Vaši strahovi

Ja imam fobiju od osa jer mi je kao malom djetetu sletila osa na ruku i ja sam je čačkao dok me nije ubola.

Narayana-pametan post -ono što se tiće masona, ali činjenica da čemo zbog nije umrijeti

Eh, da...na kraju se sve svodi na to da kad krene gungula, ne mislis se ko je izazvao nego kako spasiti goli zivot...

Strah je manifestacija nepoznavanja samog sebe.

I search for challenge & fear,
but cannot find it

Imaš 23 godine, te sad strah?
Btw., post si napisao u 12:21

Skulptura je napisao/la:

Imaš 23 godine, te sad strah?
Btw., post si napisao u 12:21

Ma znam, gleda sam ga, ozbiljnija uloga jim carey-a
nije loš film
al previše je to hihi

Ma samo želim znat, zakaj se to tak pojavljuje koji fak to znači itd itd bla bla..



Da napomenem, nit sam gleda kolio je sati, ni sam baš namjerno u to vrime pisao o strhahu

btw, ča se mene tiče, strah je pozitivan, da saznammo nešto više o sebi i okolini

Ma jerbo strah,
ne razumin zakaj se ljudi boje neznam čega.. balona naprimjer:)

ča se mene tiče, ima sam jedan, i nadvalda sam ga, tako da sam skonta nešto o sebi,

Strah je samo manifestacija samog sebe.

Idem skočit padobranom , možd se tad budem bojao..

Ja se pomalo bojim auta... znam da zvuči smiješno, ali meni i nije baš... prije ih se nisam bojala, ali kad me je jedan udario, otada uvijek čekam da gotovo svi auti prođu... Sjećam se gotovo svakog detalja što mi se dogodilo kad me udario...
Sad me je taj strah zapravo i malo prošao zato jer mi se to dogodilo prije 4 godine...

bojim se mraka... zato što znam da tamo nečega ima! i nitko me, više, ne može razuvjeriti!

"schmizzl je stavila ruke dublje u džep da joj bude toplije, vjetar je nosio snijeg u njeno lice. Oko nje su bile samo visoke zgrade. Ceste su bile potpuno prazne. Nitko osim nje nije hodao ulicom. schmizzl je poželjela da ne mora tako kasno hodati kući sama. Tako je hodala dok nije došla do jedne male uličice kroz koju je morala proći na putu do kuće. Polako je ušla u uličicu. U ulici nije bilo nikakvih svjetala. Ulica joj je izgledala puno duža, nego što izgleda po danu.
schmizzl je bila jako uplašena, hodala je brzo ne gledajući nigdje na stranu. Jedina stvar koja joj je davala snagu da ide dalje je bilo to da će brzo stići kući.
''Što je to bilo?'', pomislila je schmizzl nakon što je čula nešto poput koraka.
Uhvatio ju je još veći strah kad je ponovno čula zvuk cipela iza nje.
Stala je. Počela se okretati da vidi tko je to. Nije nikog vidjela, oko nje je bio samo mrak.
''Ima li koga?'', počela je dozivati nekoga.
Nakon što je malo promislila, shvatila je da bi bilo bolje da nije ništa rekla. Ako ju netko slijedio, on bi mogao opaziti intenzivni strah u njenom glasu. Opazio bi njenu ranjivost.
''Ti si dobro, nitko te ne slijedi.'', schmizzl je to ponavljala u sebi.
Jedino što je sada željela je bilo da bude u svome sigurnom stanu.
Osjetila je da ju je netko uhvatio s leđa. Htjela je pobjeći, ali nije se mogla pomaknuti. Čula je jedan glas iza leđa. Osoba je tiho rekla: ''Dobra večer''
Okrenuvši se, našla se licem u lice s nepoznatim čovjekom. On je bio u ranim dvadesetim godinama, s crnom kosom i smeđim očima. Koža mu je bila blijeda, bez ikakve boje.
schmizzl je samo šutjela i gledala u njega. Njezino srce je lupalo glasno.
schmizzl se uspjela otrgnuti od njega i počela je trčati u smjeru u kojem je pretpostavljala da je njezina kuća. Jurila je niz ulicu i već se zadihala od trčanja. Već je pomislila da će joj noge otkazati od trčanja, kad se pojavio čovjek ispred nje.
schmizzl je naglo stala.
''Bezobrazno je otići bez pozdrava.'', rekao je čovjek.
On se smijao i njegove oči su pregledavale područje.
''Šta hoćeš?'', počela je vikati schmizzl.
''Mi…….samo hoćemo razgovarati'', rekao je čovjek.
''Mi…….?'', pitala je schmizzl.
Po prvi puta schmizzl je primijetila oko sebe još nekoliko ljudi koji su je okruživali u krug. Stajala je tamo bespomoćno.
Kako bi ona voljela biti doma, sigurna u svome domu….
Zatvorila je oči i spustila se na koljena. Tople suze klizile su niz njeno lice. Osjetila je da joj nešto probolo vrat. Taj probod bio bezbolan i kao da ju je samo uspavao.
schmizzl se probudila u hladnom znoju. schmizzl je shvatila da je doma u krevetu, živa i zdrava u svome sigurnome krevetu. Samo čudna noćna mora, prekinule njen san.
Ali sve je izgledalo tako…….stvarno. Da li je ona stvarno to sve sanjala?
schmizzl je ponovno legla i stavila glavu lagano na jastuk. Povukla je prekrivač preko ramena sretna što je kod kuće.
Ali nešto nije bilo u redu.
Njezin vrat je bio vlažan s gustom tvari. Nečim gušćim nego znoj. Prošla je rukom po vratu i pogledala u ruku. Boja s njezina lica je potpuno nestala.
''Krv'', viknula je schmizzl.
Krv je curila s njena vrata. Njezina bijela majica je skoro cijela postala crvena.
schmizzl je otvorila usta i ispustila veoma jaki vrisak….."

Ti si puko

Kad se pitam iskreno, čega se bojim, mislim da znam odgovor.
To nije strah od visine, otvorenog prostora, nekih životinja i sl.
Mislim da imam dijagnozu tropofobije.

Dakle, bojim se svih onih promjena (i dobrih i loših) koje su preda mnom.
To je prilično velik problem, koji se manifestira dosta negativno od manjka motivacije nadalje.
Čak se nisam niti pretjerano dosad nečim razočarala u životu, da bih imala valjani razlog za strah.
S druge strane, kad je uopće nečija fobija realno uvjetovana?
Najradije bi bila uljuljkana u nekoj svojoj trenutnoj sigurnosti i zadržala taj trenutak, što je iluzorno.

Život je pun promjena, tako da su one neizbježne. Čak pasivnošću, promjene itekako dolaze i to možda negativnije od onih koje proizlaze kao posljedice aktivnih radnji.

Alpha je napisao/la:

Ti si puko

ma nisam

Me neeee...di bi ti

ne mislim ja nikaj loše
ja sam

Ja se stvarno bojim visine. Nema posebnog razloga za to. I sad dok o tome pišem i razmišljam o visini, znoje mi se ruke. Užas!

Mene je strah samoga sebe...

Autofobija, znači.
Takvi strahovi koje imamo sami sa sobom su najgori.

Pohotni Jarac je napisao/la:

Mene je strah samoga sebe...

da, stvarno - i ja ponekad umrem od straha od sebe same

Autofobija je povezana sa oživljavajućim atavizmima koje nosimo u sebi, a to je tema kojom se naširoko bavio čuveni okultista Austin Ausman Sper. To je strah Dr. Džekila od Mr. Hajda, strah Dorijana Greja od njegove slike...

ja se plasim 2 stvari:bubasvabe i vecne praznine(tisine,praznog prostora,bez osecaja,mirisa,sam sa svojim mislima)...sama pomisao na to "vecno" me tera da vristim...mrzim vecnost...(da,svi misle da sam pukla jer mnogi hoce da zive vecno...ja ne) :S ponekad sama sebe svojim fix idejama i mislima plasim...

Ne želiš živjeti vječno? Kako to?
Ja bi htio
Ne zato što me strah smrti ili nešto tako nego me jednostavno
zanima što će biti. Ubio bi se da umrem a tjedan dana kasnije
saznaju sve što me za života zanimalo

Ubio bi se da umre

Naravno!
Ti ne bi?

Bih... da, istina, to i ja često razmišljam. Što ako otkriju nešto što me sada kopka '
Ili tehnologija... kako će se razvijati. Revolucije također... društveni sustav, hoće li se provesti neke ideje koje sada imam u glavi. Kako će se odvijati povijest? Politika? Što ćemo napraviti od sebe? To su sve razlozi zbog kojih bi htio ostati što duže! Iako ne znamo kako ćemo razmišljati kao stariji, hoćemo li i dalje imati taj žar ili ćemo vjerovati u mlade generacije, čak i shvatiti da će se sve i dalje odvijati bez našeg nadzora

zar ne razumes ubio bi se da umres....lapsus...samo bi trebao da napises ubio bi se...umes je suvisna rec...umro bi ako se ubijes to se podrazumeva

pa da ne bih da zivim vecno...to me nekako plasi....sama ta rec,sama pomisao...eeek!!70-80 godina maximum <3

ja ne bih ostala da zivim duze..ne bih da gledam kako se ljudi pate duplo vise nego sad...