Pablo Neruda


Oda Federicu Garcia Lorci

Kad bih mogao plakati od straha u nekoj samotnoj kući,
kad bih mogao izvaditi svoje oči i pojesti ih,
učinio bi to za tvoj glas naranče u crnini
i za poeziju tvoju, koja se rađa s krikovima.
jer zbog tebe u plavo bojadišu bolnice,
zbog tebe rastu škole i lučke četvrti
i perjem se zaodijevaju ranjeni anđeli,
i ljuskama se pokrivaju ribe u mrijestu,
i morski ježevi se dižu u nebesa;
zbog tebe se krojačnice, sa svojim crnim membranama,
pune žlicama i krvlju,
i gutaju pokidane vrpce, i ubijaju se poljupcima,
i odijevaju se u bjelinu.
kada letiš u breskvin cvijet odjeven,
kada se smiješ smijehom uskovitlane riže,
kada treseš arterijama i zubima, grlom i prstima,
da bi mogao pjevati,
toliko si mio te bih umro za tebe,
umro bih zbog crvenih jezera
gdje sred jeseni živiš
s jednim atom palim i jednim bogom okrvavljenim,
umro bih zbog grobišta,
koja prolaze kao rijeke pepeljaste
s vodom i grobnicama,
noću, između potopljenih zvonova:
rijeke nabite kao spavaonice
bolesnih vojnika, što naglo urastaju
prema smrti u rijekama s mramornim brojevima
i uvenulim vijencima i uljima pogrebnim:
umro bih zato da te vidim noću
gdje gledaš potopljene križeve kako prolaze,
uspravan i plačući
jer pred rijekom smrti plačeš,
u zaboravu ranjeno,
plačeš plačući očima svojim što su ispunjene
samo suzama, i suzama i suzama.

kako vi dozivljavate ovu pjesmu. ja je nikako ne razumijem, a trebao bih razumit.

bio bih vrlo zahvalan na pomoci. hitno je...

Premjestila u svijet knjige

Kao prvo, ovakve pjesme nisu spjevane da bi ih se razumjelo, nego da bi ih se doživjelo. Lorca i Neruda imaju puno zajedničkog - jaki su poput najjačeg crnog vina i obaraju s nogu one koji su u stanju doživjeti nbjihovu poeziju, a tu sam se našla iako inače puno više cijenim prozu. Mislim da je cijela ova pjesma jedna velika referenca na Lorcina djela. U srednjoj sam pročitala sve što se od Lorce moglo naći, no u međuvremenu sam ipak spala na one najpoznatije njegove pjesme. Neruda ovdje koristi pjesničke slike koje Lorca upotrebljava u svojoj poeziji, ali ih dovodi do još višeg stupnja napetosti. Neruda je još ekspresivniji pjesnik, sjećam se kad sam čitala jednu njegovu pjesmu u kojoj govori o Amazoni kao o maternici ja sam tu Amazonu ugledala pred sobom na jedan poseban način. Mislim da se u svakom stihu krije aluzija o nekom Lorcinom liku ili opisu, ali to možeš znati samo ako si Lorcu detaljno pročitao. Npr. ono o mrtvom atu se vjerojatno odnosi na pjesmi o vojniku koji se vraća u Cordobu i umire gledajući njezine tornjeve u daljini i želeći se onamo vratiti... Bojim se da to ovo moje razmišljanje ne može puno pomoći. Koji ti je zapravo točno zadatak?

Pa svoje mišljenje sam napisala. Ostalo mi baš trenutno i nije nešto... Imaš figure - ovako od oka vidim anafore - mjesta gdje se ponavljaju riječi na početku stihova, ima dosta epiteta - pridjeva koji nisu korišteni u onom uobičajenom, neutralnom značenju. Ima metafora i pjesničkih usporedbi, ali ja sam trenutno tako umorna da jedva mogu shvatiti što čitam. A kao što rekoh, ovo nije pjesma koja se shvaća, nego pjesma koja se doživljava. A pjesnikov svijet je nevjerojatno slikovit...

trebat ce mi uskoro, za par dana. trebamo predati sveske.
unaprijed zahvalan, i jos jednom puno hvala!
ne znam kako da ti se oduzim

bas mi je drago sto ti se svidja pjesma i da sam ti uljepsao dan (nadam se da ti nisam velik napor ) hvala ^^

mein je to napor, gledam spram sebe.
samo ne razumijem odakle ti toliko ideja i inspiracije :?
zelim i ja...

citam i ja puno, ali svako cita razlicito. sve zavisi od toga sta covjek voli, da li je to krimic, roman, ep, pjesma, znanstvena fantastika...
ja volim citati horror-romane, znanstvene knjige, prije i stripove (mange) - inace ono sto je jednostavno i sto razumijem.

hoces li imat vremena do ponedeljka da ovo zavrsimo. molim te treba mi inace nece biti dobro, za mene...