Vjera u Boga

Deset zapovijedi sadrže u sebi duboku mudrost za one koji je žele prepoznati i vidjeti.

Vec sam iznela svoj stav o crkvi (negativan..., by the way)

Ali, 10 zapovesti su uputstvo za nekakvu vrstu orijentacije prema drugima ili ciscenje karmickog duga... *

Da, ima toga i u drugim religijama, pod obavezno

Npr. u hinduizmu: prema (božanska ljubav prema svekolikom stvaranju) sathya (istina u najčišćem obliku) dharma (ispravnost) shanti (božanski mir) ahimsa (savršeno nenasilje).

Očito je da se to ne može postići u uvjetima normalnog života na ovom našem planetu, no tim idealima treba težiti, kao i ispunjavanju deset zapovijedi. I treba znati oprostiti sebi i drugima nemogućnost postizanja savršenstva. Time se bave mnogi popratni sveti spisi, ali i svjetovna literatura i neke prakse.

da,da..Ja vjerujem da postoji nesto...a sto je to neznam..Ne vjerujem da upravlja nama... Mislim da religija sama po sebi nije nista lose..uci samo dobrome..kako bolje zivjeti,pomagati drugima,ljubav i tako.. A slobodnu volju imamo..Zasto nebi imali??nisam to shvatila

Dobro to za 10 zapovijedi htjela sam reci da se nicega bas sljepo ne drzim.. Mozda sam malo otisla u krajnost.. svi lazu bar malo, ako te roditelji zlostavljaju tesko ih je postovati.. Nemaj drugih bogova uz mene ne idealiziraj nikoga.. ne vjeruj u nista osim Mene. Tako sam je shvatila.
Ta mi nikako ne odgovara jer vjerujem u jos puno toga cega nema u Bibliji..
To za slobodnu volju.. pazi idu zene iz crkve i onako me gledaju kao neku nevjernicu jer nisam ja bila, kao ne zivim po pravilima crkve. Od kud one to znaju? Htjela sam reci da ja imam pravo ne ici i imam pravo cak i ne vjerovati i ne biti zbog toga osudena od nikoga.. eto to je moja volja da nejdem na mise vec da radim na sebi doma. A to ne znaci da nisam vjernica.

A karma.. hm pa znalo mi se dogoditi kada pomislim nesto zlocesto, da se gotovo istog trena udarim, kao bumerang.. tako da si misli i djela te vrste pokusavam drzati na lancu.. I trudim se oprastati drugima, nekad je tesko i kao da se borim ali kad uspijem osjecam se laksom i boljom, duhovnijom osobom a na tome i radim.

O veri se slazem, moja vera je za mene i nije za paradiranje pred drugima, kao ni bilo sta drugo u mom zivotu...
Karma je princip u koji verujem...
A o oprastanju... ne bi trebali zaboraviti da oprostimo i sebi... *

A o oprastanju... ne bi trebali zaboraviti da oprostimo i sebi... *[/quote]

da, a nevjerovatno koliko sam ljudi srela u životu, da upravo to ne mogu.

p.s. jesam li vam pričala priču o Bogu i mojoj prabaki. čudesna priča, ali da se ne ponavljam....

gloria_g je napisao/la:

A o oprastanju... ne bi trebali zaboraviti da oprostimo i sebi... *

da, a nevjerovatno koliko sam ljudi srela u životu, da upravo to ne mogu.

p.s. jesam li vam pričala priču o Bogu i mojoj prabaki. čudesna priča, ali da se ne ponavljam....

To nam je jedna od glavnih životnih lekcija, opraštanje samome sebi...

Daj ispričaj, ako i jesi, ja se ne sjećam

ok. dakle....

imala sam prabaku s kojom sam bila od malih nogu. točnije, od neke svoje 3 god. života provodila ljetne praznike na moru, a u osnovnoj školi me i čuvala.
bila je izuzetno mudra, produhovljena, načitana i obrazovana žena. a baka, ko baka...mislite da me nije naganjala u crkvu i učila o Bogu. i tamo negdje oko svoje 10 - 12 god. rekoh baki.

"znaš, nemoj me gnjaviti s Bogom. lijepo je slušati tvoje priče, al ja fakat nemrem bezuvjetno vjerovati da On postoji, i to na tvoju riječ".

baka se zabezeknula na moje riječi i veli ona meni:

"ok. ovako ćemo se dogovoriti - kad ja umrem javit ću ti se i to će značiti da sam ja ok. da nisam umrla u smislu nestala, nego da Bog postoji i da sam kod Njega - i kad se to bude događalo TI ĆEŠ ZNATI DA TI SE JA JAVLJAM S PORUKOM. "

naravno da sam se ja tu nasmijala i sve prvernula na šalu - i rekoh joj uz smijeh ok, samo nek sredi to na način da ja NIŠTA NE VIDIM tipa duha i tako to....jer ću crknut od straha

prošlo je 15 ak godina - nikada više nismo o toj temi i "dogovoru" ponovo razgovarali, pa čak se nisam toga sjetila ni kada je baka bila na samrti.

umrla baka. i noć prije sprovoda - ležim u krevetu i nemrem nikako zaspati.
mjesečina...dobro se sve vidi...ja zurim u ormar ispred sebe...kad odjednom ČUJEM neki šum...sve glasnije i glasnije....sad mi je pažnja totalno sumjerena na zvuk. pretvorila sam se u veliko uho. i skužim da mi kroz prozor ulazi ogromna ptica. poput orla. "u stvarnosti" toliko velika nebi ni stala u moju sobu. naravno, mislim da mi se pričinjava. ležim dalje i mislim da umišljam...
kad je ptica došla metar od moje glave, stala je i ja skužim da fakat ne umišljam.
dižem se u sjedeći položaj u krevetu i okrećem prema tom mjestu. zaustavljam vlastito disanje da mi ne smeta u osluškivanju.
okrenem se prema tom mjestu i fakat čujem BEZ IKAKVE SUMNJE PTICA LETI PORED MENE, ALI ZVUK...ZVUK JE NE PUNI, KAKAV ČUJEMO KAD LUPIMO U STOL - nego nekakv šupalj, vidim mjesto i mogu prstom pokazati od kud dolazi, al kao da dolazi istodobno i s površine i iz dubine. ne znam dali kužite, teško mi to opisati....
NE VIDIM NIŠTA samo čujem. ona je možda 1 min letjela pored mene i kako je došla tako se polako okrenula i krenula kroz prozor natrag, od kuda je i došla. kad se skoro skroz udaljila ja skužim da ne dišem, i da se polako počinjem daviti
i kad je zvuk potpuno nestao, meni kao da se tek tada mozak "odvezao" - počela sam misliti (dok se to događalo nisam ništa mislila, nego svu pažnju usmjerila na događaj, da budem sigurna da ne umišljam).
i samo mi je palo na pamet - to je baka!!!
legla sam natrag u krevet i s osmjehom na licu još dugo ležala....

Da, to si nam već ispričala i jako je lijepo, hvala što si htjela ponoviti Nadam se da će i drugi pročitati koji još nisu i tako te nagraditi za trud

Ja to prvi put čitam. I čujem. I vrlo je čudno. I evo ti gicu za trud.

Secam se price... i lepa je... *

Vladimir je napisao/la:

Da u pravu si ali treba isto tako postovati i ateiste

Samo bih htio reć da ateistima samtram ljude kao što su samoubojice narkomani, svodnici,prostituke isl. Svi ostali vjeruju u nešto što je pozitivno, što ih čini ljudima bez obzira na to dali im u papirima piše koje su vjeroispovjesti ili im ne piše ništa. Moj bog se zove optimizam.

Skoro sam jednom frajeru koji se izjasnjava kao puki ateista rekla da je on zapravo zesci vernik od mnogih pripadnika religija... Jer je njegova vera U NISTA, da nista ne postoji, veoma jaka, a i to je uverenje, vera... *

Normalnofob II je napisao/la:

Vladimir je napisao/la:

Da u pravu si ali treba isto tako postovati i ateiste

Samo bih htio reć da ateistima samtram ljude kao što su samoubojice narkomani, svodnici,prostituke isl. Svi ostali vjeruju u nešto što je pozitivno, što ih čini ljudima bez obzira na to dali im u papirima piše koje su vjeroispovjesti ili im ne piše ništa. Moj bog se zove optimizam.

ma mislim da nije. to je ljudska slabost. slabost je jedno, a vjera drugo. a mi ljudi smo često puta samo jaaakooo slabi. :cheers: :cheers:

Normalnofob II je napisao/la:

Vladimir je napisao/la:

Da u pravu si ali treba isto tako postovati i ateiste

Samo bih htio reć da ateistima samtram ljude kao što su samoubojice narkomani, svodnici,prostituke isl. Svi ostali vjeruju u nešto što je pozitivno, što ih čini ljudima bez obzira na to dali im u papirima piše koje su vjeroispovjesti ili im ne piše ništa. Moj bog se zove optimizam.

Zašto si te ljude svrstao među ateiste? Među njima ima i vjernika i ateista, a uglavnom su to ljudi koji su na ovaj ili onaj način bolesni ili u nevolji i češće vjeruju u Boga nego oni kojima u životu sve glatko teče.

Mnogi ljudi po dusevnim klinikama klize u druge svetove mnogo lakse nego mi... *

zvezda je napisao/la:

Mnogi ljudi po dusevnim klinikama klize u druge svetove mnogo lakse nego mi... *

Naravno, samo, čini se da to kod njih ne ide kontrolirano

svjetloisjena je napisao/la:

zvezda je napisao/la:

Mnogi ljudi po dusevnim klinikama klize u druge svetove mnogo lakse nego mi... *

Naravno, samo, čini se da to kod njih ne ide kontrolirano

da, i u tome je problem...

A-ha, oni se prebacuju bez volje... Sta ces?, nista nije savseno ni bez mane... *

Mislim da im ne bismo trebali zavidjeti...

Verovatno... no, ko zna?... Pitanje je cega su oni svesni i sta im je stvarnost...

Licno im ne zavidim, u smislu ne bih se menjala za trajno... mozda za par sati sa garancijom povratka, jer jos nisam zavrsila ovde... *

zvezda je napisao/la:

Verovatno... no, ko zna?... Pitanje je cega su oni svesni i sta im je stvarnost...

Licno im ne zavidim, u smislu ne bih se menjala za trajno... mozda za par sati sa garancijom povratka, jer jos nisam zavrsila ovde... *

haha, da, to bi bilo iskustvo

@gloria_g najezila sam se kad sam citala tvoju pricu..
Super je

da, i od tada nema nikakve sumnje u meni