Poznata je ona izreka da se različitosti privlače. No činjenica je da razlike ne smiju biti prevelike, a da bi postojala priivlačnost, ljudi moraju biti slični u dobrom dijelu svojih osobnosti. Onda se lakše nađu na istoj valnoj dužini i istražuju preostale zanimljive različitosti. Kad je riječ o fizičkoj sličnosti, fenomen je lakše istražiti, pa je tako nastala i studija. Ovaj ČLANAK govori upravo o tom fenomenu:

Citat:

Znanstvenici tvrde da ćemo prije pohitati u pomoć strancu koji nam nalikuje, nego nekom tko nam fizički ne sliči ili podsjeća na nekog člana naše obitelji. Razlozi sežu još u prapovijest. Što nam više netko nalikuje veće su šanse da ćemo mu pomoći, tvrde znanstvenici. Susretljiviji smo prema ljudima koji nam sliče jer su naši davni predci pretpostavljali da su u krvnoj vezi s nekim tko im je fizički sličan, pokazala je studija. Ovaj instinkt potječe iz vremena kada nije bilo ogledala i kadu su ljudi mogli saznati kako otprilike izgledaju promatrajući članove svoje obitelji. Studija objavljena u časopisu Biology Letters otkrila je i da nas više privlače ljudi koji izgledaju poput nas nego oni koji sliče nekom članu naše obitelji. Znanstvenici su došli do ovog zaključka nakon studije u kojoj je sudjelovalo 70 identičnih blizanaca u srednjim godinama koji su se, iako su genetski jednaki, s godinama počeli razlikovati jedni od drugih. Znanstvenici su obradili fotografije sudionika izmiješavši njihova lica s licima modela, tako da su nove fotografije nalikovale ili ispitanicima ili njihovim blizancima. Onda su pitali svakog od njih koga bi prije spasili da se nađe u opasnosti i bili osobu suprotnog spola, koja im je fizički slična, odabrali za budućeg bračnog druga. U dvije trećine slučajeva odbrali su osobu koja im je najviše nalikovala. ''Naš rad pokazuje da stranac koji nam sliči aktivira našu altruističnu crtu više nego stranac koji sliči nekom članu naše obitelji, čak i ako se radi o identičnom blizancu'', rekao je dr. Paola Bressan sa sveučilišta u Padovi.

_________________
Živi i pusti druge da žive

nešto mi tu ne štima. nebi spasili onoga tko nam sliči na članove obitelje ali bi spasili onoga koji sliči nama, a mi sličimo čalanovima obitelji
ja isto mislim da biramo partnere koji su nam slični u karakternom pogledu. manji je otpor kod prilagođavanja.
čitala sam o tome nešto. uglavnom, prije bi spasili osobu koja pripada našoj rasi nego onu koja ne pripada.

To su prosječni rezultati. Što se većine ljudi koje bolje poznajem tiče, priskočili bi u pomoć svakome.

Sjećam se kad je kod nas gostovala škotska nogometna reprezentacija, Zagreb je bio pun navijača u kiltovima (dakle krajnje neobičnih za naše pojmove) koji su bili nevjerojatno pristojni i na ulicama i u kafićima koje su preplavili prije tekme. padala je kiša i jedan se poskliznuo i pao pred ulazom u banku na Jelačić placu. Svi koji smo se zatekli u blizini smo istoga časa priskočili, srećom mu nije bilo ništra iako je ružno pao, a ljudi bi mogli pomisliti da je lud ili pijan s obzirom na odjeću i činjenicu da mlađi muškarci ipak rijetko padaju samo tako. To je jedan primjer, a viđala sam puno puta solidarnost na djelu. Jedno su izjave u istraživanjima, drugo je ono što činimo na licu mjesta. Ali za suživot sličnosti ipak moraju prevagnuti, i to debelo

Znanstvenici tvrde da ćemo prije pohitati u pomoć strancu koji nam nalikuje, nego nekom tko nam fizički ne sliči ili podsjeća na nekog člana naše obitelji. Razlozi sežu još u prapovijest.

Što nam više netko nalikuje veće su šanse da ćemo mu pomoći, tvrde znanstvenici.

Susretljiviji smo prema ljudima koji nam sliče jer su naši davni predci pretpostavljali da su u krvnoj vezi s nekim tko im je fizički sličan, pokazala je studija.

Ovaj instinkt potječe iz vremena kada nije bilo ogledala i kadu su ljudi mogli saznati kako otprilike izgledaju promatrajući članove svoje obitelji.

Studija objavljena u časopisu Biology Letters otkrila je i da nas više privlače ljudi koji izgledaju poput nas nego oni koji sliče nekom članu naše obitelji.

Znanstvenici su došli do ovog zaključka nakon studije u kojoj je sudjelovalo 70 identičnih blizanaca u srednjim godinama koji su se, iako su genetski jednaki, s godinama počeli razlikovati jedni od drugih.

Znanstvenici su obradili fotografije sudionika izmiješavši njihova lica s licima modela, tako da su nove fotografije nalikovale ili ispitanicima ili njihovim blizancima.

Onda su pitali svakog od njih koga bi prije spasili da se nađe u opasnosti i bili osobu suprotnog spola, koja im je fizički slična, odabrali za budućeg bračnog druga.

U dvije trećine slučajeva odbrali su osobu koja im je najviše nalikovala.

''Naš rad pokazuje da stranac koji nam sliči aktivira našu altruističnu crtu više nego stranac koji sliči nekom članu naše obitelji, čak i ako se radi o identičnom blizancu'', rekao je dr. Paola Bressan sa sveučilišta u Padovi. (Izvor)


Recimo, poznajem nekoliko parova koji toliko slice da djeluju kao rodjeni brat i sestra...ono...skoro bizarno...


Fora mi je kako gore pise da cemo prije pomoci nekom tko slici nama nego clanu nase obitelji...hehe...ima li to skirvenu poruku

Alpha, tvoju temu sam spojila sa ovom jer su potpuno iste

Silver...slazem se...i generalno su mi takva istrazivanja tj. pokusi vrlo upitni...

ne slažem se, evo npr ja sam neki dan pomogla jednoj staroj baki, ne vidim sličnost


pomažem svima bez obzira na sličnost ili ne

Ispod veznika "ili" se ne stavlja zarez... *

Pusti sad pravopis, moguće je oboje. Ovisi samo o kojem je kontekstu riječ. Legijev ili se odnosi na rečenicu: "Znanstvenici tvrde da ćemo prije pohitati u pomoć strancu koji nam nalikuje", dok u onom gore iz časopisa se odnosi na ovu poslije zareza ("nego nekom tko nam fizički ne sliči").
Barem ja tako mislim

Al iz konteksta mislim da su zaboravili zarez

Dobri ste, zarezi su najbitniji na ovoj temi

Pa nego, tu nas zbunjuju sa svih strana o zavjerama, a još i zareza zaboravljaju

Može i tako. Apozicija se istina uvek odvaja zarezima, ali ovo je malo čudno pozicionirana apozicija, jer čini kontrast prethodnom i potonjem delu rečenice, a one obično bliže objašnjavaju i potvrđuju već rečeno. Najbolji oblik bi bio reći sve ovo pre, onda staviti zarez, pa napisati apoziciju na kraju.

A o sličnijim i simpatičnijim... Nisam sigurna koliko ova teorija pije vodu... Lično sam analizirajući ljude koji mi i nisu baš simpatični dolazila do zaključka da je ono što mi se kod njih ne dopada upravo isto to što mi se ne dopada ni kod mene, samo što kod mene nije dovoljno osvešćeno, pa sam ga projektovala na druge... *