Sjećam se kako smo u školi učili o ciklusu kroz koji prolazi voda i o tome kako je destilacija koja se događa kad voda s površine hlapi i uzdiže se u atmosferu pouzdan način čišćenja te iste vode od svih čestica koje nisu voda. No pojava saharskog pijeska u kiši već me je davno ponukala da razmislim o toj teoriji. Jasno mi je da pijesak ne hlapi zajedno s vodom, no čini se da se sasvim sitna zrnca podignuta zračnim strujanjima negdje gore lijepo pomiješaju i padaju ostavljajući one crvenkaste tragove na prozorima i automobilima. U
ČLANKU to nije posebno objašnjeno, no mislim da se nešto slično događa i s pesticidima koji se mogu naći u kišnici. Kaže se da se koncentracija pesticida povećava u kišnici nakon dužih suhih razdoblja. Vjerojatno vjetar u sušnim razdobljima podiže čestice s površine zemlje i odnosi ih u više slojeve atmosfere odakle ih "ispere" kiša kad do nje dođe.
Kad sam bila dijete zaprašivali su čitave zagrebačke kvartove DDT-om iz aviona kakvi zaprašuju poljoprivredne površine. Tvrdili su da je DDT potpuno bezopasan za toplokrvne životinje u koje se i sami tjelesno ubrajamo pa se stoga pitam koliko su DDT-a moja djeca popila s mojim mlijekom, budući da je poznato da se taj spoj taloži u tkivima i dojenjem prenosi na potomstvo. Znam da je tijelo u stanju nositi se s mnogim stvarima, samo je pitanje dokad. Jer u trenutku kad dođe do krajnjih granica izdržljivosti, možda će već biti prekasno za oporavak.