kao što i u samom naslovu ovog PDF-a stoji, koja vas se knjiga (ako je bila knjiga) najviše dojmila, promijenila vas, vaš pogled na svijet, odnos prema svijetu....??

moj začetak promjene je svakako nastao usko povezan sa Sai Babom. ne u smislu prihvaćanja Njega kao autoriteta zbog stvaranja čuda (o njima nisam nikada ni razmišljala) nego isključivo Njegova učenja.
uz Njegovo učenje, prvi puta sam se iskreno i duboko zapitala o sebičnosti, egoizmu, samoživosti, razmaženosti, a uvjerena sam da je toga bilo kod mene na kile.
tu je sve počelo...

meni je knjiga "Brdo iznad oblaka" od Vesne Krpotić primijenila pogled na svijet. nakon nje sam gutala sve šta je bilo dostupno o Sai Babi a kasnije i druga duhovna učenja.

da, u toj svoj "otkrivajućoj" fazi, pročitala sam i Brdo ...

Kao 12-godišnjakinja pročitala sam "Mi djeca s kolodvora ZOO" od F. Christiane. To je autobiografska knjiga koja govori o paklu droge. Duboko me se dojmilo na što čovjek spadne kad se uhvati tog zla. Mislim da je ta knjiga uvelike učvrstila moj odbojan stav prema drogi i njezinom eksperimentiranju.

Druga knjiga koja je obilježila drugi dio mog života je "Mama, čujem te" od Manuela Davida Coudrisa. To je u biti prijepis automatskog pisanja malog nerođenog djeteta pomoću njegove majke. Tu knjigu sam pročitala još kao djevojka i vjerujem da je obogatila moje trudnoće, jer ih ne bi na takav način doživljavala kao što ih jesam nakon što sam tu knjigu pročitala.

Inače, već duže vrijeme ponovo tražim tu knjigu, jer sam pričala i mojoj djeci o njoj i htjela bih da je i oni pročitaju.

Meni se zaokret u pogledu na svijet sasvim iznenada dogodio kad sam nakon drugog poroda onako umorna i depresivna uzela u ruke knjigu Sai Baba govori o odnosima od S. von Stepskog Doliwe. Gotovo sam je bila odbacila kad mi ju je jedna osoba poslala po suprugu, no navečer sam je uzela u ruke i počela čitati. I ostala zapanjena sasvim novim pogledom na stvari koje sam već dugo znala. Objasnili su mi se pojmovi koje sam u neznanju odbacivala kao pogrešne i netočne. Prije i poslije te knjige pročitala sam puno dobrih i mogu reći kvalitetnije napisanih knjiga duhovne tematike, jer me duhovnost konstantno privlači od malih nogu. No ova je bila svojevrstan okidač nakon kojeg mi se svijet okrenuo za 180° i mogu reći samo da sam jedne večeri zaspala u čudu, a probudila se budna i zauvijek promijenjena. Radi se o stvarima koje kad ih doživimo, dakle dubinski shvatimo, postaju normalne kao što je normalno udisati zrak dok smo živi i zdravi. I čudimo se kako nam to prije nije bilo bistro. Kao što sad kad znamo čitati ne možemo pojmiti svoje bivanje u vrijeme dok to još nismo znali. Znanje je normalno stanje i zato ga takvim prihvaćamo. Neznanje je odvojenost od znanja i postaje sve teže podnošljivo što se više približavamo točci na kojoj će se pretvoriti u znanje

Benedict - Paralelni svijet

Pročitah ju 2 puta dosad. Knjiga me se dojmila, a svakako mi je dala uvid u malo drugačiju dimenziju stvarnosti na nešto detaljniji i otvoreniji način nego sam to imao prije nego sam ju pročitao.