Ne tako davno (dobro, sad je već dvadesetak godina prošlo, pa kome davno, kome ne tako davno) knjige su bile jeftine u odnosu na prihode i moglo ih se bez problema kupiti ako nam je bilo stalo da ih što prije pročitamo. No sad već dugo stvari nisu tako jednostavne, a kod kupnje knjige pojavljuje se i problem što kasnije učiniti s knjigom koju smo kupili, jer beletristika se najčešće čita samo jednom, osobito kad nam knjiga nije po volji.

Knjižnice kao javne ustanove često kaskaju za životom i dok nešto dođe u njih što nije klasika ili na putu za klasiku, prođe i po više mjeseci od izdavanja, a i onda je problem doći na red ako je knjiga traženija pa za neke naslove postoje liste čekanja koje mogu biti poduže, osobito ako ih oni koji su ih se domogli ne vrate na vrijeme.

Treća mogućnost su prijatelji i poznanici koji ponekad kupe knjigu i spremni su je posuditi. Možda netko ima razgranatu mrežu, no meni to nikad nije polazilo za rukom, a knjige koje sam ja posuđivala drugima često mi nisu bile vraćane pa sam počela izbjegavati taj sistem gubljenja knjiga.

Na kraju obično ipak čekam u redu u knjižnici, nije mi turska sila da moram nešto pročitati čim se pojavi, iako bih neke knjige voljela, te obično kupim.

Kakva su vaša iskustva po tom pitanju?

Ja sam se preporodila kad sam otkrila e-knjige!
Već sad sam ih prikupila da do penzije imam što čitati!
Osim e-knjiga, dobre knjige, a jeftine, mogu se naći na raznim buvljacima. Meni ne smeta ako nisam prvi vlasnik dotične knjige.
U kjižari rijetko kupim knjigu jer su mi u pravilu preskupe za moj budžet kad podmirirmo sve obaveze.

ja upotrebljavam sva tri slučaja koja si nabrojila svjetlo.
iako dosta kupujem. mislim da bi se moglo dogoditi da mi stan propadne u prizemlje od težine knjiga koje imam

Moj djed ima puno tih knjiga i zato posuđujem od njega. A ostale iz knjižnice.