Početna stranicaPortalFAQPretraľnikRegistracijaLogin

Share | 
 

 sudbina

Prethodna tema Sljedeća tema Go down 
Go to page : Previous  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8
Autor/icaPoruka
Blizzard
Superforumaš CE-4


Male
Sagittarius Snake
Broj postova : 15088
Age : 27
Registration date : 01.10.2007

PostajNaslov: Re: sudbina   sri stu 11, 2009 9:37 pm

Au, nešto sam zaboravio...
Zašto bi netko izabrao težak život? Recimo zašto bi netko izabrao život u nekom logoru, gdje jedva preživljava i gdje se brine o siromašnoj dječici, tješi ih, priča im... Pa, evo savršene prilike za jako dobar razvoj empatije! Ta osoba će se napatiti, neće uživati u životu, ali će toliko naučiti o samoj uljudnosti, cijeniti ljudsko biće, tuđi život, samo empatiju... U tom jednom životu može naučiti više nego u mnogo ''običnih'' gdje se dopisujemo, zezamo na fejsu i slično...
Iz teških životnih situacija mi možemo naučiti stvarno mnogo toga i na puno kvalitetniji način nego dok nam je sve kao u bajci. U takvim situacijama možemo upoznati sebe ako se dovoljno otvorimo za to, možemo naučiti voljeti druge, ne samo sebe i slično... Općenito mislim da su teške životne situacije bogate iskustvom i spoznajom, samo trebamo ostati pribrani da to iskoristimo. To ne znači da treba stalno birati patnju jer nije ona rješenje, nego treba iskoristiti situaciju ako do nje već dođe, a samo biranje takva života može imati itekako bogatu svrhu.
[Vrh] Go down
zvezda
Guardian


Female
Capricorn Rooster
Broj postova : 3230
Age : 34
Location : Gore
Registration date : 23.09.2007

PostajNaslov: Re: sudbina   sri stu 11, 2009 10:06 pm

Skulptura je napisao/la:
Zasto bi nasa dusa trebala sve isprobati? Ako reinkarnacija postoji, mi se ne sjecamo nicega iz proslog zivota tako da mi to bas nema smisla...

To i čini jedan od elemenata teorije o reinkarnaciji. Zaborav, tzv. privremena amnezija, koja nam je neophodna na ovom stupnju svesnosti, jer bi nam prisećanja smetala i zbunjivala nas... Ali u periodima nakon života, svega se sećamo i nova iskustva dodajemo prethodnim... *

_________________
"...ja sam Bog, ja sam junak, ja sam filozof, ja sam Đavo i ja sam svet, a to je zamoran način da se kaže da ne postojim."
[Vrh] Go down
Athena
Superforumaš CE-4


Female
Gemini Buffalo
Broj postova : 12302
Age : 31
Registration date : 09.09.2009

PostajNaslov: Re: sudbina   sri stu 11, 2009 10:27 pm

Omega je napisao/la:
Au, nešto sam zaboravio...
Zašto bi netko izabrao težak život? Recimo zašto bi netko izabrao život u nekom logoru, gdje jedva preživljava i gdje se brine o siromašnoj dječici, tješi ih, priča im... Pa, evo savršene prilike za jako dobar razvoj empatije! Ta osoba će se napatiti, neće uživati u životu, ali će toliko naučiti o samoj uljudnosti, cijeniti ljudsko biće, tuđi život, samo empatiju... U tom jednom životu može naučiti više nego u mnogo ''običnih'' gdje se dopisujemo, zezamo na fejsu i slično...
Iz teških životnih situacija mi možemo naučiti stvarno mnogo toga i na puno kvalitetniji način nego dok nam je sve kao u bajci. U takvim situacijama možemo upoznati sebe ako se dovoljno otvorimo za to, možemo naučiti voljeti druge, ne samo sebe i slično... Općenito mislim da su teške životne situacije bogate iskustvom i spoznajom, samo trebamo ostati pribrani da to iskoristimo. To ne znači da treba stalno birati patnju jer nije ona rješenje, nego treba iskoristiti situaciju ako do nje već dođe, a samo biranje takva života može imati itekako bogatu svrhu.

Slažem se s time da odredjena iskustva, često i ona koja su izuzetno teška
mogu obogatiti čovjeka, proširiti mu vidokruge, uz pomoću njih pojedinac raste, razvija se, jača, živi. muha

Možda onaj tko nije doživio životne situacije koje su ga "okrznule" i nije naučio bitne životne lekcije, osjetio njihovu dubinu istinski nikada nije živio život? misli
Koliko često nam se dogadja da možda podsvjesno hrlimo nekom riziku, da iskušavamo granice vlastitih mogućnosti da se želimo približiti rubu, iako znamo da nam prijeti opasnost, zato jer osjećamo uljuljkanost, monotoniju svakodnevnog preživljavanja, a ne življenja?

Imamo dojam da život prolazi pokraj nas, a mi stojimo ukopani na mjestu, skriveni pod staklenim zvonom prividne zaštite, putnici zastali u sivom tunelu, koji tek tu i tamo vide bljeskove raznih boja.

I poželimo otići do kraja, iako smo prividno sigurni i zaštićeni u svom malom svijetu, jer želimo vidjeti i osjetiti žive boje, premda postoji opasnost da će nas one zaslijepiti.
Odlučujemo ići, a da ne znamo kuda idemo. roll

Često razmišljam o rečenici koju ljudi često izgovaraju pa je postala i svojevrsni kliše.
"Idealno bi bilo kada bi moj život bio ovakav ili onakav, ali kad to već ne mogu..."
Što je to ideal i želimo li mi uopće idealan život, budući da smo nesavršena bića?
Ja bih rekla da ljudi zapravo ne žele idealan život.
Ideal je ono što nije rezervirano ljudskoj rasi, to je esencija nedodirljivosti, savršenstva kojoj nedostaje jedan od veoma bitnih elemenata kojemu svaki čovjek teži-balans.

Mozaik crnog i bijelog, dobrog i lošeg iskustva, jer nama ljudima potreban je podstrek, ponekad i tamna komponenta boli (iako toga nismo svjesni) koju želimo osjetiti na svojoj koži.
Jedino tako, osjećajući varijacije raznih emocija, možemo ih zaista doživljavati, komparirati i što je najvažnije osjećati.
Jer kako ćemo znati što je sreća, ako nismo nikad iskusili bol?

Ipak, ostaje otvoreno pitanje je li svatko od nas dovoljno hrabar da spozna što mu je potrebno u životu?
Da li je svatko od nas kreator ne samo svoje sudbine u sadašnjem životu, već i u onom budućem.
Ili konce vuče netko drugi, superiorniji?

O svim tim pitanjima moglo bi se samo nagadjati i ona impliciraju pitanja vjere pojedinca.

_________________
"Riječi…spajaju ljude kao mostovi, stvarajući u isto vrijeme između čovjeka i čovjeka nepromostivosti vrlo često dublje od najmračnijega ponora."
[Vrh] Go down
Skulptura
Guardian


Male
Leo Buffalo
Broj postova : 6014
Age : 31
Location : Earth
Registration date : 05.09.2009

PostajNaslov: Re: sudbina   sri stu 11, 2009 11:23 pm

zvezda je napisao/la:
Skulptura je napisao/la:
Zasto bi nasa dusa trebala sve isprobati? Ako reinkarnacija postoji, mi se ne sjecamo nicega iz proslog zivota tako da mi to bas nema smisla...

To i čini jedan od elemenata teorije o reinkarnaciji. Zaborav, tzv. privremena amnezija, koja nam je neophodna na ovom stupnju svesnosti, jer bi nam prisećanja smetala i zbunjivala nas... Ali u periodima nakon života, svega se sećamo i nova iskustva dodajemo prethodnim... *

Ok, to kuzim. Ali u cemu bi nam smetalo sjecanje na neki prosli zivot? Koji je nas zadatak tj. zasto odmah ne "predemo na stvar", nego umiremo, idemo u zatvore, mucimo se i sta ti ja znam?

_________________
When you have eliminated all which is impossible, then whatever remains, however improbable, must be the truth.
[Vrh] Go down
Blizzard
Superforumaš CE-4


Male
Sagittarius Snake
Broj postova : 15088
Age : 27
Registration date : 01.10.2007

PostajNaslov: Re: sudbina   sri stu 11, 2009 11:42 pm

Na kakvo ''prelaženje na stvar'' misliš? Zašto teorija o reinkarnaciji i učenju ne bi bila ''prelaženje na stvar''? ;)
[Vrh] Go down
MoW
Čovjek


Male
Libra Dog
Broj postova : 6272
Age : 34
Location : Zagreb
Registration date : 26.05.2009

PostajNaslov: Re: sudbina   čet stu 12, 2009 12:03 am

Athena je napisao/la:
Slažem se s time da odredjena iskustva, često i ona koja su izuzetno teška
mogu obogatiti čovjeka, proširiti mu vidokruge, uz pomoću njih pojedinac raste, razvija se, jača, živi. muha

Možda onaj tko nije doživio životne situacije koje su ga "okrznule" i nije naučio bitne životne lekcije, osjetio njihovu dubinu istinski nikada nije živio život? misli
Koliko često nam se dogadja da možda podsvjesno hrlimo nekom riziku, da iskušavamo granice vlastitih mogućnosti da se želimo približiti rubu, iako znamo da nam prijeti opasnost, zato jer osjećamo uljuljkanost, monotoniju svakodnevnog preživljavanja, a ne življenja?

Imamo dojam da život prolazi pokraj nas, a mi stojimo ukopani na mjestu, skriveni pod staklenim zvonom prividne zaštite, putnici zastali u sivom tunelu, koji tek tu i tamo vide bljeskove raznih boja.

I poželimo otići do kraja, iako smo prividno sigurni i zaštićeni u svom malom svijetu, jer želimo vidjeti i osjetiti žive boje, premda postoji opasnost da će nas one zaslijepiti.
Odlučujemo ići, a da ne znamo kuda idemo. roll

Često razmišljam o rečenici koju ljudi često izgovaraju pa je postala i svojevrsni kliše.
"Idealno bi bilo kada bi moj život bio ovakav ili onakav, ali kad to već ne mogu..."
Što je to ideal i želimo li mi uopće idealan život, budući da smo nesavršena bića?
Ja bih rekla da ljudi zapravo ne žele idealan život.
Ideal je ono što nije rezervirano ljudskoj rasi, to je esencija nedodirljivosti, savršenstva kojoj nedostaje jedan od veoma bitnih elemenata kojemu svaki čovjek teži-balans.

Mozaik crnog i bijelog, dobrog i lošeg iskustva, jer nama ljudima potreban je podstrek, ponekad i tamna komponenta boli (iako toga nismo svjesni) koju želimo osjetiti na svojoj koži.
Jedino tako, osjećajući varijacije raznih emocija, možemo ih zaista doživljavati, komparirati i što je najvažnije osjećati.
Jer kako ćemo znati što je sreća, ako nismo nikad iskusili bol?

Ipak, ostaje otvoreno pitanje je li svatko od nas dovoljno hrabar da spozna što mu je potrebno u životu?
Da li je svatko od nas kreator ne samo svoje sudbine u sadašnjem životu, već i u onom budućem.
Ili konce vuče netko drugi, superiorniji?

O svim tim pitanjima moglo bi se samo nagadjati i ona impliciraju pitanja vjere pojedinca.

Koji put se dok čitam ovakvo razmišljanje, kao što je tvoje, Athena, sjetim poruke sv. Blaža.
"Kako može čovjek koji je vidio svjetlost, ponovno uzljubiti tminu?"

Želimo li mi, trebamo li je mi uopće, tamu? Jer jednom kad smo shvatili što je tama i nadjačali je, dakle stvarno je doživjeli i nadživjeli, onda nam više tama ne treba.

Dakle, smatram da se balans može postići samo nakon što se patnja iskusi, no da za daljnji napredak patnja treba biti sve manja i manja. Dok je se potpuno ne riješimo i dok ne počnemo djelovati bez potrebe za njom. To nije nadčovječno, to jest, na neki način je, ali smatram da je to ono što svatko od nas mora postići. Što je dužan postići.

Što se ovog drugog pitanja tiče, mislim da smo ti koji si kreiramo sudbinu, i u ovom i u onom svijetu. Dakako, uvijek postoje učitelji, svatko ima učitelje, ali mi smo ti koji odlučujemo.

_________________
"Let food be thy medicine" - Hippocrates
[Vrh] Go down
Gea
Moderator


Female
Scorpio Snake
Broj postova : 10216
Age : 27
Location : Iznad Oblaka
Registration date : 21.04.2009

PostajNaslov: Re: sudbina   čet stu 12, 2009 12:23 am

po tome svakom reinkarnacijom postajemo bolji i svijesniji... to je nekao i moje mišljenje.. u jednoj knjizi o Wicci lijepo je objašnjena reinkarnacija na onaj najjednostavniji laički način - kao škola - usvajanje gradiva kroz jedno razdoblje zatim, tek kad se to usvoji (iskustvima) prelazi se na višu razinu i tek kad sve prođeš umreš, tj pretvoriš se u dio jedinstvene energije koja je sve iskusila i naučila - nema potrebu se vračati natrag - tj diplomirala je, kao što se navodi u knjizi
u bit cilj bi bio tokom života postiči ono za što smo stvoreni da doživimo - naš život
sve u kompletu - od tuge, zbunjenosti do ljubavi i spoznaje... naravno uz nove karakterne prepreke koje su drugačije izražene za naših života

Ne, mi ne želimo idealan život, mi maštamo o njemu, ali ne bi se mogli nositi s njim zato što smo već nakon smrti iskusili idealnu ravnotežu i smirenost duše koja je bez predasuda. mi možemo težiti njemu ali uvijek ćemo tražiti dlaku u jajetu, jer uvijek postoji bolje od dobrog

ne vjerujem da netko drugi vuče konce... to je tako ljudski- biti podređen vođi... a duša bi u biti trebala biti slobodna u potpunosti, jer ne mari za fizička ograničenja tako i za psihičke zamke - kao toko što misli? da li dobro postupa itd. ona jednostavno instinktivno zna što joj je činiti i koja je njezina uloga

_________________
I never lose myself because I never found me
[Vrh] Go down
zvezda
Guardian


Female
Capricorn Rooster
Broj postova : 3230
Age : 34
Location : Gore
Registration date : 23.09.2007

PostajNaslov: Re: sudbina   čet stu 12, 2009 12:42 am

Mislim da smo mi jedno sa "superiornim bićem", tako da tu ne bih mogla povući jasnu granicu, jer ne verujem u definitivnu i potpunu razdvojenost. Pre će biti da je ona samo iluzija...

Nekad sam smatrala da je cilj učenje, ali mi se taj izraz sve manmje dopada, jer bi on pretpostavljao neke već do kraja definisane stvari, postavljena pravila i zagarantovane ishode, a verujem da smo kreativna bića i da sami sebe stvaramo kroz svoja iskustva i interakcije, nanovo definišemo sebe kao ono što jesmo i ono što biramo (želimo) da budemo... Više "otkrivanje sebe", recimo... a ne gradivo koje treba usvojiti... *

_________________
"...ja sam Bog, ja sam junak, ja sam filozof, ja sam Đavo i ja sam svet, a to je zamoran način da se kaže da ne postojim."
[Vrh] Go down
Blizzard
Superforumaš CE-4


Male
Sagittarius Snake
Broj postova : 15088
Age : 27
Registration date : 01.10.2007

PostajNaslov: Re: sudbina   čet stu 12, 2009 1:34 am

Athena je napisao/la:

Koliko često nam se dogadja da možda podsvjesno hrlimo nekom riziku, da iskušavamo granice vlastitih mogućnosti da se želimo približiti rubu, iako znamo da nam prijeti opasnost, zato jer osjećamo uljuljkanost, monotoniju svakodnevnog preživljavanja, a ne življenja?

U biti ovo ovisi o mnogo faktora po mom mišljenju. Može nas na to ''natjerati'' 'nada', možda očekivanje, vjerovanje, a možda smo samo avanturističke duše, takvih zbilja ima koji će uvijek hodati opasnim rubom jer to kao vole.

Athena je napisao/la:

Mozaik crnog i bijelog, dobrog i lošeg iskustva, jer nama ljudima potreban je podstrek, ponekad i tamna komponenta boli (iako toga nismo svjesni) koju želimo osjetiti na svojoj koži.
Jedino tako, osjećajući varijacije raznih emocija, možemo ih zaista doživljavati, komparirati i što je najvažnije osjećati.
Jer kako ćemo znati što je sreća, ako nismo nikad iskusili bol?

Slažem se s ovime. Doista, kako znati što je svjetlo ako ne znamo što je tama...

MoW je napisao/la:
Želimo li mi, trebamo li je mi uopće, tamu? Jer jednom kad smo shvatili što je tama i nadjačali je, dakle stvarno je doživjeli i nadživjeli, onda nam više tama ne treba.

Dakle, smatram da se balans može postići samo nakon što se patnja iskusi, no da za daljnji napredak patnja treba biti sve manja i manja. Dok je se potpuno ne riješimo i dok ne počnemo djelovati bez potrebe za njom. To nije nadčovječno, to jest, na neki način je, ali smatram da je to ono što svatko od nas mora postići. Što je dužan postići.

Moguće je to što zboriš, međutim ovdje bih postavio jedno pitanje, a to je postoji li drugačija percepcija svijeta osim ove naše ljudske? Naravno, to je pitanje više kategorije, kao i ''što je to Bog?''. Jer recimo, naša percepcija, osjećaji, intuicija i iskustva nam govore da je sebičnost i izrabljivanje drugih kao i nepoštovanje života zapravo 'loša' stvar koju treba zaobilaziti. Ali bit pitanja jest, je li bi mi to ponašanje sa nekom drugačijom percepcijom zapravo nazvali 'dobrim' kao što je to sada pomaganje drugima?

Ovo je zbilja teško pretočiti u riječi i ne znam kako da prikažem svoju misao kako spada. Možda postoji neka drugačija percepcija gdje se u svemu vidi samo energija nekog življenja, gdje se hrani energijom i živi na temelju iste. Možda bi jedan ubojica u takvom pogledu bio svetac, možda bi to bio neki zadovoljeni pedofil... Da ne bi sad netko slučajno pomislio da branim pedofile i ubojice kava

Mi smo definirali 'dobro' i 'zlo', ali na temelju vlastite percepcije, intuicije i iskustva. Što ako se te bazne stvari malo izmijene i je li to uopće moguće... Uglavnom, glavna misao koju želim reći jest da vjerujem kako je sve u stvarnosti međusobno povezano; patnja, ljubav, mržnja, veselje, tuga... Samim time, shvaćajući patnju ili mržnju, mi bismo automatski bolje razumjeli ljepotu ljubavi kao i čar veselja. Slažem se da mi možemo spoznati patnju i mržnju kao i ostale 'negativne' emocije do neke granice i da nam dalje onda ne treba, da zatim možemo jako kvalitetno spoznati ljubav i ostale 'pozitivne' emocije, ali nisam baš siguran da možemo potpuno spoznati ljubav ako gotovo u potpunosti ne spoznamo neke slične, ali i suprotne 'polove' od ljubavi s kojim je ona usko povezana.

Opisao bih stvarnost kao jednu malu točkicu, sve zajedno, jedno je sve i sve je jedno. Mi kao bića sklona filozofiranju i ograničene percepcije ''vadimo'' stvari iz te točkice i bacamo ih oko sebe, da ih nekako definiramo i na taj način upoznamo. Onog trena kada mi sve to opet vratimo u oblik točkice, da sve bude zajedno, tada ćemo moguće biti Bogovi, a opet je pitanje možemo li postići takvu razinu sveznanja ili smo osuđeni na vječnu subjektivnost.

Nadam se da nisam bio previše nejasan i da nisam previše zakomplicirao sve to skupa misli
[Vrh] Go down
Blizzard
Superforumaš CE-4


Male
Sagittarius Snake
Broj postova : 15088
Age : 27
Registration date : 01.10.2007

PostajNaslov: Re: sudbina   čet stu 12, 2009 1:44 am

Gea je napisao/la:

Ne, mi ne želimo idealan život, mi maštamo o njemu, ali ne bi se mogli nositi s njim zato što smo već nakon smrti iskusili idealnu ravnotežu i smirenost duše koja je bez predasuda. mi možemo težiti njemu ali uvijek ćemo tražiti dlaku u jajetu, jer uvijek postoji bolje od dobrog

U biti, nisam siguran oko ovog, ali rekao bih da mi uvijek težimo nekom idealu, tražimo ga i želimo ga naći, ali isto tako bih rekao da su ideali ovisni o mnogo faktora, od raspoloženja pa do samih želja osobe, a želje i raspoloženja opet ovise o mnogo drugih faktora...
Zato mislim da je nemoguće postići savršeni ideal na dulje vrijeme, nego da ćemo ga mi uvijek tražiti u svakom trenu zbog njegove tolike ovisnosti o mnogo faktora, uvijek se mijenja i čas može biti savršen, a sljedeći čas više ne, želimo nešto drugo.

Zato bi moje mišljenje bilo da mi želimo postići neki idealan život baš zato jer maštamo o njemu, ali da je sve toliko promjenjivo da je ideal uvijek korak ispred nas, a mi smo tovari koji naganjaju mrkvu pred nosom zubo
[Vrh] Go down
Blizzard
Superforumaš CE-4


Male
Sagittarius Snake
Broj postova : 15088
Age : 27
Registration date : 01.10.2007

PostajNaslov: Re: sudbina   čet stu 12, 2009 1:50 am

zvezda je napisao/la:
Mislim da smo mi jedno sa "superiornim bićem", tako da tu ne bih mogla povući jasnu granicu, jer ne verujem u definitivnu i potpunu razdvojenost. Pre će biti da je ona samo iluzija...

Nekad sam smatrala da je cilj učenje, ali mi se taj izraz sve manmje dopada, jer bi on pretpostavljao neke već do kraja definisane stvari, postavljena pravila i zagarantovane ishode, a verujem da smo kreativna bića i da sami sebe stvaramo kroz svoja iskustva i interakcije, nanovo definišemo sebe kao ono što jesmo i ono što biramo (želimo) da budemo... Više "otkrivanje sebe", recimo... a ne gradivo koje treba usvojiti... *

Pa... Možda ne razdvojenost u tom smislu riječi, već jednostavno nespoznatljivost. Mi možemo biti jedno s tim bićem, ali nemamo dovoljno slobode na svim razinama da ga spoznamo... Možda.

Učenje se može smatrati procesom gdje mi naučimo da je 1939. počeo svjetski rat i da je to sada ''amen'', a isto tako učenje može biti i jednostavno rečeno ''upoznavanje'', na nekom kontinuiranom području. To bi bilo upoznavanje sebe at the first place, kako si i kazala. :)
[Vrh] Go down
Athena
Superforumaš CE-4


Female
Gemini Buffalo
Broj postova : 12302
Age : 31
Registration date : 09.09.2009

PostajNaslov: Re: sudbina   čet stu 12, 2009 1:50 am

MoW je napisao/la:
Athena je napisao/la:
Slažem se s time da odredjena iskustva, često i ona koja su izuzetno teška
mogu obogatiti čovjeka, proširiti mu vidokruge, uz pomoću njih pojedinac raste, razvija se, jača, živi. muha

Možda onaj tko nije doživio životne situacije koje su ga "okrznule" i nije naučio bitne životne lekcije, osjetio njihovu dubinu istinski nikada nije živio život? misli
Koliko često nam se dogadja da možda podsvjesno hrlimo nekom riziku, da iskušavamo granice vlastitih mogućnosti da se želimo približiti rubu, iako znamo da nam prijeti opasnost, zato jer osjećamo uljuljkanost, monotoniju svakodnevnog preživljavanja, a ne življenja?

Imamo dojam da život prolazi pokraj nas, a mi stojimo ukopani na mjestu, skriveni pod staklenim zvonom prividne zaštite, putnici zastali u sivom tunelu, koji tek tu i tamo vide bljeskove raznih boja.

I poželimo otići do kraja, iako smo prividno sigurni i zaštićeni u svom malom svijetu, jer želimo vidjeti i osjetiti žive boje, premda postoji opasnost da će nas one zaslijepiti.
Odlučujemo ići, a da ne znamo kuda idemo. roll

Često razmišljam o rečenici koju ljudi često izgovaraju pa je postala i svojevrsni kliše.
"Idealno bi bilo kada bi moj život bio ovakav ili onakav, ali kad to već ne mogu..."
Što je to ideal i želimo li mi uopće idealan život, budući da smo nesavršena bića?
Ja bih rekla da ljudi zapravo ne žele idealan život.
Ideal je ono što nije rezervirano ljudskoj rasi, to je esencija nedodirljivosti, savršenstva kojoj nedostaje jedan od veoma bitnih elemenata kojemu svaki čovjek teži-balans.

Mozaik crnog i bijelog, dobrog i lošeg iskustva, jer nama ljudima potreban je podstrek, ponekad i tamna komponenta boli (iako toga nismo svjesni) koju želimo osjetiti na svojoj koži.
Jedino tako, osjećajući varijacije raznih emocija, možemo ih zaista doživljavati, komparirati i što je najvažnije osjećati.
Jer kako ćemo znati što je sreća, ako nismo nikad iskusili bol?

Ipak, ostaje otvoreno pitanje je li svatko od nas dovoljno hrabar da spozna što mu je potrebno u životu?
Da li je svatko od nas kreator ne samo svoje sudbine u sadašnjem životu, već i u onom budućem.
Ili konce vuče netko drugi, superiorniji?

O svim tim pitanjima moglo bi se samo nagadjati i ona impliciraju pitanja vjere pojedinca.

Koji put se dok čitam ovakvo razmišljanje, kao što je tvoje, Athena, sjetim poruke sv. Blaža.
"Kako može čovjek koji je vidio svjetlost, ponovno uzljubiti tminu?"

Želimo li mi, trebamo li je mi uopće, tamu? Jer jednom kad smo shvatili što je tama i nadjačali je, dakle stvarno je doživjeli i nadživjeli, onda nam više tama ne treba.

Dakle, smatram da se balans može postići samo nakon što se patnja iskusi, no da za daljnji napredak patnja treba biti sve manja i manja. Dok je se potpuno ne riješimo i dok ne počnemo djelovati bez potrebe za njom. To nije nadčovječno, to jest, na neki način je, ali smatram da je to ono što svatko od nas mora postići. Što je dužan postići.

Što se ovog drugog pitanja tiče, mislim da smo ti koji si kreiramo sudbinu, i u ovom i u onom svijetu. Dakako, uvijek postoje učitelji, svatko ima učitelje, ali mi smo ti koji odlučujemo.

Slažem se Mow. Nisam mislila na "tamu" kao potrebu za "zlom", nego potrebom da iskusimo i životnu bol na vlastitoj koži, da shvatimo da dobre stvari koje imamo u životu ne smijemo uzimati zdravo za gotovo.

Isto tako, logično je da sa svakom patnjom, negativnim iskustvom tj. prevladavanjem iste postajemo jači.
To možda neće značiti da će od toga momenta naš život biti predvidljiva putanja samo onog pozitivnog, ali ćemo svakako više težiti tome, a vjerojatno i sve ono dobro što imamo i znati bolje cijeniti. :)

Mislim da je svatko od nas ponosan kad se može osvrnuti i konstatirati da je svojim trudom uspio prevladati neke životne nedaće, koje su nezaobilazne u životu jednog čovjeka. I sada i u budućnosti.

Vjerojatno tako mora i biti. conf1
Ipak, iskustvo u borbi sa "crnim pločicama životnog mozaika", pomoći će nam da se bolje i lakše nosimo sa daljnjim životnim nedaćama.

Možda je smisao cijeloživotnih previranja i preokupacija čovjeka steći sposobnost ne da se ogradimo ili ignoriramo patnju, jer to bi bilo iluzorno, već da smognemo snage uzljubiti život u cjelini, kao mješavinu pozitivnog i negativnog iskustva. misli
I pritom još pronaći nadahnuće za borbu da pločice našeg mozaika budu pretežno svjetlijih boja. :)

_________________
"Riječi…spajaju ljude kao mostovi, stvarajući u isto vrijeme između čovjeka i čovjeka nepromostivosti vrlo često dublje od najmračnijega ponora."
[Vrh] Go down
Blizzard
Superforumaš CE-4


Male
Sagittarius Snake
Broj postova : 15088
Age : 27
Registration date : 01.10.2007

PostajNaslov: Re: sudbina   čet stu 12, 2009 2:08 am

Athena je napisao/la:

Možda je smisao cijeloživotnih previranja i preokupacija čovjeka steći sposobnost ne da se ogradimo ili ignoriramo patnju, jer to bi bilo iluzorno, već da smognemo snage uzljubiti život u cjelini, kao mješavinu pozitivnog i negativnog iskustva. misli
I pritom još pronaći nadahnuće za borbu da pločice našeg mozaika budu pretežno svjetlijih boja. :)

Nevjerojatno kako znaš dobro formirati rečenice, prelijepo 5

Što se tiče samih pozitivnih i negativnih iskustava, to jest misli... Mislim da treba postići određeni balans između negativnih i pozitivnih misli. Ako bismo imali previše jednog ili drugog, tada mislim da bi nas to dosta udaljilo od same stvarnosti i uvelo još više u naš vlastiti svijet. Imati stalno negativne misli je loše, a opet imati stalno pozitivne misli... Mogu iz toga nastati problemi, jer mislim da nam to može poremetiti shvaćanje ozbiljnosti nekog problema i situacije i možda tada dođe do nekvalitetnog rješavanja nastalog problema kao i ''nedovoljno dobrog'' učenja.

Čini mi se da je najbolji neki balans, da vjerujemo u sebe i u pozitivan ishod situacije, a da istovremeno ostanemo nogama na zemlji. To nas uostalom može dovesti do boljeg i realnijeg shvaćanja neke situacije, a nadalje to znači i kvalitetnije učenje kao i rješavanje problema... miga
[Vrh] Go down
Skulptura
Guardian


Male
Leo Buffalo
Broj postova : 6014
Age : 31
Location : Earth
Registration date : 05.09.2009

PostajNaslov: Re: sudbina   čet stu 12, 2009 2:28 am

Ajme sta ste se raspisali.......

_________________
When you have eliminated all which is impossible, then whatever remains, however improbable, must be the truth.
[Vrh] Go down
Athena
Superforumaš CE-4


Female
Gemini Buffalo
Broj postova : 12302
Age : 31
Registration date : 09.09.2009

PostajNaslov: Re: sudbina   čet stu 12, 2009 2:58 am

Ajde, Skulptura i ti se iskaži! :D
Valjda nam je bio takav dan. roll
Hvala na komplimentu Omega, iako mislim da na izražavanju mogu još puno raditi.

I cijenim svaku kritiku. Zato smo i ovdje. :)

_________________
"Riječi…spajaju ljude kao mostovi, stvarajući u isto vrijeme između čovjeka i čovjeka nepromostivosti vrlo često dublje od najmračnijega ponora."
[Vrh] Go down
Blizzard
Superforumaš CE-4


Male
Sagittarius Snake
Broj postova : 15088
Age : 27
Registration date : 01.10.2007

PostajNaslov: Re: sudbina   čet stu 12, 2009 3:00 am

Evo, dok ću imati kritiku, neću te štediti. Ako neću imati kritika, onda ih mogu izmisliti samo zato da te mogu ne-štediti rofl2 :D
[Vrh] Go down
Faust
Višestanični organizam


Male
Leo Broj postova : 31
Registration date : 16.01.2012

PostajNaslov: Re: sudbina   sri sij 18, 2012 1:52 am

Ljudi povezuju sa sudbinom neka negativna zbivanja koja im u cjelosti promijene zivot.Oni shvate da za njih nista vise nije kako je bilo i da se to ne moze nikako promijeniti.Takodje shvate da u cjelosti moraju da promijene nacin svog zivljenja.A oni ljudi kojima se ne dogadjaju lose stvari nego uglavnom dobre to ne povezuju sa sudbinom.
[Vrh] Go down
Sponsored content




PostajNaslov: Re: sudbina   Today at 7:37 am

[Vrh] Go down
 
sudbina
Prethodna tema Sljedeća tema [Vrh] 
Stranica 8 / 8.Go to page : Previous  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8
 Similar topics
-
» Karadayi - epizoda po epizoda 2

Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
 ::  Svijet oko nas :: Duhovnost-
Forum(o)Bir: