Tibetanska knjiga mrtvih - prevedena

Naslov: Re: Tibetanska knjiga mrtvih - prevedena pet pro 07, 2007 5:21 pm

Pozdrav, gunsmith!!! *

Stanica Broj postova: 16 Age: 15 Registration date: 27.11.2007

Naslov: Re: Tibetanska knjiga mrtvih - prevedena pet pro 14, 2007 1:11 am

Ti se samo smiješ

:D

Naslov: Re: Tibetanska knjiga mrtvih - prevedena pet pro 14, 2007 11:48 am

gunsmith je napisao/la:

-.- ma nemoj.

Znam ja kako se to radi ali neće mi Word nešto.
Ma nea veze.

A kaj je ono pravokutnik uopće?

Pa otvori je u wordpad-u

_________________
Life would be easier if I had the source code.

Naslov: Re: Tibetanska knjiga mrtvih - prevedena pet sij 11, 2008 4:47 pm

mozhe li netko rechi o chem je ta knjiga...zanima me poshto sam vidio naslov ali neda mi se pocheti skidati i chitati da bi shvatio da me uopche ne zanima to....znahi ukratko radnja u knjizi ako mozhe tko ....

Naslov: Re: Tibetanska knjiga mrtvih - prevedena pet sij 11, 2008 4:57 pm

Akhkharu je napisao/la:

mozhe li netko rechi o chem je ta knjiga...zanima me poshto sam vidio naslov ali neda mi se pocheti skidati i chitati da bi shvatio da me uopche ne zanima to....znahi ukratko radnja u knjizi ako mozhe tko ....

Evo kopipejst mog odgovora s drugog FORUMA, možda tamo ima još nešto pa pogledaj, mislim da je netko kasnije još detaljnije odgovorio, no ovo bi bio moj odgovor:

Pročitala sam je, iako s popriličnim naporom. Nepoznata su mi bila imena većine bogova koji su vrlo slikovito opisani. U osnovi se sve svodi na to da duša dok prolazi kroz bardo umiranja (nije točan naziv, no čitala sam to prije dosta godina posuđeno iz knjižnice pa se ne sjećam) u svakoj fazi ima prilike ugledati nešto što se naziva jasno svjetlo. U početku je ono vidljivije, a kasnije je sve manje šanse da ga ugleda jer je duša sve više zbunjena sve strašnijim prizorima strašnih bogova koji slijede jedan za drugim. Knjiga se čita umirućima i mrtvima kroz četrdeset dana (mislim). Umirući naime ima najveću šansu ugledati jasno svjetlo, odnosno sjetiti ga se ukoliko je na to spreman, a čitanjem ga se stalno pokušava na to podsjetiti. Čitači su pove, ljudi koji ispraćaju umiruće i mrtve, rađaju se s oodređenim sposobnostima, ali i uče tijekom života. Njihov je posao završen u času kad duša, ukoliko nije mogla ugledati jasno svjetlo, ulazi u novu maternicu - mislim da joj se pritom pruža mogućnost boljeg izbora ukoliko je u stanju poslušati povu. Sjećam se da je tekst bio uistinu prilično težak, dio sam saznala iz njega, dio iz uvoda, a najviše sam o toj tematici naučila iz knjige Tibetanska knjiga o življenju i umiranju Sogyal Rimpochea, tibetanskog učitelja koji je boravio na zapadu (u Lyonu, čini mi se). Svakako je preporučujem ako te zanima tematika, meni je prekrasna iako dosta duga za razliku od spomenute. Sjetila sam se još da kažu da je i sam prijevod naziva Tibetanska knjiga mrtvih pogrešan i nastao prema naslovu Egipatske knjige mrtvih koji je navodno također pogrešan. Tibetanci ne razmišljaju o smrti kao zapadnjaci, za njih je i život bardo - dakle prolaz (vjetrometina, rekla bih ja), a nakon prolaska kroz gore spomenuti bardo mogu ući u razne svjetove, nakon što prođu kroz bardo rođenja, čini mi se... Ne znam je li se ikoji od suvremenih naroda toliko bavio temom smrti i umiranja kao tibetanski budisti.
Jesam oduljila, nadam se da nisam nešto pobrkala i da sam ti donekle odgovorila

_________________
Živi i pusti druge da žive

Naslov: Re: Tibetanska knjiga mrtvih - prevedena pet sij 11, 2008 10:42 pm

svjetloisjena je napisao/la:

Akhkharu je napisao/la:

mozhe li netko rechi o chem je ta knjiga...zanima me poshto sam vidio naslov ali neda mi se pocheti skidati i chitati da bi shvatio da me uopche ne zanima to....znahi ukratko radnja u knjizi ako mozhe tko ....

Evo kopipejst mog odgovora s drugog FORUMA, možda tamo ima još nešto pa pogledaj, mislim da je netko kasnije još detaljnije odgovorio, no ovo bi bio moj odgovor:

Pročitala sam je, iako s popriličnim naporom. Nepoznata su mi bila imena većine bogova koji su vrlo slikovito opisani. U osnovi se sve svodi na to da duša dok prolazi kroz bardo umiranja (nije točan naziv, no čitala sam to prije dosta godina posuđeno iz knjižnice pa se ne sjećam) u svakoj fazi ima prilike ugledati nešto što se naziva jasno svjetlo. U početku je ono vidljivije, a kasnije je sve manje šanse da ga ugleda jer je duša sve više zbunjena sve strašnijim prizorima strašnih bogova koji slijede jedan za drugim. Knjiga se čita umirućima i mrtvima kroz četrdeset dana (mislim). Umirući naime ima najveću šansu ugledati jasno svjetlo, odnosno sjetiti ga se ukoliko je na to spreman, a čitanjem ga se stalno pokušava na to podsjetiti. Čitači su pove, ljudi koji ispraćaju umiruće i mrtve, rađaju se s oodređenim sposobnostima, ali i uče tijekom života. Njihov je posao završen u času kad duša, ukoliko nije mogla ugledati jasno svjetlo, ulazi u novu maternicu - mislim da joj se pritom pruža mogućnost boljeg izbora ukoliko je u stanju poslušati povu. Sjećam se da je tekst bio uistinu prilično težak, dio sam saznala iz njega, dio iz uvoda, a najviše sam o toj tematici naučila iz knjige Tibetanska knjiga o življenju i umiranju Sogyal Rimpochea, tibetanskog učitelja koji je boravio na zapadu (u Lyonu, čini mi se). Svakako je preporučujem ako te zanima tematika, meni je prekrasna iako dosta duga za razliku od spomenute. Sjetila sam se još da kažu da je i sam prijevod naziva Tibetanska knjiga mrtvih pogrešan i nastao prema naslovu Egipatske knjige mrtvih koji je navodno također pogrešan. Tibetanci ne razmišljaju o smrti kao zapadnjaci, za njih je i život bardo - dakle prolaz (vjetrometina, rekla bih ja), a nakon prolaska kroz gore spomenuti bardo mogu ući u razne svjetove, nakon što prođu kroz bardo rođenja, čini mi se... Ne znam je li se ikoji od suvremenih naroda toliko bavio temom smrti i umiranja kao tibetanski budisti.
Jesam oduljila, nadam se da nisam nešto pobrkala i da sam ti donekle odgovorila

Bilo je malo više za čitati ali si pomogla,hvala na odgovoru,skinut ću knjigu... ides