne lekovi i ljudi koji kopaju po psihi i rekao bih da ako postoji sinonim za filozofa to je psiholog