Transkulturalna psihijatrija je opisala u pojedinim kulturnim zajednicama specifične poremećaje koji se ne viđaju u zapadnoj civilizaciji, te ukazala na kulturološke specifičnosti u nastanku i očitovanju pohjedinih duševnih poremećaja koji su prisutni u svim kulturama i zajednicama. Pojedini specifični kulturološki čimbenici mogu imati patogeni, patoselektivni, patoplastični, patoelaborirajući, patofacilitirajući i patoreaktivni učinak u nastanku i oblikovanju duševnih poremećaja. Iskrivljene i štetne religiozne predodžbe o Bogu, iskrivljene predodžbe o sebi i traumatska iskustva igraju bitnu ulogu u nastanku specifičnih disocijativnih poremećaja u različitim kulturama.

Bolest vračanja (stregoneria) i čaranja (maleficium)

U raznim kulturama bolesti se objašnjavaju kao posljedica bacanja čini, uroka, vračanja ili zlim utjecajem neke osobe. Simptomi mogu uključivati opću anksioznost i probavne smetnje kao što su mučnina, povraćanje i proljev, zatim opću slabost, vrtoglavicu, strah osobe da je otrovana, a katkada i da će umrijeti odnosno biti ubijena ("voodoo smrt"). Ovakva stanja se javljaju u kulturama u kojima se vjeruje da "uroci", "čini" ili "vradžbine" mogu biti bačene na svaku osobu što uzrokuje različite emocionalne, psihološke i tjelesne probleme.

"Ureknuta" osoba plaši se smrti ili nekih drugih negativnih posljedica sve dok se "urok" ili "vradžbine" ne skinu od strane vrača ili iscjelitelja. Posljedica vračanja i čaranja uglavnom se događaju praznovjernim osobama, osobama ekstrinzične i iskrivljene religioznosti, psihički labilnim osobama te osobama koje se bave okultnim i zazivanjem zlih sila.

Ovdje se ubrajaju i proklinjanja. Prokletstva su posebice teška ako su izrečena od strane bliskih osoba, ako se odnose na egzistenciju ili ako su izrečena u nekim posebnim okolnostima, primjerice na dan vjenčanja.

Bolest duhova ("ghost sickness")

Očituje se zaokupljenošću smrću i pokojnicima, a simptomi se pripisuju djelovanju duhova, a katkada i čaranju. Simptomi uključuju ružne snove, osjećaj opasnosti, gubitak apetita, slabost, nesvjesticu, vrtoglavicu, gubitak svijesti, strah, tjeskobu, halucinacije, konfuznost, osjećaj krivnje, osjećaj ispraznosti. Susreće se u različitim kulturama. U Americi je često prisutna među članovima mnogih indijanskih plemena.

Đavolje oko (mal de ojo)

Ova pojava raširena je u mediteranskim kulturama, ali i po cijelom svijetu. Sastoji se u vjerovanju da neka osoba zlobno đavolski djeluje preko pogleda. Katkada se radi o vjerovanju da neke osobe donose nesreću ako te krivo pogledaju, ali je obično riječ o nakani da se nekoj osobi naškodi preko đavla. Posebno su pogođena djeca. Simptomi uključuju isprekdano spavanje, plakanje bez vidljiva razloga, povraćanje, proljev, groznicu u djeteta ili dojenčeta. Ovakva se stanja mogu javiti i u odraslih, češće u žena.

Opsjednuće duhovima (zar)

Zar je naziv koji se rabi u Iranu, Egiptu, Sudanu, Somaliji, Etiopiji i drugim sjeverno-afričkim i srednje-istočnim zemljama za opsjednutost osobe duhovima. Opsjednuta osoba zapada u disocijativne epizode koje uključuju pjevanje, smijanje i/ili plakanje, vikanje, udaranje glavom u zid. Obično je prisutna apatija i povučenost, opsjednuti odbijaju jesti i obavljati uobičajene poslove i izvršavati svoje obveze. Mogu razviti dugotrajnu povezanost s duhom koji ih opsjeda. U lokalnim zajednicama ovo se ponašanje ne smatra patološkim.

Opsjednuće duhovima predaka (shin-byung)

Radi se o sindromu koji je opisan u Koreji. U početku se opsjednuta osoba žali na anksioznost i brojne somatske tegobe kao što su opća slabost, vrtoglavica, strah, anoreksija, nesanica, probavne tegobe, a potom slijedi disocijacija i osjećaj opsjednutosti duhovima predaka.

Opsjednuće lisicom (kitsune-tsuski)

Ovaj sindrom opisan je u Japanu. Japanci su tradicionalni panteisti koji vjeruju kako su životinje, biljke, kamenje, planine i sve što postoji povezano s duhovima. Prema japanskim legendama duh lisice može poprimiti ljudsko obličje, najčešće kao mlada djevojka, koja se poigrava s ljudima. Kada se neka osoba počne neobično ponašati to se tumači kao da je postala opsjednuta duhom neke životinje, najčešće lisice, ali nerijetko i psa ili mačke. Vjeruje se kako se takvi duhovi prenose brakom i održavaju u pojedinim obiteljima koje treba marginalizirati. Postoji vjerovanje da takve duhove šalju šamani u označene obitelji.

Bolest gubitka duše (susto)

Sinonimi su još espanto, pasmo, tripa ida, perdida del alma i chibih. Bolest je opisana u Meksiku i drugim državama Latinske Amerike, ali i u SAD-u kod stanovnika koji su doselili iz Srednje i Južne Amerike. Susto je bolest koja se povezuje s nekim zastrašujućim događajem zbog kojega duša napušta tijelo pa tako dolazi do bolesti i nesreće. Simptomi poremećaja mogu se pojaviti odmah nakon zastrašujućeg događaja ili pak nakon nekoliko godina. Tipične smetnje su poremećaj apetita, nesanica ili pretjerano spavanje, zastrašujući snovi, osjećaj manje vrijednosti i gubitak samopoštovanja, osjećaj prljavosti, tuga, gubitak motivacije uz brojne tjelesne simptome kao što su glavobolja, bol u mišićima, proljev, bolovi u trbuhu itd.. Vjeruje se kao u teškim slučajevima susto može dovesti i do smrti. Ritualno liječenje sastoji se u prizivanju duše da se vrati u tijelo i čišćenju osobe kako bi povratila tjelesnu i duševnu ravnotežu.

Arktička ili polarna histerija (pibloktoq)

Iznenadna disocijativna epizoda izražene uzbuđenosti u trajanju do 30 minuta, često praćena konvulzijama i komom u trajanju do 12 sati. Tijekom napadaja osoba trga odjeću sa sebe, vrišti, plače, izvikuje proste riječi, lomi sve oko sebe, jede feces, izlazi iz skloništa, valja se po snijegu ili bjesomučno trči, pokazuje razna iracionana i opasna (homicidalna ili suiciadna) ponašanja. Prije napadaja osoba može biti povučena ili blago razdražljiva više sati, a nakon napadaja obično je prisutna potpuna amnezija. Poremećaj je opisan u arktičkim i subarktičkim eskimskim zajednicama, obično pogađa žene. Pokušava se objasniti kao izraz bazične eskimske osobnosti, ali strahom od gubitka sigurnosti i emocionalne podrške. Neki autori poremećaj povezuju s hipoglikemijom, hipokalcemijom i smanjenom koncentracijom vitamina D.

Amok

Disocijativni poremećaj koji se susreće na Malajima, a sama riječ znači "ući u furioznu borbu". Sinonimi su cafard ili cathard (Laos, Filipini, Polinezija), mal de pelea (Papua, Nova Gvineja, Portoriko) i iich'aa (Navajo indjanci). Poremećaj se očituje povlačenjem nakon kojega dolazi do iznenadnog napadaja homicidalne agresivnosti, pri čemu oboljeli napada svakoga tko mu se nađe na putu. Napadaj traje nekoliko sati dok bolesnik ne bude svladan ili ubijen. Ako preživi, bolesnik zapada u duboki san ili stupor nekoliko dana. Prisutna je potpuna amnezija za razdoblje napadaja. Epizode su obično praćene idejama proganjanja i automatizmima. Gotovo po pravilu ovaj poremećaj pogađa muškarce. Drži se kako su epizode amoka uzrokovane prezirom ili uvredama, te da je češći u muškaraca. U malajskim bolnicama najčešća dijagnoza za slučajeve amoka jest shizofrenija, a u pojedinim slučajevima depresija, akutni moždani sindrom, disocijativni (histerični) poremećaj. U većini slučajeva nema dijagnoze mentalne bolesti, a napadajima prethodi interpersonalni sukob, ozljeda ili osobni gubitak te društveno konzumiranje alkohola.

Latah (amurakh, irkunii, ikota, olan)

Disocijativni poremećaj specifičan za zemlje jugoistočne Azije. Sinonimi su još bah tschi, bah-tsi, baah-ji (Tajland), imu (Ain, Japan, Sahalin), te mali-mali i silok (Filipini). Susreće se i u Sibiru (Rusija) pod nazivom menkeiti ili myriachit. Poremećaj je češći u žena, a očituje se stanjima akutne prepasti sa simptomima dezorganizacije, hipersugestibilnosti, automatske poslušnosti, ehopraksije, eholalije i koprolalije, odnosno disocijativnim ponašanjem ili ponašanjem nalik na trans.

Windigo psihoza

Disocijativni poremećaj koji je specifičan za sjeverno-američke (kanadske) Indijance. Očituje se sumanutim doživljavanjima opsjednutosti kanibalističkim monstrumom windigom s napadajima agitirane depresije i oralnim sadističkim strahovima i impulsima. Ovaj poremećaj se pripisuje depresiji, shizofreniji, histeriji ili anksioznosti.

Sindrom kargo kulta (sindrom milenijarne sumanutosti)

Kargo kult pojavio se u Melaneziji u prošlom stoljeću kao ritual zadobivanja robe, oružja i dobara koje su posjedovali europski zavojevači. Ne znajući da se roba proizvodi u Europi, lokalno stanovništvo razvilo je vjerovanje kako bijelci sve to dobivaju od svojih moćnih predaka izvodeći rituale. Mnogi od njih su vidjeli avione kojima se dovozi raznovrstan teret (cargo). Stoga su počeli oponašati rituale bijelaca (npr. marširanje koje oponaša američke vojnike, pravljenje križa i klanjenje pred njim) s uvjerenjem da će i njima njihovi preci početi slati ista dobra. Sindrom kargo kulta označava magične i grandiozne ideje pojedinih osoba da mogu komunicirati s bogovima i tako dobiti kargo.

Izvor

autor:
Prof. dr. sc. Miro Jakovljević, dr. med.

Klinika za psihijatriju, KBC Zagreb
Zagreb, Kišpatićeva 12

Interesantna tema. Zapravo, sve je daleko istinitije nego što bi čovjek i pomislio. Sve se uglavnom svede samo na razgovor o tome ko koliko zna o takvim stvarima i to je postala tema za uz kafu. Ipak, iskustvo kroz koje sam prošao, može se ispričati samo onome ko je to doživio. Kad jednog dana shvatiš da apsolutno ne upravljaš svojim životom ma koliko se trudiš, da se stvari, ljudi i štošta odvija mimo zdravog razuma... E...tad je meni "kliknulo"..
Ovo je stvarno tema za otvoreni razgovor. U traženju izlaza otišao sam dalje nego što sam i mogao naslutiti. Na kraju, Istina je da sve ovo UOPŠTE Nije kako izgleda.

Zapravo kad sam čitala text palo mi napamet kako različite stvari se mogu gledati iz različitog kuta.

Dok su nekima iskustva iz početnog posta duhovno stanje i misticizam, drugima je samo bolest koju treba liječiti. Lijekovima.


I još šta mi je zanimljivo ta podijeljenost bolesti po regijama.

castrumrider je napisao/la:

Kad jednog dana shvatiš da apsolutno ne upravljaš svojim životom ma koliko se trudiš, da se stvari, ljudi i štošta odvija mimo zdravog razuma... E...tad je meni "kliknulo".. Ovo je stvarno tema za otvoreni razgovor. U traženju izlaza otišao sam dalje nego što sam i mogao naslutiti. Na kraju, Istina je da sve ovo UOPŠTE Nije kako izgleda.

E, sad je pitanje šta je zdravi razum. Ono sto su rekli oni neki , ili ono sto mi sami osjecamo i zivimo. Hoću li ikad bit sigurna da sam normalna i zdrava. Ko to zna?

Primjer: osoba koja ima moći (bilo kakve) jel to samo ludost ili ipak uzvišeno stanje svijesti, dar, mistika, ... ?

Svi mi vrlo dobro znamo šta je zdrav razum. Oni koji to ne znaju, misle da znaju, a zapravo su pod apsolutnom vlašću vrlo moće sile.
Postoje osobe koje imaju "moć". Neke su te moći svjesne a neke ne. Pitanje moći je slijedeće. Šta činiti kad imaš MOĆ. Moć je ista za svakoga. Zavisi samo u čijim je rukama. Neko pomoću šibica naloži vatru, skuha hranu i ugrije dom. Neko pak taj isti dom spali do temelja. Uticaj sila gore spomenutih nije nikakav "misitcizam" već svakodnevna pojava. Kad to počnemo uvažavati kao takvo, onda nećemo liječiti ljude kojekakvim sedativima u miligramima i gramima ili ih zatvarati u ustanove tipa "Kukavičijeg gnijezda" Slobodno podignite glave i pogledajte u oči svima oko sebe. Posmatrajte i primjetićete. Ovo govorim iz svog i iskustva bliskih mi osoba. Kad smo stvarno spoznali da smo nečijom manipulacijom dobili "poklon" u vidu extremno "nestašnog" bića, počeli smo se liječiti. Put je vrlo trnovit. Čim liječenje počne, zamke i napadi stižu sa svih strana.

Vidim da se tema vrzma oko podijeljenosti po regijama pa da kažem nešto po tom osnovu. Vradžbine, uroci, bajanje, magijske sile, ... jesu na izvjestan način podijeljenje po regijama. Tiče se podijele vlasti među bićima koja su u tim regijama "nastanjena" još prije nas. U pricipu, regije su njihove već jako dugo. Kako se "ljudska" rasa naseljavala tu i tamo na planeti Zemlji, tako su i oni među sobom dijelili područja gdje će ko vladati. Za razliku od nas, oni se u svojim "podjelama vlasti" jako dobro slažu i samo su formalno razdvojeni po regijama. Mi..ljudi...navodno civilizirani, međusobno se ubijamo počev zbog sitniša u novčaniku pa preko borbe za vlast nad komadićem parcele, zbog sexualno frustriranih žena i muškaraca...itd. Sami znate da je spisak predugačak. Davno smo od nekih drugih bića dobijali poruke poput "takmičite se u dobrim djelima". Ali ne, mi volimo jedni drugima pokazati pripadnost u tamnim namjerama. I tako i mi brišemo regionalne podjele, ali onako kako odgovara onima koje ne vidimo. Naravno, oduvijek je đavolov najveći trik bio da ubiijedi čovjeka da ne postoji. Tako je pola posla gotovo, a pola ćemo mi sami obaviti.
Sad razmislimo pa se upitajmo šta zapravo znače riječi poput- stanja disocijacije, shizofrenije, duševni poremećaji, razne egzotične bolesti sa prefiksom patološkog...
Ono što treba svi da znamo, je to da se sve ono što smo čuli od bake, rođaka, priča, legendi, vidjeli dosta toga i filmovima...zasniva na istini, odnosno na stvarnosti u kojoj živimo.
POSTOJE osobe koje su zbog vlastitog koristoljublja, učinile korak prema tami, data im je moć komunikacije i vlast nad nižim bićima s one strane. Tako ljudi sa niskim pobudama odlaze kod takvih osoba po "pomoć" i onda se razvode brakovi, rastavljaju veze, naglo obogaćuje ili naglo ili sistematski dovodi do egzistencijalnog uništenja,,narušava se fizičko i mentalno zdravlje, vrše samoubistva...

"Zlo" kako ga mi nazivamo, se širi i preuzima vlast ALI samo uz naš pristanak. Zapamtite, sve je slobodna volja. Oni koje mi vidimo kao zle, sami sebe ne vide tako. U suštini, oni to i nisu. Oni samo čine ono što je svrha njihovog postojanja, ništa više i ništa manje od toga. kad vuk pojede milog nam bambija, onda je on zao, samo je učinio ono što jeste u njegovoj suštini da čini. Ništa više. A ni manje. Mi ne činimo ono što je naša suština. Odatle ovoliko zla i nepravde na svijetu, asve je u rukama ljudi-sluga onoh koje mi ne vidimo. Pored raznih obreda u mračnim prostorijama u svrhu dozivanja nižih bića iz svijeta tame, danas imamo i vrlo lijepe primjere novina, televizije i interneta koji čovjeka koji nema svjesno izgrađenu zaštitu, svakom perverznom slikom i textom sve više korak po korak bacaju u ropstvo i propast. U textu kojim počinje ova tema započeta od Lullaby, Prof. dr. sc. Miro Jakovljević, dr. med., je dosta toga nabrojao a da možda ni sam ne zna koliko je sve to drugačije od stava koji medicina ima prema tome. Ali to ne znači da gosp. profesor nije jedan dobar čovjek. Naprotiv, to samo pokazuje da svi sve pokušavamo izliječiti inekcijama ili tableticama ili dužim ili kraćim boravkom u " Centrima za duševno zdravlje ".

@castrumrider, postoji li šansa da o vlastitom iskustvu napišeš nešto više od onoga što si natuknuo? Nemoj, naravno, ako ne želiš.

Psihijatrija je posebna grana medicine gdje se tjelesno uvelike križa, nadopunjava, nadovezuje s duhovnim ili duševnim, odakle i izraz duševno zdravlje, premda bi duhovno zdravlje bilo ono za čime treba težiti. Promjene u mozgu (fizičke i biokemijske) uzrokuju dio navedenih problema. No često se na toj fizičkoj razini ne može ništa naći. Zato i kaže da je recimo u podlozi amoka česta shizofrenija, ali se najčešće uzrok ne zna. Svatko može ponekad upasti u patološka duševna stanja. Stanje u kojem netko potpuno bezrazložno mlati i ubija oko sebe, udara glavom o zid, trga odjeću, jede vlastite izlučevine i slične gadne stvari sigurno nije normalno stanje. Sigurna sam da postoje načini kako dovesti nekoga do takvih stanja i možda dijelom to i jest cilj raznih manipulacija. I dobro je to znati. Osim toga, postoji jedno dobro poznato stanje koje nije fizička bolest ali je medicinski neizlječivo, a to je psihopatija. To su duboki poremećaji ličnosti koji se kod fizički zdravog čovjeka razviju pod utjecajem okoline i, možda, zbog nekog genetskog faktora. U transkriptrima Kasiopejaca i literaturi koja se s njima povezuje nazivaju se OPS (okrenuti prema sebi) ili čak bionički portali kad se radi o teškim psihopatima, nešto kao ljudi bez duše, dok su oni drugi OPD (orijentirani prema drugima). Njih se u ekstremnim slučajevima može jedino izolirati kako ne bi bili opasni po okolinu, no kako su inače zdravi i često vrlo inteligentni, oni šeću među nama i iz tih redova se regrutiraju mnogi masovni ubojice, pa i vođe poput Hitlera i njemu sličnih koji možda samo nisu imali prilike napraviti toliku štetu. Da se radi o nečemu što nije genetski uvjetovano vidi se po potomstvu koje, ukoliko ih se makne od njihovog izravnog utjecaja, sasvim normalno funkcioniraju.

Osobno sam protiv tovrsnih podjela jer su opasne, mogu dovesti do zaluđenosti i mržnje druge vrste prema ljudima koji se malo razlikuju od svoje okoline, pa se tako može dogoditi da proradi zakon linča i da strada netko za koga se vjerovalo da je nekoga urekao ili za koga se misli da u svom podrumu izvodi rituale prizivanja moćnih zloduha. Svi ljudi su putnici kroz život i dok ne učine nešto uistinu loše imaju pravo tražiti svoje vlastite putove na sebi svojstven originalan način.

A duševne bolesti, da još jednom ponovim, postoje. Od blagih poremećaja do vrlo teških i smrtonosnih stanja.

Što se tiče mog iskustva, da...prilično sam natuknuo. ali prvo malo o psihijatriji koja tek treba da u bliskoj budućnosti preuzme brigu za zdravlje čovjekovog tijela i bića. Ali na sasvim nove načine, odnosno stare-nove načine, davno zaboravljene. Svi znamo, ali to znanje zanemarujemo, da psihijatrija jednostavno "voli" ljude liječit na njima tako drage načine u što spadaju medikamenti, terapije, ustanove, razna "promatranja i analize...a čovjek koji je "obolio" i dalje je u istom stanju. Eventualno malo mirniji zbog raznih sedativa. Naravno, postoji sve veci broj pojedinaca psihijatara koji su presli konvencionalne granice i na svojim i iskustvima drugih došli mnogo bliže samom Biću Čovječijem. Da, duševne bolesti postoje, slažem se sa Svjetlomisjenom.
Duševna bolest označava bolest duše,zar ne. A zašto je duša oboljela, ŠTA je UZROK. I na izvjestan način sam u gornjem tekstu spomenu i OPS i OPD. O...itekako znam kako OPS funkcioniše. Moj prijatelj i ja, koji smo svaki na svoj način dobili "poklon" , nazvali smo to djelovanje "SAVRŠENO LOŠE". Vjerujte, tako i djeluje, SAVRŠENO. Jedan preduslov da čovjek koji je pod uticajem OPS bića, zaista ne oboli duševno, je prethodni nazovimo ga jak lični stav prema životu i njegovim istinama. Zdrav duh koji sam već posjedovao, u mnogome me je sačuvao kad sam bio u stanju vrlo lične drame u kojoj sam sebi izgledao kao da JESAM LUD, a znam da NISAM. Glasovi-odjednom neko izgovori moje ime, ili kaže nešto što nekada razumijem a nekada ne. Ispočetka sam znao nekoga ako sam u društvu upitati,"šta si rekao" ???!!! Samo me pogleda dignutih obrva, tipa, "o čemu ti pričaš" Mislio sam da je šala, ali NIJE. Kad sjedim i npr. čitam knjigu, odjednom čujem... "samo čitaj"... ili me zovne po imenu, ili čujem razgovor kao da je u drugoj prostoriji.... Znate, to je VRLO teško progutati i praviti se da je sve u redu. Nije u redu. Jer shvatio sam da mi se ne pričinjava već da ČUJEM to što čujem. Zatim...primjetim neku sjenu koja kao da "šmugne" npr. kroz hodnik u drugu prostoriju. Ustanem i pogledam...naravno, nema nikoga. A da sve bude ljepše...moja bivša...je to isto primjećivala ali mi nije govorila jer je mislila da joj se učinilo. A to nam se znalo desiti u istom trenutku. Kad sam jednom ustao i pogledao u drugu sobu i rekao šta mi se "učinilo" a pričali smo i pili kafu, onda je rekla da je i ona to primjetila. Dakle...nisam bio sam u svom..."ludilu". MI nismo bili sami, da se bolje izrazim. To je bio početak. Onda smo počeli osjećati tjelesne manifestacije. Kod nje je to bilo izraženije. Npr. lupanje srca...bez ikakvog razloga..sjediš mirno i počne udarati tako da se vidi na grudnom košu kako udara kao da hoće van. Zatim, počinje trnjenje i neka kao obamrlost tijela i udova. Slijedi još...jaki trzaji u fazi prelaska u san, i u stanju dubokog sna. Do te mjere sam se znao "trgnuti" da sam se budio i sjedio ne znajući šta se dešava. Osjećaj da te neko prati, tik iza...Ma to više nije bio "osjećaj", to je bilo hladno ljepljivo prisustvo na samom vratu. Toliko puta sam se okrenuo...ništa, nigdje nikoga. STRAH. Kako je to bilo gadno osjećati da nisi sam kada si sam. Onda počinju razne paranoje. Svađe bez ikakvog razloga. Ja ih nisam često počinjao, ali ona jeste. I nakon sat vremena svađe, kada ja lijepo i argumentovano smirim situaciju, i kažem joj da mi nije trebala reći to i to...ona meni "iznenađeno" kaže "ja to nisam tebi rekla" Jednom sam našu svađu krišom snimio na kasetu i kad sam joj poslije pustio da čuje, tvrdila je da to nije rekla, kao jeste to moj glas ali ja se ne sjećam da sam to rekla. Tad baš i nisam mogao da joj povjerujem, ali danas, nakon svega, znam da na neki način i nije Ona rekla to što je izgovorila. Poslije se to i meni događalo, pa sam i ja nekada tvrdio da nešto nisam rekao, pa čak i ako je više osoba to čulo. Da, kao što sam već rekao u par navrata riječ "bivša"...razveli smo se. Poslije se sve pretvorilo u pakao. Došle su scene koje ću uvijek pamtiti. MI doslovno NISMO Znali šta radimo. Uništavali smo jedno drugo. Priča je duga, ima toga još, mogao bih Vam negdje uz kafu pričati i pričati... O samim simptomima i pojavama ovoga što bi neko nazvao "duševni poremećaj", a zapravo je zaposjednutost od strane, da se precizno izrazim, nižih bića-sluga "viših" bića koja su njihovi gospodari, a ti gospodari te svoje sluge "instaliraju" u čovjeka onda kad je naše eterično tijelo zbog nečega slabo i otvoreno. A tome uglavnom i ne znajući sami doprinosimo time što ne poštujemo sebe ni univerzum u kojem smo postali i u kojem jesmo. Ta bića u zavisnosti gdje živimo, imaju različita imena, a izraz vamzemaljci....napokon mi je jasan. Kad sam počeo shavtati da sa mnom "nešto nije u redu", nedugo nakon toga počeo sam sa liječenjem. Kako je vrijeme odmicalo, ja sam se vraćao sebi. Nije mi lako čak ni sada dok ovo pišem. Život mi je "spaljena zemlja". Umalo zaboravih. Pojave, poput slučajnih događaja, kad apsolutno sve ne ide u bilo kom normalnom pravcu, kada na svoje oči ostaješ bez društva, okrećeš leđa bližnjima, a znaš da činiš nešto što nije u redu i ipak to činiš a ne znaš zašto. To čovjeka smrvi. Dakle, da se vratim svome putu ka liječenju. Long time ago...prije braka, krenuo sam u tada nejasnu potragu za odgovorima kojima nisam baš ni znao pravo pitanje, ali sam osjećao da je to nešto gdje treba da idem. Tome sam se vratio. I ZAHVALJUJUĆI ovome kroz šta sam prošao i kroz posljedice čega prolazim, ZNAM...napokon Znam. Znam ko sam, Znam odakle sam, Znam gdje idemo i ja i svi MI. TO stanje...taj...Osjećaj...TO je neizrecivo. I Sada, Ovog trenutka...najviše što vam mogu reći da vam to približim, jeste da mi je na licu osmjeh i da osjećam jedno lijepo stanje Ljubavi prema svemu. Nekako sve razumijem. I ono što mi je nekad bilo "Zlo" sada i njega razumijem. Razumijem ga jer sam saznao ko sam JA. I napokon, Napokon...osjećam Zahvalnost. Više od toga se ne može izreći. ZAHVALNOST.

Možda sve ovo nije tema za ovdje ili ondje, ali...bio sam zamoljen...i odgovorio sam.
Sve je Svjetlo i Sjena. HVALA.

Impesivan text. Čitala sam ga u jednom dahu ne odmičući pogled sa slova.
Dok sam čitala prolazilo kroz glavu svašta; i o autoru i o sebi, o mom znanju ili neznanju prishologije, o iskustvu mom koji je u nekim stvarima sličan kao u postu ili jednak u pojedinim crticama... i onda sam pomislila kako cu napisati odgovor koji ce objasnjavati da to nisu vanzemaljci vec sami mi ali van zemlje. Onda sam se ipak predomislila, jer ako znam da smo to mi van zemlje, ako sam shvatila vise onda vrlo vjerojatno postoji i jos neka druga istina mozda a da je ja ne znam.

Kratko cu se osvrnut na tikove (tako cu sad nazvat spomenute manifestacije):
**Lupanje srca bez uzroka, snažni trzaji tijela, sjene oko nas, "nisam ja to rekla" ,..itd.. ma skoro skoro 100% sigurno mogu rec da tu nema parapshilogije vec sa je to cista da ne kazem obicna psihologija. ( o iskustvu pisem)

Gle.. postoje razlicite reakcije nas i nase glave u nekim novim teškim situacijama. Ponekad znaju bit zapanjujuce, ali zapanjujuce nama samo jer nam se dogadaju prvi put ili zato sto se one dogadaju rijetkima ili bas nama na taj specifican nacin. Rečenica pod ** sam imala i ja. I vise od toga. Imali smo i mi. Stres, slijed situacija, nemogucnost nasih pshiha da se bori sa nekim losim stvarima kako treba itd. nas dovode u situacije neobicnih rekacija. Trzaji tijela u prelazu u san ili snu su znali biti tako jaki, snažni i ucestali u jednom satu da bi me znali zaboliti svi misici u tijelu ... i prejak nemir. Iz cista mira, kad sam vec bila mirna i spokojna zaspala u udobnom krevetu.
"Nisam rekla"..eh..to je posebna prica ali i to se da objasniti. Puno posla za pisati ovako ali probacu ukratko u par recenica. U bijesu, jakoj tuzi (treba znat da svi ljudi nisu isti i da svi isto ne dozivljavaju tuge, bijes, tjeskobu) glava se zna ponasati posve drugacije i drgacije reagira cak i u duzim vremenskim periodima. Ne da sam u trenucima zaboravljala sta sam rekla vec i vece i vaznije stvari. Za ne povjerovati kako je to ludo. A nisam bila luda, da se razumije, vec samo umorna, isrcpljena i isisana u svakom pogledu. To je kad tijelo, glava i duh dođe na rezervu.
Ono sto sigurno znam je da malo znam. I tu su moji odgovori.
Zatim prelazi euforije u tjeskobno stanje su posebna prica. Dogodi se odjednom. U par sekundi.

I da.. da ne zaboravim : ovakve i slicne manifestacije vode za sobom jedan fenomen a to je da cesto jedna osoba vuce za sobom drugu iz njegove blizine ako ta druga ima predispozicije za to. I postaju slicne ili iste. (imam za ovo vise primjera). Osobito ako su nekako vezani jedno za drugo (partneri, braća). Kad se to dogodi onda jedno drugom pogorsavaju situaciju, kao zacarani krug. I ode daleko. Predaleko. (jedan od primjera koje imam je zavrsio jako lose, izgubili su oboje svaki kontakt sa stvarnoscu). Ovo je bio osvrt na recenicu "unistavali smo jedno drugo".

Imala sam priliku razgovarati sa prisnom osobom o slicnim stvarima,... kod njega su bile specificne rekacije. Takoder neko stresno razdoblje zivota, jako stresno i bezizlazno a moralo se funkcionirati normalno, nije se smjelo stat. Tu sam se naslusala prica o glasovima koje su ga navodile na suicid. Posve normalan momak, jasan i glasan, dogodio mu se u jednom periodu zivota da je morao rijesiti dosta nekih bitnih stvari u zivotu u malo vremena sam. Jak pritisak ga je doveo do neocekivanih rekcija njege psihe. Evo nekoliko recenica da bude jasnije:

-"Lezim u svojoj sobi, miran i spokojan, citam knjigu, otvoren prozor, proljece, ptice, sunce, cvijece i razmisljam kako je zivot divan i jednostavan .. i onda u jednom trenu, kliku sve postaje drugacije i neki glas u glavi je, tocno znam da nije u sobi vec u mojoj glavi mi kaze da se ubijem. Da skocim s prozora . I pocinje mi se svidati pomisao na let prema dole. Prejaka zelja..prejaka zelja sa pasti dole. Ustajem se, drzim za okna i potpuno miran i svjestan to radim, bez osjecaja da je to lose. Okrenem se oko sebe, u sobi vidim neku stvar (mozda igracku djeteta i sl) i znam da nije to u redu. I pocinje borba da prekinem naum. Jedva. "

-"Vozim doma i pjevusim glazbu sa radija. Volim voznju i uzivam, nasmijan. Zadovoljan. Miran. I onda s neba samo klik i sve postaje drugacije. Prejaka tjeskoba u mom tijelu. Ruke i noge kao olovo, prsa bez zraka, tezina cijelog zivota na ramenima i zamisljam hladnu cijev pištolja na vratu, tocno osjecam da mi je zahladilo na tom dijelu, i godi. Godi kao nikad nista do sada. I da sam ga imao tu i tada opalio bi bez razmisljanja. Toliko stvarno da sam dotakao vrat da vidim sta je tu tako hladno i progledao se na ogledalo. Cijev je bila tu a ne vidim je.".

Itd...
(prica s njim je zavrsila da je otisao na razgovor(e) kod svećenika-pshiloga, radio na sebi i sad je dobro).

Ima jos prica i zanimljivih situacija. Ali sve se svode na jedno: cudnovati su putevi nase psihe. Neke smo otkili, neke nismo jos, a neke necemo vjerojatno nikad.
Dobro je samo ako iz svega ovoga se izide sa spoznajom i pametniji i jaci, a kao takvi smo spremniji na nove uzroke, trigere na neocekivane i čudne rekacije nase glave.

Riječ Parapsihologija, onako kako je ja nekome i sebi tumačim,jeste "Neobjašnjivo u Psihologij (običnoj). Ta obična psihologija, se zasniva na učenjima i tumačenjima običnih ljudi koji su poznatu nam psihologiju razvijali na sebi svojestven način, a što je opet u mnogome ovisno od ponaosob svakog od njih tj. u kolikoj mjeri su oni sami bili razvijena Ljudska Bića. Psihologija mi je bila literataura kao nekome sportske strane, čak i sa većim žarom i ljubavlju za znanjem sam pristupao toj oblasti. Počeo sam još u osnovnoj školi, vrlo rano čitati i primjećivati nelogičnosti ili osvijetljene staze, u zavisnosti od aotora do autora. U tom periodu počinje prihvatanje i odbacivanje, što je normalno, jer kako jedan Sufi mudrac reče: "Na put kreni s dvjema torbama, jednu stavi naprijed, a drugu pozadi. Sve što ti je jasno, kad je riječ o znanju, i što možeš upotrijebiti stavi u prednju torbu, i neka ti to posluži kao vodič. Ono što ti je nejasno stavi u torbu pozadi. Doći će vrijeme kada ćeš iz jedne torbe prebacivati u drugu, i ono što je pozadi stavljati naprijed , i obratno. Nikad ne znaš kada će se u tebi upaliti svjetiljka spoznaje." Inače, toplo svima preporučam knjigu " Mudrost Sufija" od J. Fadimana i R. Frager-a. Otvoriti srce i čitati.
Jer samo kroz srce, može čovjek doći do svoga bića i spoznati Istinu o sebi.
JA SAM onaj koji je uzrok svoje patnje ili sreće pa čak i kada ta patnja ili sreća, po našem mišljenju, dolaze od nekoga drugoga. Shvatio sam da uzrok, korijen nečega što mene ili bilo koga drugoga čini sretnim ili nesretnim, leži u meni samom, u svakoj mojoj misli i djelu. Zato trebamo živjeti SVJESNO i odgovorno za svoje postupke.
I nije lako doći do toga, ali je put lijep i onda kada smo na tom putu gladni, umorni i žedni.
Sada, danas, nakon svega što mi se događalo, nakon što Znam da djelimo ovaj Svemir sa drugima, koji nisu nužno "dobri" po našim mjerilima, kao i sa onima koji to jesu, osjećam do određene mjere poštovanje prema tim istim bićima koja su na neki paradoksalan način "zbog mene samog bila uzrok moje patnje".
Samo Znanje nas štiti. Znanje je mudrost. Znanje nam daje Moć.

U slijedećem pisanju pričaću o samom liječenju.

Preduhitrio si me, castrumrider. Upravo sam željela pitati o kakvoj se vrsti liječenja radi. I mene od malih nogu zanimaju ljudska psiha i duhovnost, no kako su moji roditelji bili na neki način znanstveno orijentirani, i ja sam uvijek stvarima nastojala pristupiti što je moguće više racionalno i logično. Imam vrlo malo osobnog iskustva sa stvarima koje si opisao, ali sam to ponegdje znala vidjeti na djelu pa mi se možda zato nekako čini da čitam priču koja mi je odnekud poznata. Čudni su putevi onog našeg dijela koji nije materijalan ili ga barem ne doživljavamo takvim. I jako je važno tražiti ono bitno, jer mislim da se ono čovjeku prije ili kasnije ukaže, samo je pitanje hoće li ga moći i znati prepoznati. To prepoznavanje, dublje shvaćanje barem dijela stvari koje se oko nas događaju smatram blagoslovom zbog kojeg i ja osjećam duboku i trajnu zahvalnost.

Ono sto mene, evo reću, ljuti je to što se svaka imalo neobična stvar tumači kao mistika, utjecaj više i strane sile. A to je zato, mislim, što smo premali da shvatimo mnoge stvari koje su posve normalne (makar one bile neobične i jako čudne) i čuče skrivene u nama. Kao da je lakše nazvati to "duh", "vanzemaljac",.. i sl..nego objasniti pravo stanje situacije.

Pa ja sam sklona najprije preispitati sva moguća logična rješenja. I uvjerena sam da su mistične pojave koje spominješ na nekom nivou savršeno logične. Stvar je dakle u nivou našeg gledišta, možda našeg trenutnog stanja svijesti. Jer postoje stvari koje se naprosto ne mogu objasniti samom logikom i znanjem koje trenutno posjedujemo. Možda je potrebno vrijeme. Sjećam se kako sam ne tako davno pomislila da mlada žena koja razgovara sama sa sobom na ulici ne može biti sasvim čitava u glavi, dok nisam vidjela da u ruci drži spravicu manju od tokivokija koje sam poznavala, bio je to moj prvi susret s mobitelom prije šesnaest ili sedamnaest godina. No da se netko iz dalje prošlosti, recimo iz 17. st. našao na mom mjestu, on to sebi nikako ne bi mogao objasniti. Tu se radi dakle o određenom tehničkom predznanju, no možda nešto slično postoji i na manje opipljivim područjima. Mislim da mi zbog evolucije koja se, tako barem izgleda, ubrzava, sad vidimo i čujemo i doživljavamo više neobičnih stvari nego naši prethodnici koji su živjeli u nekakvom stabilnijem svijetu bez obzira na ratove i ostala sranja koja su ih morila. Možda se razvija novi senzibilitet, sad kad mnogi od nas polako priznaju sami sebi da svijet i nije sasvim takav kakvim smo ga zamišljali. S druge strane, zbog razvoja znanosti izgubili smo osjećaj za čuda, dakle za nadnaravno, koji su naši preci imali ugrađen, mislim da su bili manje skeptični i njihova psiha je učinila čuda i nadnaravne pojave normalnim dijelom svakodnevice. Mi smo ih svrstali u slične pregledne tabele kakva je ona u uvodnom postu. Ja zapravo vjerujem takvim tabelama i vjerujem da su one barem 95% ako ne i više točne. Velika većina stvari se može i mora dati objasniti, inače mislim da se radi o samozavaravanju, traženju neobičnog pod svaku cijenu. Ali me sve više zanima onaj mali ostatak koji istraživanja i klasifikacije ne pokrivaju. Sad sam svašta napisala i nisam sigurna može li se pratiti što sam mislila, pa da pričekam