Sto je Vrijeme?

Mislim da se ta nedoumica može izbjeći pojmom prostorno vremenskog kontinuuma u kojem živimo. Mislim da vrijeme nije četvrta dimenzija, ali o tome neka se izjasni netko meritorniji od mene po pitanju dimenzija (halo, Eclypso, jesi ovdje?) Btw, želim nešto prepisati iz časopisa Svjetlost kao dodatak onome što sam ovdje već bila napisala, zato nisam odgovorila na jedan od gornjih postova

A sta naprimjer da smo besmrtni, dali bi onda vrijeme imalo smisla ?
Ili
sta da zivimo recimo nekih 500 godina, onda bi i vrijeme za nas imalo sasvim drugi smisao ili mozda ne..... ???

Sto se toga s vremenom tice dijelim misljenje s Omegom...dakle, vrijeme ne postoji zato jer ga mi percipiramo vec ga mi percipiramo zato jer postoji...

Drugo je pitanje kakva je prava priroda vremena. Odnosno da li je ono zbilja samo linearno ili ga mi samo tako sada mozemo dozivjeti. Znaci ako postoji dusa i kada ostane samo ona (dusa) na nekoj drugoj frekfenciji, u nekoj drugoj dimenziji da li ce tada ona moci vidjeti/dozivjeti vrijeme drugacije...da li ce moci vidjeti svo vrijeme u istom trenu?

Isto tako dijelim pogled na materiju s Omegom...precizirano - da ovo sto mi smatramo zivotom nije vrhunac Svemira, materija postoji bez obzira na zivot kakav mi poznajemo i postojat ce i kada nas ne bude...i ne samo nas...ako ne bude uopce ovakvog oblika zivota kakvi smo mi...materija nece nestati...kao ni vrijeme...

Ali to s s materijiom...to je jako kompleksno pitanje...cinjenica je da materija postoji kao sto objasnjava Omega, ali je cinjenica i da je sve samo iluzija kao sto objasnjava S&S jer je cinjenica da ako idemo dovoljno rastavljati materiju dobili bi - prakticki nista...a to pak ide u prilog tezi o dimenzijama...
Dakle, ocito je da materija postoji...ali ako postoje bica drugacijih frekfencija od nase vide li oni nasu materiju ili imaju svoje zvijezde? I kako oni dozivljavaju protok vremena?

Tutankhamon je napisao/la:

A sta naprimjer da smo besmrtni, dali bi onda vrijeme imalo smisla ?
Ili
sta da zivimo recimo nekih 500 godina, onda bi i vrijeme za nas imalo sasvim drugi smisao ili mozda ne..... ???

Pa mozda bi imali drugacije poimanje vremena ali ono bi i dalje postojalo...
Ne znam...ja to gledam ovako...ako se Svemir giba nekom brzinom, a giba se, samo to je dokaz vremena...barem po fizici koju mi poznajemo...bez vremena nema brzine...

Neke zivotinje zive krace od nas, neke duze...ali vrijeme protice...

Na koncu nase Sunce zuri prema svome kraju i kroz neko vrijeme nestat ce i naseg Planeta i ovog sustava sada...

floridana je napisao/la:

ali meni s tim vremenom nije puno toga jasno
ako je vrijeme četvrta dimenzija onda bi se moglo predpostaviti da se po toj dimnziji možemo kretati naprijed/ nazad. e sad, možda se to može ali mi još nismo otkrili.

Vrijeme jest dimenzija, ali ne prostorna već je to dimenzija koja opisuje neki sustav. Što se putovanja kroz vrijeme tiče mogu ti reći da je to zasad prema shvaćanju svega oko sebe nešto apsolutno nevjerojatno i neostvarivo, drugim riječima nemoguće.
Da se vratiš u vremenu, tada svemir mora izgledati točno onako kako je već bio izgledao. Budući da se neke reakcije ne mogu vraćati natrag, tada to u fizičkom smislu nije moguće.
A sad da li su događaji negdje zapisani pa ih 'skinemo' da uđemo u drugo vrijeme... Ne bih o fantaziji sada

Svjetloisjena je napisao/la:

Mislim da se ta nedoumica može izbjeći pojmom prostorno vremenskog kontinuuma u kojem živimo. Mislim da vrijeme nije četvrta dimenzija.

Dimenzije služe kako bi se opisao neki sustav ili neko tijelo. Drugim riječima dimenzija nije pojam vezan isključivo za prostor, već je dimenzija više opisni pojam.
Prostor oko nas se može opisati sa 3 prostorne dimenzije, a tu je i ta vremenska dimenzija jer se može opisati i sa vremenom. Uostalom sve se događa kroz neko vrijeme, a ne trenutno.
Sasvim dovoljno da vrijeme jest dimenzija

Citat :

Btw, želim nešto prepisati iz časopisa Svjetlost kao dodatak onome što sam ovdje već bila napisala, zato nisam odgovorila na jedan od gornjih postova

Može, ali naći ću ti ja negdje grešku u logici, samo je pitanje VREMENA

Zapravo...

Tutankhamon je napisao/la:

A sta naprimjer da smo besmrtni, dali bi onda vrijeme imalo smisla ?

Bi samim time što bismo postojali. Tu je i okolina, jel...

Citat :

Šta da zivimo recimo nekih 500 godina, onda bi i vrijeme za nas imalo sasvim drugi smisao ili mozda ne..... ???

Ključna riječ ''živimo''

Kako živjeti ako vrijeme ne postoji?

Alpha je napisao/la:

Sto se toga s vremenom tice dijelim misljenje s Omegom...dakle, vrijeme ne postoji zato jer ga mi percipiramo vec ga mi percipiramo zato jer postoji...

Drago mi je da se slažemo

Točno tako, mi možemo percipirati vrijeme samo zato jer postoji.

Citat :

Drugo je pitanje kakva je prava priroda vremena. Odnosno da li je ono zbilja samo linearno ili ga mi samo tako sada mozemo dozivjeti. Znaci ako postoji dusa i kada ostane samo ona (dusa) na nekoj drugoj frekfenciji, u nekoj drugoj dimenziji da li ce tada ona moci vidjeti/dozivjeti vrijeme drugacije...da li ce moci vidjeti svo vrijeme u istom trenu?

Da, pitanje je kakva je priroda vremena, ali ostanimo sada na činjenicama koje su nam poznate bez upotrebi pretpostavki

Citat :

Isto tako dijelim pogled na materiju s Omegom...precizirano - da ovo sto mi smatramo zivotom nije vrhunac Svemira, materija postoji bez obzira na zivot kakav mi poznajemo i postojat ce i kada nas ne bude...i ne samo nas...ako ne bude uopce ovakvog oblika zivota kakvi smo mi...materija nece nestati...kao ni vrijeme...

Točno tako, zašto i bi nestalo. Tko smo mi da kažemo kako nešto veliko poput vremena postoji samo zbog nas... To može reći samo Bog.

Citat :

Ali to s s materijiom...to je jako kompleksno pitanje...cinjenica je da materija postoji kao sto objasnjava Omega, ali je cinjenica i da je sve samo iluzija kao sto objasnjava S&S jer je cinjenica da ako idemo dovoljno rastavljati materiju dobili bi - prakticki nista...a to pak ide u prilog tezi o dimenzijama...

Upravo to rastavljanje materije na sve manje i manje nema smisla, jasno je da će na kraju ostati ništa, ali o kojem kraju uopće pričamo? Do koliko malog prostora možemo gledati? Ne postoji najmanji broj u matematici, jel da?
Možemo mi tako sve stvari ( ne pričam sada isključivo o materiji) rezati na sve manje i manje i uvijek će na kraju ostati ništa...
Upravo to je ta greška logike.

Objasnih neke osnove o česticama, pogotovo u vezi protona i neutrona. Rastavljati protone i neutrone nema smisla.
Možda nekome nije jasno zašto čestice nema smisla rastavljati do beskonačnosti, ali mogu samo reći da u fizici, za razliku od matematike, postoji najmanji broj kao što u nekim slučajevima postoji i najveći.

Citat :

Dakle, ocito je da materija postoji...ali ako postoje bica drugacijih frekfencija od nase vide li oni nasu materiju ili imaju svoje zvijezde? I kako oni dozivljavaju protok vremena?

Ne znamo niti šta bi živa bića bila, ali ako gledamo na temelju sebe i poznatog nam života, tada unutar ovog svemira bića drugačijih frekvencija ne bi postojala uz uvjet da su građena od iste tvari kao i mi, mislim istih čestica jer svaka čestica ima točno određeno titranje struna unutar sebe.

Alpha, nemoguće je odgovoriti na postavljena pitanja


Na diskusiji poput ove o vremenu ljudi se razilaze u mišljenjima zbog različita shvaćanja stvari...
Drugim riječima mislim da Svjetloisjena objašnjava vrijeme na drugačiji način nego Alpha i ja. Možda ono što je po njoj vrijeme po meni i Alphi uopće ne bi bilo vrijeme, već bismo imali neki drugi naziv za tu pojavu. Naravno vrijedi i obrnuto. Možda ono što Alpha i ja smatramo vremenom Svjetloisjena ne bi tako smatrala, već bi to po njoj bilo nešto drugo.
Je li moguće da su to razlozi razilaženja u mislima o vremenu na ovoj temi?

Mislim nešto takvo sigurno jest jer čim Svjetloisjena tvrdi kako vrijeme ne postoji kada nema živih bića, tada mora da ona smatra vremenom nešto sasvim drugo nego Alpha i ja.

Ima tu i mogućnost da osoba smatra da živa bića određuju stvarnost, i onda uz isto gledanje na vrijeme kao Alpha i ja će reći da vrijeme stvarno ne postoji kada nema živih bića...

Onda, Svjetloisjena, što bi od ovog bilo bliže istini?

Meni ti je jako teško čitati ove izlomljene postove s puno citata, iako bi to trebalo olakšati praćenje. Trenutno mi je tako vruće da ne mislim ama baš ništa, nadam se samo da će nam skorašnje vrijeme donijeti zahlađenje, tek toliko da vidimo kako se mijenja i kreće... U ovoj našoj sferi postojanja, naravno

mene su učili da je vrijeme novac. novac postoji dakle i vrijeme postoji

floridana je napisao/la:

mene su učili da je vrijeme novac. novac postoji dakle i vrijeme postoji

E, to se zove argument

Citat :

Na diskusiji poput ove o vremenu ljudi se razilaze u mišljenjima zbog različita shvaćanja stvari...
Drugim riječima mislim da Svjetloisjena objašnjava vrijeme na drugačiji način nego Alpha i ja. Možda ono što je po njoj vrijeme po meni i Alphi uopće ne bi bilo vrijeme, već bismo imali neki drugi naziv za tu pojavu. Naravno vrijedi i obrnuto. Možda ono što Alpha i ja smatramo vremenom Svjetloisjena ne bi tako smatrala, već bi to po njoj bilo nešto drugo.
Je li moguće da su to razlozi razilaženja u mislima o vremenu na ovoj temi?

Da, razlikujemo se u razini percepcije. Ja se u potpunosti slažem s vašim tvrdnjama u slučaju da vrijeme gledamo s nivoa trodimenzionalnih bića koja su se iz raznoraznih razloga pomirila s linearnim protokom vremena, odnosno s takvom svojom percepcijom linearnog i nepovratnog putovanja kroz nešto što nazivamo vremenom pa to možemo, što Eclypso reče, smatrati četvrtom dimenzijom. No kako sam čitala dosta duhovnih tekstova na tu temu, a u svima se tvrdi da postoji samo SADA, da je sve što se događa, što se ikad dogodilo ili će se dogoditi po našem poimanju zapravo u nekakvoj sadašnjosti, da postoje mali skokovi u vremenu u oba smjera koje su znanstvenici dokazali, dakle ako je sve to točno, a čini mi se da bi i te kako moglo biti, onda ne vidim zašto ne bi postojao i pogled na vrijeme s neke druge razine s koje ćemo vidjeti da je ono sasvim drugačija kategorija nego što je mi vidimo na djelu u ovom uobičajenom svijetu koji perzistira zato što se velika većina čovječanstva drži ukorijenjenih predodžbi o njemu. Žao mi je što se sad ne mogu sjetiti eksperimenta kojim se na razini utjecaja uma na subatomske čestice dokazuje da smo mi onim što nazivamo sviješću u stanju vratiti se natrag u vremenu i ispraviti nešto... Zapravo znam. Radi se o trakama na koje su snimani u vidu zvučnih signala prolasci nabijenih čestica koje su ispitanici snagom volje trebali usmjeriti tako da se od slučajne distribucije signala pojavi statistički značajno povećanje broja signala u jednoj slušalici,, a smanji u drugoj. Te trake su bile pohranjene a zatim se tražilo od ispitanika da zamisle da su radili suprotno - dakle tražili su veći broj signala na drugoj slušalici. Taj se pokušaj odrazio na pažljivo uskladištenim trakama na kojima su signali bili snimljeni - pretpostavlja se da su se na neki načini pomaknuli unatrag i izvršili tu promjenu jer nije bilo izgledno da su mogli samo tako u prezentu utjecati na uskladištene trake. Dakle ako je moguće utjecati na vrijeme unatrag, onda to ipak nije baš sasvim ono na što smo navikli... Ima toga još u Talbotovoj izvrsnoj knjizi....

Svjetloisjena je napisao/la:

Da, razlikujemo se u razini percepcije.

Moguće, a možda pričamo o drugim stvarima.

Citat :

Ja se u potpunosti slažem s vašim tvrdnjama u slučaju da vrijeme gledamo s nivoa trodimenzionalnih bića koja su se iz raznoraznih razloga pomirila s linearnim protokom vremena, odnosno s takvom svojom percepcijom linearnog i nepovratnog putovanja kroz nešto što nazivamo vremenom pa to možemo, što Eclypso reče, smatrati četvrtom dimenzijom.

Pa da, tako mi primjećujemo vrijeme, kao linearan potok.
Uglavnom Alpha i ja smo se koncentrirali baš na samo postojanje vremena.

Citat :

No kako sam čitala dosta duhovnih tekstova na tu temu, a u svima se tvrdi da postoji samo SADA, da je sve što se događa, što se ikad dogodilo ili će se dogoditi po našem poimanju zapravo u nekakvoj sadašnjosti, da postoje mali skokovi u vremenu u oba smjera koje su znanstvenici dokazali, dakle ako je sve to točno, a čini mi se da bi i te kako moglo biti, onda ne vidim zašto ne bi postojao i pogled na vrijeme s neke druge razine s koje ćemo vidjeti da je ono sasvim drugačija kategorija nego što je mi vidimo na djelu u ovom uobičajenom svijetu koji perzistira zato što se velika većina čovječanstva drži ukorijenjenih predodžbi o njemu.

Za nas normalno da postoji samo sadašnjost i da živimo samo u sadašnjosti, ali to je samo za nas. Pitanje je kako to životinje doživljavaju.

O kojoj drugoj strani je riječ?

Citat :

Žao mi je što se sad ne mogu sjetiti eksperimenta kojim se na razini utjecaja uma na subatomske čestice dokazuje da smo mi onim što nazivamo sviješću u stanju vratiti se natrag u vremenu i ispraviti nešto... Zapravo znam. Radi se o trakama na koje su snimani u vidu zvučnih signala prolasci nabijenih čestica koje su ispitanici snagom volje trebali usmjeriti tako da se od slučajne distribucije signala pojavi statistički značajno povećanje broja signala u jednoj slušalici,, a smanji u drugoj. Te trake su bile pohranjene a zatim se tražilo od ispitanika da zamisle da su radili suprotno - dakle tražili su veći broj signala na drugoj slušalici. Taj se pokušaj odrazio na pažljivo uskladištenim trakama na kojima su signali bili snimljeni - pretpostavlja se da su se na neki načini pomaknuli unatrag i izvršili tu promjenu jer nije bilo izgledno da su mogli samo tako u prezentu utjecati na uskladištene trake. Dakle ako je moguće utjecati na vrijeme unatrag, onda to ipak nije baš sasvim ono na što smo navikli... Ima toga još u Talbotovoj izvrsnoj knjizi....

Eh, nisam baš razumio eksperiment i zašto bi tu bila riječ o pomaku u vremenu.

Uglavnom postavit ću ti 2 pitanja u vezi samog postojanja vremena.

1. Određuju li živa bića stvarnost?

2. Zašto i kako smo mi primjetili vrijeme?

Samo si pokušavam pojednostaviti tvoje viđenje vremena. Nekako mislim da smatraš kako je vrijeme u svijesti živih bića...

Živa bića su povezana sa stvarnošću. Ona određuju stvarnost, stvarnost određuje njih.

Vrijeme primijećujemo po promjenama u prirodi oko nas (godišnja doba i sl) i po metaboličkim procesima u našem tijelu. To sam već gore napisala kao i to da je za nas vrijeme stvarna kategorija, dakle postoji.

I ja sam nesto citala o tome...ipak...cini mi se da se ovdje radi o razilazenju samih nacina gledanja...Omega i ja gledamo vise sa strane fizike, a ti vise sa strane filozofije... Odnosno cini mi se da se tvoj odgovor vise odnosi na pitanje prirode vremena nego postojanja istog, a kod nas je obratno.

Dakle, unatoc beskonacnom rasclanjivanju materije kao i spomenutih testova glavni argument da vrijeme postoji jeste upravo to sto to rasclanjivanje i te testove izvode ljudi kao svjesna bica, a bez nas ne bi bilo tog razmisljanja ali bi vremena bilo jer bi se Svemir nastavio gibati.

Odgovor i (spo)razumijevanje po ovom pitanju lezi ujedno i u onom pitanju Postoji li Mjesec ako ga nitko ne gleda...
I Vrijeme i Mjesec su prisutni bez obzira da li ih netko svjestan percipira...

A sad...sama priroda Materije i Vremena...hmh...

Pa temu ste otvorili na filozofiji, ne na znanosti

Svjetloisjena je napisao/la:

Pa temu ste otvorili na filozofiji, ne na znanosti

E, da...pa...tema jeste filozofske prirode, ne cini li ti se?
...a i to se ne iskljucuje...mislim filozofija i znanost. Do nekih postavki se moze doci vise ili manje egzaktnim metodama

Nego, ovo sto sam mislila u razilazenju misljenja...cini mi se da se tvoje obrazlozenje vise odnosi na prirodu vremena nego na to da li ono postoji kao takvo, dok smo se Omega i ja vise koncentrirali na 'dokazivanje' da vrijeme nije iluzija uma vec da postoji bez obzira na zivot uz to da smo samu prirodu vremena odvojili od njegovog postojanja.
Ipak, sto vise diskuiramo cini se sve teze odvojiti neke stvari

ova tema je filozofska i moram priznati da je SS lijepo to objasnila u gornjem postu. jedino mi nije jasno kako je nekoliko postova ranije rekla da je vrijeme kreacija našeg uma. ta dva posta se jednostavno ne slažu. u ovom zadnjem je lijepo objasnila da u neku ruku vrijeme ovisi o našoj percepciji. mislim da mi ne možemo kreirati vrijeme kad mi već jesmo u vremenu. ono što je problem je kako da percipiramo SADA tj.kako da budemo svjesni tog trenutka SADA, jer ako i pomislimo na sadašnji trenutak on je već prošao. time su se bavile sve filozofije a posebno istočnjačke (budizam, zen, tao, tantra) gdje se pokušava meditirati i ajmo reći dosegnuti taj SADA. kažu da su produhovljeni ljudi svjesni tog trenutka iako se on ne može opisati jer gubi svoj smisao

Stripy, bas je to isto zbunilo Omegu i mene...

Vrijeme je za nas paradoks.

Svjetloisjena je napisao/la:

Vrijeme je za nas paradoks.

Alpha je napisao/la:

Svjetloisjena je napisao/la:

Vrijeme je za nas paradoks.

Svjetloisjena je napisao/la:

Živa bića su povezana sa stvarnošću. Ona određuju stvarnost, stvarnost određuje njih.

Ona određuju stvarnost svojim postupcima, a stvarnost određuje njih samim postojanjem.

Citat :

Vrijeme primijećujemo po promjenama u prirodi oko nas (godišnja doba i sl)

Super. Znači li to da je vrijeme zaslužno za to što mi primjećujemo promjene u prirodi, što vidimo pomak svoje ruke?

Recimo da vrijeme postoji u 'slojevima'. Dakle, recimo da materija slijedi linearan protok vremena (jer unatrag ne može), mi ljudi to primjećujemo jer imamo mozak razvijen za fizikalan način razmišljanja, ali smo isto tako svjesni da to možda nije sve... Kako bi životinje percipirale vrijeme? Možda životinje ne doživljavaju samo sadašnjost.
Recimo kada je pas tužan kad njegova obitelj ide na putovanje... Je li to samo odlično čitanje emocija (i misli budući da nekako zna da ne ide s obitelji), ili se taj pas umom pomaknuo u vremenu i vidio budućnost i tako znao šta se sprema?

Kako bilo da bilo, pretpostavio sam da vrijeme tako može postojati u slojevima baš kao i elektromagnetsko zračenje. Međutim kada nema živih bića, tada se materija mijenja na temelju linearnog vremena, ali da li to znači da i ovi ostali slojeva vremena ne postoje zato jer nema živih bića?
Ne... Kao što bi postojale sve vrste elektromagnetskog zračenja, tako bi postojali i svi slojevi vremena neovisno o živim bićima, a živa bića bi ih samo primjetili.

Dakle, Svjetloisjena, rekla si kako primjećujemo vrijeme... Kada nebi bilo živih bića, Sunce bi se i dalje vrtjelo oko središta galaksije. Što se može zaključiti iz toga?
Kada bi se pojavila sljedeća živa bića, šta bi se dogodilo kada bi primjetili Sunce u takvom gibanju?

da se ne vrti oko Zemlje

Vrti koliko god ti to čudno zvučalo (zanemarujući egzaktnu znanost)

objasni molim te

Mogu pokušati, Flo.

Za početak, zamisli dvojni sustav zvijezda. Može se reći da se one međusobno vrte jedna oko druge, ali se u preciznom pogledu ne vrte jedna oko druge, već oko zajedničkog težišta.
Princip je sličan kao u poluge. Na svaki rub poluge staviš po jedan uteg, a onda ispod poluge slažeš težište tako da ona bude u ravnoteži, to jest da bude vodoravna. Uteg koji ima veću masu, njegov kraj poluge bude manje udaljen od težišta nego kraj lakšeg utega tako da budu u ravnoteži.

U svemiru se sustav zvijezdi isto tako izjednačuje ka ravnoteži, a onda tako kruže oko zajedničkog težišta...

Isto je i sa Zemljom i Suncem. Zemlja ima puno manju masu nego Sunce, baš zato težište sustava Zemlja-Sunce bude puno bliže Suncu nego Zemlji, toliko blizu da se čini kao da se Zemlja doslovno vrti oko Sunca, ali točnije jest da se vrti oko zajedničkog težišta sa Suncem i svih tijela sunčeva sustava.

Dakle, Sunce se kao i Zemlja vrti oko zajedničkog težišta Sunce-Zemlja, a zato možemo reći da kao što se Zemlja vrti oko Sunca, tako se i Sunce vrti oko Zemlje.

kužim šta hoćeš reći. utjecaj Zemje na Sunce postoji ali je mali zbog njene veličine ali opet stoji ona da se Sunce ne vrti oko Zemlje nego oko njihovog težišta.