Što kad ugine kućni ljubimac?

Kao što izbjegavamo razmišljati o smrti bliskih i manje bliskih ljudi, jednako tako odbijamo povjerovati da su naši kućni ljubimci, maze i mezimci, ipak smrtna stvorenja s čijim ćemo se odlaskom jednoga dana u bližoj ili daljoj budućnosti neminovno suočiti ako nekim slučajem sami ne odemo prije njih. O toj temi bi se moglo dosta napisati, no sad bih se ipak koncentrirala na zbrinjavanje tijela uginulih životinjica koje su s nama dijelile dobro i zlo kroz određeni vremenski period.

Po zakonu se uginuće ljubimca mora prijaviti a tijelo predati u veterinarskoj stanici odakle se prevozi u kafileriju gdje završava svoj zemni put izmiješano s mesnim ostacima iz klaonica i sličnih mjesta. Mnogi ljudi svjesno krše zakon ukopavajući uginule pse i mačke u svom vrtu ili na nekom prikladnom pustom zemljištu. Odnedavno se govori o izgradnji groblja kućnih ljubimaca s krematorijem u Rugvici, zagrebačkom prigradskom naselju. Ne znam u kojoj je fazi projekt.

Jasno mi je da mnogi ljudi nisu i neće dočekati dostojan sprovod i da neki misle kako je ukop kućnog ljubimca najobičnije prenemaganje. Možda je to kod nekoga uistinu tako. No ono šo mene kao dugogodišnju neću reći vlasnicu nego ljubiteljicu kućnih ljubimaca osobito pogađa je nemogućnost izbora. Ako netko želi svog psa baciti na hrpu drugih životinjskih leševa, to je njegova stvar i njegovo pravo u koje uopće ne zadirem. No zakon koji onemogućava da se tijelu ljubimca omogući kakvo takvo dostojanstvo u smrti i koji neizbježno pogađa one čiji su ljubimci uginuli uslijed intervencije u veterinarskoj ustanovi stvarno je neobično surov u praksi.

Nadam se da će to groblje biti dovršeno na vrijeme kako me ne bi jednoga dana kad moj pas ode onamo kamo psi odlaze nakon smrti policija lovila zbog lopate u ruci i sumnjive vreće na leđima...

Joj ja nebi da moja zecica ugine Susjedi je uginuo pas koji je bio s njom 13 godina. Ona ga je zakopala u vrt i posadila jedan prekrasan cvijet gore tako da uvjek zna di je. Al opet sve je to žalosno.... Najbolje je imat kornjace. One tebe pokopaju a ne ti njih Meni je zecica stara svega 9 mjeseci a mogu doživit 10 godina... Nadam se da ce dugo bit samnom

svjetlo!!!!
pa ja sam mislila da životinjice od veterinara idu na spaljivanje???

gloria_g je napisao/la:

svjetlo!!!!
pa ja sam mislila da životinjice od veterinara idu na spaljivanje???

Paaa, nije baš krematorij kao za ljude. Zato i kažem da ne bih dala svog psa da baš ne moram

zakaj?? ne kužim?! pa kak to izgleda??
imam psa, i stvarno mi je važna informacija

Citat :

Zasad jedini način pokopa ljubimaca u Zagrebu pruža Veterinarsko-higijenski servis koji tijelo prenosi u kafileriju u Sesvetskom Kraljevcu, gdje se ostacima gubi svaki trag. Nezamislivo je tako se riješiti stvorenja s kojim ste proveli deset godina neutješni su vlasnici

Imaš o tome OVDJE

I još pojašnjenja pojma kafilerija

ja sam imao psa mjesanca, pomalo priglupog, ali je bio moj prvi ljubimac, i kroz 12 godina sam imao mnogo uspomena s njim
njega sam pokopao na zivotinjsko groblje, nisam ga mogao tek tako 'baciti' negdje.. ne sjecam se tocno cifre koja me izasla za sve to, ali nije bilo bas preskupo.. odem jednom mjesecno ostavit cvijece na groblje, barem znam di je, bolje nego da sam ga 'bacio' jer 12 godina je postao clan obitelji itd...

Imaš sreće što kod tebe postoji životinjsko groblje. U Zagrebu ga nema. Moj tata je zakopao našeg prvog psa pod grmom u vrtu i time prekršio zakon...

prekjučer mi uginuo mačić i to u susjedovom dvorištu. ode moj stari da ga uzme i naumi otići negdje i zakopat ga. jasno negdje u šikare, pa nije sigurno mislio na njivu....
no susjeda krene pilat da će imat sranja ak ga tko vidi...i tak stari, naivan kakav je odustane od nauma ukopa i kaj mislite kaj je napravio???

e pa otišao u Utrine na plac i bacio ga u kontejner!!!!!!!!!!!
katastrofa

Mislim da je namanji greh i krsenje zakona ako se zivotinja zakopa u zemlju. na taj nacin je spreceno da telo komadaju druge zivotinje, da se raspada i siri smarad od crkotine. kafilerije su obavezne da rade to sto im je zakonom nalozeno tako da kada se telo uginule zivotinje preda kod njih svesni ste gde zavrsavaju bivsi ljubimci.
Sta se dogadja sa zivotinjama koje nesretnim slucajem stradaju po putevima. koliko puta sam primetila raskomadana tela zivotinja koje po nekoliko dana budu na asfaltu... ne radi se samo o psima , mackama, jezevima, lisicama... desavalo se da se veca rogata stoka nadje pored puta ukocena i sva nabrekla...i dok je sluzbe sanitarne ili veterinarske sklone s puta prodje dosta vremena...

lusatex je napisao/la:

Mislim da je namanji greh i krsenje zakona ako se zivotinja zakopa u zemlju. na taj nacin je spreceno da telo komadaju druge zivotinje, da se raspada i siri smarad od crkotine. kafilerije su obavezne da rade to sto im je zakonom nalozeno tako da kada se telo uginule zivotinje preda kod njih svesni ste gde zavrsavaju bivsi ljubimci.
Sta se dogadja sa zivotinjama koje nesretnim slucajem stradaju po putevima. koliko puta sam primetila raskomadana tela zivotinja koje po nekoliko dana budu na asfaltu... ne radi se samo o psima , mackama, jezevima, lisicama... desavalo se da se veca rogata stoka nadje pored puta ukocena i sva nabrekla...i dok je sluzbe sanitarne ili veterinarske sklone s puta prodje dosta vremena...

da istina ma joj ja sam sve svoje zivotinjice ukopala u nas vrt a zakopali smo jer je to krug zivota

u pravu si Berny...sve je postalo od praha i sve se vraca u prah.

U teško je kad ti kućni ljubimac ugine ako se vežeš za njega.
Meni je papigica na rukamama uginula kad sam vidio da leži na dnu kaveza pa je uhvatio rukom da vidim što joj je. Moram priznat suze su krenule iako nisam više bio malo djete.

lusatex je napisao/la:

u pravu si Berny...sve je postalo od praha i sve se vraca u prah.

na nesrecu tako je jadan moj patuljasti kunic

ajde malena ne placi...bice jos kunica ... on je sada andjelcic
i drugi put ih bolje cuvaj...

Casper je napisao/la:

U teško je kad ti kućni ljubimac ugine ako se vežeš za njega.
Meni je papigica na rukamama uginula kad sam vidio da leži na dnu kaveza pa je uhvatio rukom da vidim što joj je. Moram priznat suze su krenule iako nisam više bio malo djete.

da mi je ko pricao da je tesko kad ugine kucni ljubimac ne bi mu verovala ... a kad dozivis to licno shvatis koliko su ta divna stvorenja donosila radost svaki dan

lusatex je napisao/la:

Casper je napisao/la:

U teško je kad ti kućni ljubimac ugine ako se vežeš za njega.
Meni je papigica na rukamama uginula kad sam vidio da leži na dnu kaveza pa je uhvatio rukom da vidim što joj je. Moram priznat suze su krenule iako nisam više bio malo djete.

da mi je ko pricao da je tesko kad ugine kucni ljubimac ne bi mu verovala ... a kad dozivis to licno shvatis koliko su ta divna stvorenja donosila radost svaki dan

istina ziva istina i meni je tesko bilo kada sam zeca izgubila

kad ljubimac umre u baci ga u potok...provjereno

to absy eto meni je prije par dana umro Zamorac jos nisam prebolila smrt jos se placem cim vidim eto ga na opet ((

Absynthia je napisao/la:

Nadam se da će oni koji su te tako fino odgojili to napraviti s tvojim lešom.

tako ce i bit

visocanstvo je napisao/la:

kad ljubimac umre u baci ga u potok...provjereno

Smatralo se to časnim činom u nekim narodima ili ne, danas to više nije 'normalna' opcija jer se zagađuje na taj način. Jel ti to smatraš časnim činom, bi li tako bacio i prijatelja u potok nakon što umre? Ako ne, zašto onda bacati životinje tako?

da :/

ja sam sve svoje papige (do sad njih 28) pokopala u šumi na Marjanu,di više ljudska noga neće kročit jer ni moja već ne može pošto je sve zaraslo
odurno mi je bacat ih u smeće ili u kanalizaciju... ako imaš imalo srca nećeš to učinit...biće koje te toliko volilo a ti ga se rješiš ka da je vreća smeća