Edipov kompleks

Sofoklo je u svom djelu ''Kralj Edip'' opisao ponašanje jednog sina koje je kasnije u psihologiji nazvano Edipovim kompleksom.
Naime, Edip je ubio svog oca i oženio se svojom majkom (rezultirajući incest).

U modernoj psihologiji se takav blaži oblik javlja u muškaraca koji su bili zanemarivani sa strane majke u djetinjstvu ili su imali strogu majku.
Zatim se žene sa ženom koja je, većinom, čista suprotnost njihovoj majci. Zbog opsjednutosti svojom majkom muškarac cijeli život ženi predbacuje što nije kao njegova majka pa svoj kompleks liječi na ženi stvarajući i njoj komplekse.
Edipov kompleks zagorčao je živote mnogim obiteljima, a jedino rješenje je rastava.

Što vi mislite o ovome? Znate li koga takvog? Zašto se to događa?

Smijem, nadam se, dopuniti priču - Edip nije imao pojma da je ubio svog oca i još manje da se oženio svojom majkom čijeg je supruga - svog oca - sam ubio, bio je to neobičan splet okolnosti oko kojeg se ispreo jedan od najvećih starogrčkih mitova, mit o kraljevskoj kući iz Tebe (Grčke Tebe, ne egipatske prijestolnice iz drugog razdoblja).

Edipalci se ne žene ženama koje su suprotnost njihovim majkama, nego naprotiv, najčešće biraju majčinsku osobu, često stariju od sebe koja ih podsjeća na majku. Kako se u tim uvjetima ne može razviti zdrav odnos, takvi ljudi prije ili kasnije upadnu u bračne probleme.

Razvoj edipovog kompleksa najviše ovisi o majčinom utjecaju na sina u ranoj dobi - majka bez prave ljubavi odgaja sina vežući ga za sebe na bolestan način, često izigravajući žrtvu kako je sin ne bi napustio. Takva majka ne odriče se svoga sina kao vlasništva ni u vrijeme kad je taj već davno trebao biti emocionalno osamostaljen od majke. Ako sin i uđe u brak, majka će ga raznim postupcima razarati, a taj otrov često djeluje i nakon majčine smrti. Pritom majka ne snosi objektivno krivicu jer je i sama bila u djetinjstvu i u braku prikračena za pravu ljubav, pa neke obrasce nesvjesno prenosi dalje, a na sina se veže više nego na kćeri jer u njemu podsvjesno traži ljubav muškarca koja joj je bila uskraćena (obično su te žene kćeri bešćutnih očeva ili žive u braku bez ljubavi i s time se nisu u stanju adekvatno nositi.).

Psiholozi i psihijati svrstavaju ljude u nekoliko stupnjeva po tom pitanju. Blaži oblici su svuda oko nas i ne predstavljaju neku prijetnju normalnom životu tih ljudi i njihovih obitelji, premda mogu biti smetnja.

Teži oblici dovode do potpune nemogućnosti bračnog i ljubavničkog života muškarca, pa i do homoseksualnosti, jer takav muškarac doživljava seks s drugom ženom izdajom majke.

O tome su napisane knjige i problem nije nimalo jednostavan, a najčešće je neizlječiv jer uzroke treba tražiti zapravo u prvim godinama života kad nam se stvaraju osnovni obrasci ponašanja koje je jako teško mijenjati.

I važno je znati da obično nitko nije izravno kriv za to, jer se stvari uglavnom odvijaju na podsvjesnom nivou. Premda ima majki koje svoje dječake i fizički napastuju, a to bi već trebalo tretirati kao svako drugo seksualno zlostavljanje. No toga nema tako puno. To spominjem zato jer su žene u tom slučaju valjda ipak svjesne da rade nešto što ne bi trebale raditi.

tipične žrtve žrtava.
oobno ne poznam nikoga tko ima teži oblik tog komlesa, a onaj blaži oblik je kao šta Svjetlo kaže svuda oko nas.

floridana je napisao/la:

tipične žrtve žrtava.
oobno ne poznam nikoga tko ima teži oblik tog komlesa, a onaj blaži oblik je kao šta Svjetlo kaže svuda oko nas.

Da, efekt vampirskog crpljenja energije

@Svjetlo, u mojoj najbližoj obitelji nalazim čak 5 slučaja Edipovog kompleksa, 1 je moža upitan jer se taj jedan čovjek ubio dok sam bio mali.

I sve žene su bile suprotnosti majci, u ovom slučaju, mojim bakama.
Ne moram opisati u kakvom su stanju ti brakovi sada...

Legi, ljudi obično ne mogu dobro vidjeti stvari u svojoj obitelji. Vjerojatno se radi o kombiniranim poteškoćama.

Zanima me ima li uopće koji način da se čovjeka 'spasi' od tog kompleksa?

pa valjda bi dobar psihoterapeut mogao nešto učiniti ukoliko je sama osoba spremna za promjene.

Da, kažu da je to moguće kod onih nižih stupnjeva.

Misljenja sam da je moguce prepoznati doticni poremacaj u svojoj obitelji ako si u poziciji da je to izvedivo pazljivije popratit. To bi znacilo imati 24h kontakt (dakle zivjeti) s tim ljudima i imati jednu objektivnost u svemu tome (to je vec teze). Sve ostalo je nagadjanje vise nego ista. Naime, ljudi u javnosti i ljudi u cetiri zida cesto nisu isti ljudi i istina moze biti potpuno drugacija od onog sto se prema vani pokazuje.


Zasto ne bi bilo moguce lijecenje i nekog tezeg stupnja ako covjek priznaje/uvidja/shvaca svoj problem?