Lijepo je imati sportskog idola, osobu koju poštuješ i koja ti je zbog svojih nekih postignuća uzor.
Ali postoji i druga strana medalje i neke osobe idu u totalne krajnosti. Danas čitam u 24 sata o Mirsadu iz Sarajeva koji putem YouTubea traži upoznavanje sa trenerom Intera iz Milana Joseom Mourinhom. Ako mu netko ne ispuni želju planira se ubiti.
To me potaklo na dublje promišljanje o svijetu sporta općenito. Tjedne plaće nekih sportaša su dovoljne da se financira prehrana manjeg afričkog sela punog gladnih usta sigurno mjesec dana.
Sportaši se štuju kao božanstva, stadioni su puni, a crkve prazne.
Što to sve govori o današnjem društvu?

Kruha i igara - rekli bi Latini.

Baš tako, mentalni sklopovi nekih pojedinaca su doista na razini koju opisuje ta "kruha i igara". Neke druge vrijednosti su danas trebale biti primarne, ali nažalost nisu.

moj sportski uzoor je javier zanetti...a i dobro je dok ima sporta,sport ce maknti ljude s ulice,sport udruzuje ljude...iskreno me niti ne cudi sto su crkve prazne,niti mogu reci da mi je to zalosno

Moj sportski idol je Alexandre Pato

Marijan Benes