Što mislite, do koje mjere su ljudi spremni ići u slijepoj poslušnosti nekoj autoritativnoj osobi? Svi znamo za dva uzasna svjetska rata koja su obilježila prošlo stoljeće. Obični ljudi u tim ratovima činili su užasne zločine. Zašto, odakle je proizašlo to ponašanje? Jesmo li mi uistinu zli i težimo ka nasilju, a u ratovima ljudi dobivaju priliku za iskazivanje svojih duboko potisnutih poriva? Zašto je Hitler imao toliku moć nad pučanstvom, je li on uspio probuditi to 'zlo' u ljudima? Ili je riječ o nečem drugom, što mislite?

Ako su vas ova pitanja zaintrigirala zanimat će vas jedno psihogijsko istraživanje na području poslušnosti autoritetu.
Millgram je 60ih godina prošlog stoljeća proveo niz eksperimenata na ovom području. Zanimalo ga je do koje mjere će ljudi ići u slijepom pokoravanju autoritetu.

Istraživanje se provodilo na Yaleu. Razni ljudi su se odazvali na oglase u novinama (ponuđena je nagrada, a i radilo se o doprinosu znanosti, ljudi iz raznih slojeva javljali su se na oglas). Zbog prirode istraživanja, nije im se mogla reći prava svrha istraživanja, već je rečeno da se radi o istraživanju utjecaja kazne na učenje.
Uputa je bila ovakva: ispitanicima (ljudi na kojima se istraživanje stvarno i provodi) je rečeno da su slučajno izabrani u grupu učitelja (to nije bila istina). Nakon toga, istraživač ih je stavio u prostoriju gdje su kroz staklo mogli gledati "učenika" (zapravo istraživačev pomoćnik), koji je trebao učiti neke liste riječi. E sad, tom učeniku su bile pričvršćene elektrode, i ispitanicima je rečeno da za svaki pogrešan odgovor trebaju zadavati električan udar, prvo slabiji pa onda sve jači. Pri ruci su imali aparat na kojem je pisala jačina udara (od npr 10 do max 450 V). Pokraj ispitanika (učitelja) bio je znanstvenik, istraživač koji je davao uputu i poticao ispitanika na zadavanje elektrošoka za pogrešku.
E sad, pitanje je bilo do koje mjere su ispitanici spremni ići, koliki elektrošok su spremni zadati samo zato što im tako naređuje znanstvenik.

Rezultati su pokazali da je između 70% i 80% ispitanika bilo spremno ići do kraja, i zadati udar od 450 V (na aparatu je bio označen crveno i pisalo "opasnost") na naredbu i snažno uvjeravanje znanstvenika. Pritom nisu pokazali ni najmanji užitak pri tom postupku, dapače, znojili su se, drhtali, oklijevali nastaviti, njihov užas i strah bio je vidljiv. No, svejedno su slušali znanstvenika, jer je on predstavljao autoritet (Yale, akademsko okruženje, znanstvenik koji snažno uvjerava ispitanika da je apsolutno potrebno nastaviti istraživanje). Ova istraživanja ponovljena su na raznim skupinama i u raznim situacijama. Pokazalo se da se muškarci i žene ne razlikuju značajno po rezultatima, kao ni dobne skupine.

Ovakvi rezultati moguće da govore mnogo o ratovima i stvarima koje su ljudi spremni učiniti u njima. Ujedno govore i da ljudi sami po sebi ne moraju biti niti su zli, to što mijenjaju svoje ponašanje nasuprot svemu u što vjeruju i što smatraju dobrim ne govori toliko o njima samima koliko o podložnosti i slijepom pokoravanju autoritetu. E sad, pitanje je kako smanjiti taj utjecaj, kako se oduprijeti?
Što mislite, što bi vi napravili u ovakvoj situaciji, i možete li biti sigurno u to?

Ne vjerujem da bih stiskala taj gumb, ali ne mogu biti sigurna. Zapravo se ja vjerojatno ne bih ni prijavila, a i da sam se prijavila ne bih pristala na pokus u kojem nekome nanosim bol. U ratu bi me vjerojatno ubili kao izdajicu ili dezertera.

Poštujem autoritete tek kad se uvjerim da su autoriteti, ili se njima ne bavim ako ne zalaze u moje područje djelovanja.

mislim da je strah taj koji navodi ljude da poslušno slušaju autoritete naročito u okolnostima kakav je rat. ako tome dodamo propagandu tj ispiranje mozga onda su rezultati još bolji (gori). u ovom ispitivanju je baš to bilo prisutno. autoritet koji je navodio ispitanike šta da rade i očito iskazan strah pri tome.
nije bilo tako davno kad smo to mogli iskusiti i na svojoj koži, nažalost.

I to također što kažeš, strah je važan faktor u ovakvim situacijama, nažalost

Nije im bas eksperiment dobro razradjen...ja bih dala da prvo oni koji pritiskaju gumb isprobaju sve voltaze na sebi pa da onda sokiraju druge...da vidimo nakon koje snage bi ipak na koncu odbili... Ovako su se nasli u nepoznatoj situaciji, nesigurni u sebe i to sto rade i sa mutnom predodzbom o samom soku. U jednu ruku su se mogli opravdati time sto zapravo ne znaju sto rade...znaju da nije ugodno ali ne znaju tocno...a jos je k tome to samo znanstveni test pa onda sigurno ne moze biti tako grozno... Ali ako bi prvo sami probali onda bi mozda rezultati bili drugaciji.
U ratu su ekstremne situacije i ljudi su isto tako izgubljeni i prestraseni i mozda ce pod pritiskom i u strahu pristati i da ubiju nekoga...ali ubiti nekoga je jedno, a muciti pa ubiti je drugo.
Kaoticne situacije izvlace primarnu prirodu covjeka na vidjelo...bilo da se radi o ratu ili nekoj prirodnoj katastrofi koja je dovela do kaosa...uvijek postoji gradacija od onih koji ce pomagati drugima do onih koji gledaju svoja posla pa preko onih koji ce ukrasti, ubiti ili se sadisticki izivljavati na svemu sto se krece... Po nekoj slicnoj mogucoj gradaciji postojat ce stupnjevi na koje ce prestrasen covjek pristati ali opet do neke granice... Tako postoji ispitivanje radjeno u Hitlerovim logorima gdje su majke bile privezane za elektricnu stolicu (ili tako nesto) preko koje su im pustali struju, a one su to mogle prekinuti tako da pritisnu gumb koji prekida dotok struje ali pusta plin u komoru u kojoj je njeno dijete (koje ona gleda kroz staklo)...uglavnom su majke umirale u strasnim mukama ali nisu pritiskale gumb...

U svakom slucaju strasno komplicirano i kompleksno...tesko da se moze istraziti nekim tako banalnim testom...

Aha...OK...ovako u uvodnom postu je djelovalo malo 'siromasno'... Ipak...unatoc tome sto je istrazivanje bilo podrobno mislim da se ne moze uzeti kao neki ogledni obrazac za stvarne situacije tipa rat ali vjerojatno daje sliku za neko ponasanje na poslu i tome slicno...

Eksperiment nije povezan sa ratom jer je u ratu strah... Napisano je već sve što bih mogao o tome reći.

Sam eksperiment potvrđuje nešto drugo, barem meni. Meni to potvrđuje da ljudi ne znaju razmišljati, da slijepo prihvaćaju nešto o čemu niti ne razmisle, samo prihvate. To ovisi i o karakteru, ali ako su se ljudi dvoumili, mučili da stisnu, to je definitino pokazatelj da ne razmišljaju. Nisu se zapitali zašto to rade i zašto da to uopće učine ako je možda opasno, već su se pitali dal da ''razočaraju'' znanstvenike ili ne, bilo ih je strah za sebe više nego za 'pomoćnika'. Još bih napomenuo da karakterno dobar čovjek može ispasti loš zato jer ne zna razmišljati i da je to važna karika pri svjesnom djelovanju.

ne pustujen autoritete, jednostavno to ne mogu.
nemoguca misija za mene.

ako ce mi neko nesto objasnit na lip nacin, vjerojatno cu razmotrit situaciju i ako se slozin da je tocno poslusat cu.
al ako mi neko nareduje, dere se..naravno da NE!

kad nekoga poštujem kao osobu, taj definitivno ima autoriteta nadamnom.