Jeste li ikad mjesečarili?

Nisam nikada mjesečario no tata mi je pričao da je on išau u srednju školu s jednim koji je mjesečario. Interesantno je to da nakon što se ta osoba oženila više nikad nije mjesečario.

Ja sam kao mala znala mjesečariti. Mama mi je pričala da sam znala otići na WC i natrag u sobu. Znala sam puno puta sjesti na krevet i pjevati iz sveg glasa ili pričati nešto kao na nekom stranom jeziku (tako su mi pričali).
Moja sestra je jednom prekopala sve stvari u ormaru dok ju mama nije odvela za ruku natrag u krevet.

Ne znam da li je to nasljedno, ali i moj sin je već par puta mjesečario.
Jako se toga bojim, jer nikad ne znaš što mu može pasti na pamet i što si može napraviti.

Stella, uglavnom si ne napravimo ništa dok mjesečarimo. Vrlo rijetko se događaju nesreće u tom stanju, čini se kao da jedan dio svijesti ipak kontrolira mjesečareve postupke

Jednom sam čula (nije 100% provjereno) da je neki dječak iz moje okolice mjesečario i da je htio kroz izaći vankroz staklena balkonska vrata. Naravno, staklo se razbilo i nanijelo mu takve porezotine da dječaka nisu mogli spasiti.
Navodno da su o tom slučaju pisale i novine.

To se može dogoditi i na javi. Ali treba biti oprezan, imaš pravo. Možda da nabaviš neku vrstu alarma, sad postoje svakakvi kerefeki za nadzor djece, možda bi nešto od toga moglo poslužiti da budeš mirnija

Alpha je napisao/la:

Ne, nisam mjesecarila...par puta sam pricala u snu ali to obicno kad bih imala veliku temperaturu pa je to bilo nesto izmedju sna i bunila...

Cini mi se da mjesecarenje moze bit prilicno opasan sport...

Mjesečarenje ponekad uopće ne dopre do našeg uma te ga nismo svjesni. Možda si ti u snu odšetala do hladnjaka, nešto tamo radila i vratila se u krevet. Meni se događalo i ne bih znao da mi stari nije reko za to.

ja sam ko mala dosta mjesecarila,neznam tocno kad je prestalo ali mama je s menun imala dosta posla.
uglavnom bi šetala po kuci sjela u kut i promatrala,sve je bilo u redu dok jednom nisam izašla iz kuce i krenula prema obližnoj plaži srica mama je imala laki san pa me vratila.
naj jezovitiji mi je bija osjecaj kad sam se probudila na prozoru otvorenih škura kao gledam u puni misec.zimsko vrime je bilo.a da neznam kako sam tu dospila.
kad mi je najbolja prija poginula u prometnoj nesreći nekad bi crtala sprovod u snu,ujutro bi se probudila s jezivim crtežom na papiru i olovkom do sebe a da se upoce nebi sicala odakle to pored mene.
srica je to prestalo.

Ja sam ko klinac često mjesečaril, a onda je to ulaskom u pubertet prestalo. Hodal sam, pričal, a ujutro se ničeg nisam sjećal. Samo bi se ukućani čudno smijuljili. A kod mene doma to nije bilo ništa čudno jer mi je i stari često znal pričat u snu, al on nije hodao, a prestao je negdje kad je prešao 45-u godinu...međutim, ja još i danas imam problema sa spavanjem kad je jaki mjesec...

ja sam se često smijala u snu ili pričala ( kao mala), sada "normalno" spavam iako mjesećeve mjene utječu na njegovu hvalitetu

poznajem čovjeka koji mjesečari... digne se usred noći i hoda po stanu, u zadnje vrijeme je počeo otvarati prozore pa mu se žena pobojala da ne skoći u snu kroz njiega ( a bili su na 6 katu) tako da mora uzimati posebne ljekove kao bi prestao

Ljekovi protiv mjesečarenja?!?!? to bi bilo zanimljivo probat..

ja sam samo 2-3 puta manje vise imao nocne more i to je to, od tad spavam ko top

jedan covjek je mjesecario i po noci je iso u garazu jest cavle, pa kad je zbog neceg bio na rengenu iznenadio se kad su mu u trbuhu pronasli cavle

Ja se sjećam jedinog slučaja "mjesečarenja" kao klinka.

Krenula sam iz spavaće sobe, noću prema vratima kredenca u dnevnom boravku, jer su sva ostala vrata bila zaključana.
Htjela sam ući unutra, zapravo nekuda izaći.

Onda se mama probudila i pitala me kamo idem, mislim da sam odgovorila da idem van i polako me vratila u krevet.

To je bio prvi i zadnji put.

nisam nikad ustao iz kreveta. znam da sam jednom pricao (vikao u snu; sanjao sam da padam sa potpornog zida i vristim :S), a drugi put sam pao s kreveta (ne sjecam se o cemu se radilo u tom snu).

Koliko ja znam, nisam nikad mjesečario.

@ afrodita

I moja je prica ista kao tvoja, mjesecarila sam kao mala, hodala bi po kuci (tako su mi pricali) pa su mi zato stavljali stol i stolice ispred kreveta da ne bi mogla otic nigdje medutim nije pomagalo a ujutro bi se budila sa masnicama na koljenima (jer bi udarala u stol dokle god ne bi mogla ic hodat).

Sve je pocelo kad sam bila sa skolom na izletu kad sam bila u 3. osnovne, nasli su me ispred hotela ujutro. Ja se toga niceg ne sjecam nego su mi sve pricali.

Sad je prestalo iako sam prije 2 tjedna se dobro stresla jer sam se probudila u wc - u sa krvavim nosom...

Oni koji pate od mjesecarenja, moram tako napisat jer je to mucenje kad se budis izranjavan ujutro kao ja a ne znam otkud mi, ne sjecaju se te noci i kako su dobili ozljede ukoliko se radi o njima. Ne sjecaju se nikakvog hodanja i takvih stvari.

Ja sam prije znao puno mjesecarit skoro pa svaki dan.Kaze sestra da bi se ustao po noci i stajao na sredini sobe,pricao bi kaze ponekad nekim cudnim jezikom,zadnje sto sam rekao bilo je kako ona kaze "kopaj dalje blizu su uhvatit ce nas"

da,u ranom detinjstvu i mnogi to povezuju sa strahom mada licno nisam saglasan s time ima tu istine...
samo cesto je povezano sa mrakom i okolinom u kojoj zivimo,zelje,prejake zelje i zabrana slobode dovode isto do mesecarenja..

Meni se desavalo kad sam bio mali. Sad ne, bar mislim tako . Ali znam za mog druga koji je mesecario kad je bio na tari. Isao je tako po kuci i odjednom je dosao do 3 sprata koji nije imao ogradu i nastavio je da hoda, kad je dosao do ivice poceo je da pada i probudio se u visu, on kaze kad je video to odmah je zazmureo i tako je lupio o pod sa 3 sprata. Na svu srecu preziveo je ali to ce kako on kaze uvek pamtiti.

nisam