Svi mi imamo nekakve idole u zivotu jel da.....ne moram sad objasnjavat svi valjda kuzite....


moj prvi idol kojega sam favotizirao davno dok sam pratio moto sport.....

jedan i jedini......KAMIKAZA......Kevin Schwantz.....



Kevin Schwantz proveo je 9 sezona u najjačoj klasi u kojima je ostvario 25 pobjeda i jedan naslov svjetskog prvaka, a bio je iznimno popularan zbog agresivnog stila, koji je nerijetko značio vožnju na sve ili ništa...

Rođen je 19. lipnja 1964. godine u Hustonu u SAD-u. Roditelji su imali vlastitu trgovinu s motociklima i motociklističkom opremom, pa je stoga Kevin već u dobi od tri godine naučio voziti. S ozbiljnijom motociklističkom karijerom krenuo je kao tinejdžer, uz veliku podršku oca. Tih se godina posvetio motokros utrkama, ali se 1983. godine, nakon teškog pada na kvalifikacijama za utrku u rodnom gradu, odlučio okrenuti cestovnim motociklima.
Krajem 1984. godine ponuđena mu je testna vožnja od strane Yoshimura Suzuki Superbike momčadi. Tu je priliku objeručke prihvatio te je sezonu 1985. završio na sedmom mjestu, unatoč tome što je nastupio na samo pola utrka, a isti je uspjeh ponovio i 1986. godine. Tih sezone počinje i njegovo legendarno rivalstvo s Wayne Raineyom. Njihova nadmetanja iz utrke u utrku privlačila su veliku pažnju publike.
Schwantzova je karijera specifična i po tome što je svih devet sezona provedenih u najjačoj klasi, onoj od 500 ccm, ostao vjeran Suzukiju. U prve dvije sezone 1986. i 1987. godine, Kevin nastupa na svega tri utrke po sezoni te ne ostvaruje nikakve značajnije rezultate. Kasne osamdesete i rane devedesete godine prošlog stoljeća zapamćene su po ponajboljim borbama u povijesti motociklizma, a jednu od glavnih uloga u toj priči imao je upravo Kevin Schwantz. Unatoč tome što je u velikoj većini slučajeva njegov Suzuki bio sporiji od Yamahe i Honde njegovih konkurenata, Schwantz se zahvaljujući svojoj vještini i borbenosti ravnopravno nosio s veličinama poput: Wayne Raineya, Wayne Gardnera, Mick Doohana, Eddie Lawsona i Randy Mamole.
Prve pobjede ostvario je u sezoni 1988. i tada počinje njegov put prema naslovu prvaka. Te je godine prvenstvo završio na osmom mjestu, a već slijedeće godine bilježi čak 6 pobjeda u sezoni, ali u ukupnom poretku ostaje četvrti. Sezonu 1990. završava na drugom mjestu, 1991. na trećem, a 1992. na četvrtom. Vrhunac karijere stigao je 1993. godine u obliku teško zasluženog naslova prvaka u 'kraljevskoj klasi'. Već slijedeće sezone pritisnut brojnim ozljedama gubi volju za utrkivanjem. Vrlo ga je potresla sudbina Wayne Raineya, koji je prilikom pada na VN Italije 1993. godine ostao paraliziran. Sezonu 1994. završava na četvrtom mjestu, a 1995. godine se, nakon brojnih razgovora s prijateljem Raineyem, odlučuje na povlačenje iz prvenstva i završetak karijere.
S jednom pobjedom više od Raineya postao je drugi najuspješniji američki motociklist svih vremena, iza Eddie Lawsona. U znak poštovanja i sjećanja na Kevina Schwantza, Svjetska motociklistička federacija odlučila je umiroviti i njegov, tada već legendarni, startni broj 34 i time mu odati priznanje kao jednom od najuspješniji motociklista. Kasnih devedesetih Schwantz je u potrazi za adrenalinom pomalo sudjelovao na NASCAR utrkama, a danas vodi školu vožnje u Atlanti.

i legendarna pobjeda u Hockeheimu '91.....Rainer ima brzu Yamahu i prestize ga na svakoj ravnici ali Schwantz sve nadoknadjuje po cosama....puno riskira i kasnije koci ali....imao je muda.....sjecam se te trke kao da je jucer bila.....

pogledajte majstora na djelu i vrhunsko pretjecanje malo prije cilja....

Michael Phelps.

Njegove sam pothvate i mogao gledati uzivo A i tesko su ponovljivi.